Misa zahvale za 90. rođendan fra Velimira Zirduma

Svečano misno slavlje predvodio je fra Anto Tomas, plehanski gvardijan. Uz domaćeg župnika fra Ivana Marića i slavljenika fra Velimira suslavili su mons. Pero Zeba, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije, povratnik u Bijelom Brdu te okolni svećenici fra Mirko Filipović, fra Zlatko Matanović, vlč. Antonio Čutura i fra Domagoj Šimunović, svećenik u Slavonskom Brodu.

U homiliji gvardijan fra Anto je istaknuo važnost prisutnosti i djelovanja franjevaca u tim ratom razrušenim krajevima te za primjer stavio slavljenika fra Velimira, njegovo vjerno služenju Bogu i povjerenom mu puku kao i mons. Zebu, koji se po umirovljenju vratio u svoj rodni kraj svjedočeći tako svoju konkretnu ljubav i brigu za njega. Ustvrdio je kako su ta dva primjera kao i primjeri ostalih svećenika koji djeluju na tim prostorima „pokazatelji da je moguće na njima lijepo živjeti, širiti mir i dobro, doprinos da se ti ratom porušeni prostori mogu zvati uskrsni, unatoč tome što su još uvijek minirana zlom te poticaj drugima da se vrate i tu žive“.

Kako je sa slavljenikom u toj župi od 2005. na službi župnika, fra Ivan je čestitajući mu rođendan istaknuo kako je temelje svojih kršćanskih stavova ponio prije svega iz svoje vjerničke obitelji u kojoj se rodilo 11-ero djece, od koji je troje odabralo duhovni poziv te mu je starija sestra Veljka, sada pokojna, bila redovnica Milosrdnih sestara sv. Križa, a pokojni mlađi brat dr. fra Andrija Zirdum također svećenik franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Navodeći njegove dosadašnje službe istaknuo je kako je najviše služio baš u Koraću te su zajedno tamo bili od 1982. do 1983., a potom od 2005. pa do danas.

Slavlje su zajedno s nekoliko vjernika nastavili uz zajednički ručak gdje mu je prigodnim riječima čestitku uime svećenika i vjernika uputio mons. Zeba.

Fra Velimir je svoju zlatnu misu slavio u svojoj rodnoj župi sv. Franje Asiškog u Žeravca 2006., a dijamantnu misu 2020. godine.

Za svećenika je zaređen 1960. u sarajevskoj katedrali, a mladu misu slavio u Žeravcu pred starom crkvom na latinskom jeziku, jer je to bilo prije Drugog vatikanskog sabora kada je uvedeno slavljenje mise na narodnom jeziku.

Prva mu je služba bila u Foči u kojoj je služio oko 16 godina, potom Vareš, Tuzla, Žeravac, Jajce, Gornji Vakuf, Gornja Dubica, Plehan, Foča, Koraće, Breške, Svilaj, te Žeravac do rata. U Biloj kod Livna služio je za vrijeme rata 1992. do 1997., potom u Foči, u Slavonskom Brodu, Sivši, Potočanima, a sada je već 19. godinu na službi župnog vikara u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Koraću.