Misa zadušnica za Vinkovčanku Alojziju (Lojziku) Ulman
FOTO: Snježana Kraljević // Misa zadušnica za Vinkovčanku Alojziju (Lojziku) Ulman
Vinkovci (IKA)
Misu u crkvi Sv. Euzebija i Poliona predvodio je 25. rujna domaći župnik mons. Tadija Pranjić. Predstavljena je i knjiga Matije Maše Vekić te postavljena njena izložba crteža i slika u vjeronaučnoj dvorani.
Večernja misa zadušnica za profesoricu, povjesničarku umjetnosti, umjetnicu kiparicu, aktivnu djelatnicu na crkveno-laičkom, umjetničko-sakralnom, predavalačko-povijesno-umjetničkom i prevodilačkom području i praktičnu katoličku vjernicu Vinkovčanku Alojziju (Lojziku) Ulman (Vinkovci, 17. svibnja 1926. – Split, 27. rujna 1994.) slavljena je na poticaj članice Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima Helene Kuharić, prof., u organizaciji istoga Ogranka i u suradnji sa župnikom Pranjićem.
Na početku mise župnik Pranjić rekao je da je Ulman „povijesna osoba koja je vezana za Vinkovce, Slavoniju i cijelu Hrvatsku. Pokojna prof. Alojzija Ulman, koja je poznata našoj javnosti, ne samo ovdje, nego i u cijeloj Hrvatskoj i u Sloveniji, gdje je puno radila kao umjetnica, zaslužila je da joj se zabilježi ime. Ne smijemo nikada zaboraviti ljude koji su ostavili trag u našoj povijesti, u našoj kulturi, u Domovinskome ratu, i u svemu onome što je hrvatski narod proživljavao dugi niz stoljeća, do dana današnjega.“ .
Prisjetio se događaja, prije mnogo godina: „S obzirom na to da je dosta radila i u Sloveniji, jednoga dana u Vinkovce je došao cijeli dekanat iz Mariborske nadbiskupije, gdje je ona bila poznata po izradi jaslica. Zajedno s prof. Ulman svi su bili kod mene. Ona je ostavila trag svoga postojanja, iako je prošla jednu kalvariju dok je radila u vinkovačkoj Gimnaziji, u to doba i tom sustavu, jer znamo dobro što joj se tada dogodilo. Bila je vjernica. Vinkovačkoj Matici zahvaljujem što je ovo organizirala, i pozdravljam vas uime nadbiskupa Đure, koji je trebao imati misu, ali zbog pandemije koronavirusa nije mogao doći“, rekao je mons. Pranjić.
Koncelebrirali su umirovljeni svećenik Marko Bubalo, vojni kapelan Vojne kapelanije „Sv. Leopold Bogdan Mandić“ u Osijeku i pastoralni suradnik u župi Sv. Josipa Radnika u Osijeku Josip Kešinović i domaći župni vikar Patrik Križanac.
Nakon mise zadušnice u crkvi je upriličeno predstavljanje knjige samostalne novinarke, urednice i nakladnice Matije Maše Vekić „Alojzija Ulman kiparica i povjesničarka umjetnosti“. Knjigu je priredila 2019. godine u povodu 25. obljetnice smrti Alojzije (Lojzike) Ulman. Predgovor je napisao đakovačko-osječki nadbiskup dr. Đuro Hranić, koji je autorica u cijelosti pročitala.
Nadbiskup je u predgovoru, među ostalim, napisao: „Kiparica i povjesničarka umjetnosti Alojzija Ulman jedna je od najistaknutijih osoba među vjernicima laicima s područja današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije i šire, koja ne samo da nije dopustila da ju blokira ili pacifira žalac komunističke ideologije i progona kojim je bila osobno pogođena u svojoj mladosti i koji ju je pratio te sputavao u njezinu radu gotovo kroz čitav život, nego je svoju osobnu diskriminaciju i marginalizaciju prihvatila kao svoj svakodnevni križ koji joj je pomogao da osnaži i produbi svoj kršćanski identitet i crkvenost te da čitavo svoje biće i svoje sposobnosti (oslobođene od očekivanja bilo kakvog javnog društvenog vrednovanja i priznanja) samoprijegorno stavi u službu ispovijedanja svoje osobne vjere i vjere Crkve te evangelizacije kulturnim stvaralaštvom i radom.“
U predgovoru nadbiskup Hranić istaknuo je i kako je „bilo malo stručnih osoba, koje su u strahu od komunističkih vlasti za svoju buduću karijeru, bile spremne pomagati svećenicima u njihovu nastojanju oko adaptacije crkvenih prostora za slavlje liturgije prema novim smjernicama Drugoga vatikanskog sabora. Ulman je zato imala pune ruke posla. Brojni su je svećenici pozivali u svoje župe da bi im pomogla svojim savjetom, mišljenjem, elaboratom ili nadzorom. Bila je pozivana te je držala predavanja na brojnim svećeničkim susretima; pisala je stručne članke o liturgijskoj adaptaciji te o restauraciji crkava i kapela. Izrađivala je svetačke kipove, reljefe i druge predmete za liturgijske prostore. Slala je brojne dopise i pisala različite apele“.
