Zagreb, 11. 12. 1995. (IKA) – Uz budnu nazoenost jakih policijskih snaga, koje su euvale prilaze Starogradskoj vijeanici u kojoj zasjeda hrvatski Sabor, izbjeglice i prognanici iz Bosanske posavine okupili su se ujutro 11. prosinca u crkvi sv. Marka na Gornjem Gradu u Zagrebu na proslavi mise zadušnice za poginule branitelje i civile iz svog kraja. Misu je predvodio fra Ivica Vidak, zamjenik provincijala Bosne Srebrene a koncelebrirali su župnik iz Bosanskog Šamca Josip Janjia, derventski dekan Mato Janjia, te vle. Joso Filipovia i fra Mladen Ravnjak. Fra Ivica je u propovijedi istaknuo kako pravednici, ljudi koji eine dobro i svjedoee istinu, više trpe od moanika te kako se nepravda najeešae eini onim obienim, malim ljudima. “Najbolji odgovor na sva pitanja o eovjekovu trpljenju i stradanju nalazi se na Isusovom križu, na križu onoga koji je prošao ovom zemljom eineai samo dobro. Pa premda je einio samo dobro, iako je govorio i svjedoeio samo istinu, doživio je od ljudi svoga vremena neprihvaaanje i prezir, doživio je izdaju, osudu po kratkom postupku i mueenieku smrt na križu. Unatoe tome, Isus iz Nazareta nije se dao smesti.Nitko ga nije uspio sprijeeiti u tome da govori samo istinu”, istaknuo je propovjednik te nastavio: “Istina je da uvijek stradava pravednik. Ali u konaenici on ne može propasti, jer iza eovjeka pravednika uvijek stoji Bog… Zato ima nade i za patnike, ima nade i za stradalnike, za one obiene male ljude, za one zgažene i obespravljene”. Govoreai o sv. Pavlu koji je, prije susreta s Gospodinom, “pustošio Crkvu Božju” i koji nije razmišljao o tome “s kojim to pravom razara i uništava tu?e živote”, te koji je tek u susretu s Uskrslim “uvidio kako je zapravo nemoaan, iako je bio veliki moanik svoga vremena”, fra Ivica zakljueuje: “Možda ae i neki današnji svjetski moanici uvidjeti kako se mir i suživot me?u ljudima ne može nametnuti silom niti narediti, kako ae netko ipak morati biti odgovoran za toliku prolivenu Abelovu krv u Hrvatskoj i BiH, kako se ne može graditi sreaa na tu?oj nesreai i kako se ne može graditi buduanost na tu?im patnjama i tu?im nevoljama”. Na kraju propovijedi predvoditelj misnoga slavlja pozvao je okupljene da ne klonu duhom: “Nema za eovjeka bezizlazne situacije, uvijek ima nade i uvijek je moguae da se dogodi nešto novo”. Pred sam kraj mise okupljenima se obratio i Josip Janjia rijeeima: “Vjerujem da su i naši mrtvi molili s nama da se i mi, koji smo iza njih ostali, vratimo na naša ognjišta i da i njih, na grobljima gdje smo ih ostavili u našoj posavskoj zemlji, možemo posjeaivati, svijeae paliti i Bogu se za njih moliti… Vjerujem da sve mise i molitve koje smo Bogu u ove eetiri godine prikazali neae, ne mogu i ne smiju biti uzaludne. Ne vjerujem i ne mogu vjerovati da ae Bog dozvoliti da se nikad više ne vratimo… I dalje vas pozivam da ne gubite nadu u povratak. Ako na mirovnim pregovorima i ne dobijemo ono što tražimo, to još nije kraj ni svršetak”. Poslije mise okupljeni su održali kratak mirni prosvjed pred crkvom, te se mirno razišli.