Predstavljajući knjigu predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima doc. dr. sc. Dražen Švagelj na početku je podsjetio kako je Grad Vinkovci odao priznanje imenujući prolaz od gradskoga parka prema dvorištu crkve Sv. Euzebija i Polina, Prolazom Alojzije Ulman. Govoreći o vrijednosti knjige, rekao je kako je autorica, koja je diplomirala na dva fakulteta – Filozofskom i Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, vrsna novinarka i spisateljica, u posljednje vrijeme i slikarica, „na jedan lijep način, uz puno truda, prikupila znatnu značajnu građu i dio reprodukcija djela naše Lojzike“.
Dr. Švagelj podsjetio je kako je Ulmanica bila osoba krhke građe, skromna, samozatajna, „ali u potpunosti prožeta vjerom, ‘opsjednuta’ umjetnošću, kiparstvom, isto tako arheologijom i svojim gradom Vinkovcima. Cijeli je život uložila u to, iznenada je umrla sudjelujući na jednom simpoziju kršćanske arheologije u Splitu u svojoj 68. godini. Njena se djela nalaze po Australiji, Americi, Africi i diljem Europe. Njezina su djela razasuta posvuda: od ove naše crkve, do crkve u Nuštru. Poznata je po izradi svojih jaslica. Njezini se radovi nalaze i u Vatikanu, Ptuju, Mariboru, po Istri, u Beogradu. Također i u Sisku, Slavonskom Brodu.
Bila je neumorna, neprestano je radila. Bila je uporna i nikada nije odustajala. Održala je gotovo 200 predavanja na hrvatskom, njemačkom, francuskom jeziku diljem Europe i Hrvatske. Bila je ‘opsjednuta’ arheologijom ostavivši i jednu maketu, sa saznanjima do kojih je došla, kako je ona zamišljala da su izgledali rimski Vinkovci. Izradila je i prijedlog zaštite i revitalizacije za deset područja grada Vinkovaca pod naslovom ‘Deset puta kultura Vinkovci’ iz 1993. godine. Imala je snažnu vjeru. Zbog te vjere 1954. godine je bila izbačena iz vinkovačke Gimnazije, gdje je bila profesorica povijesti umjetnosti, ali to je njoj bio samo poticaj u životu. Poslije toga je učinila puno više, nego da je ostala kao profesorica u Gimnaziji“, rekao je dr. Švagelj.
Ispred Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima Branka Domaćinović i Matija Periškić uručile su mons. Pranjiću i za nadbiskupa Hranića uokvirene fotografije na kojima Alojzija Ulman u audijenciji kod pape Ivana Pavla II. daruje Svetom Ocu svoju skulpturu. Inače, profesorica Ulman je za svoj rad primila više nagrada i priznanja od kojih je i odlikovanje Pro Ecclesia et Pontifice Svetoga Oca Ivana Pavla II. za pastoralni rad u Vatikanu 1989. godine.
Moderator predstavljanja knjige bio je mons. Pranjić, a u glazbenom dijelu pjevao je domaći župni Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ s voditeljicom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac, prof., koji je pjevao i na misi zadušnici.
Nakon predstavljanja knjige, sudionici mise zadušnice i predstavljanja, imali su prigodu pogledati izložbu crteža i slika Matije Maše Vekić, a koju je zajedno s njom u velikoj vjeronaučnoj dvorani, postavio voditelj likovnoga odjela Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima Dejan Duraković, akademski kipar. U osvrtu na izložbu istaknuo je: „Slike i crteži Matije Maše Vekić mozaik su impresija prepun mira i spokoja. Neovisno što preferira tematski uvjetovan realistični prikaz, vješto nas ‘uvlači’ u spokojnu atmosferu s izrazito vjerskom i sakralnom tematikom. Svjetlost u njenim radovima postaje simbol nade, vjere, ljubavi (Isus u Getsemanskom vrtu, prof. Bonaventura Duda s Biblijom) i radosti (Ante Gabrić, Nasmiješeni). Djela su joj jednostavna, pročišćena i izrazitog kolorita. Njeno toplo stvaralačko putovanje izvire iz nje same. Vjera u Boga, ljubav prema čovjeku i životu, iskreni su stvaralački porivi Matije Maše Vekić.“
Izložba se može pogledati do nedjelje 27. rujna.