U propovijedi je biskup, uz ostalo, zahvalio na tri događaja u protekloj godini važna za dubrovačku Crkvu, istaknuo četvrti događaj na kojem treba još više raditi te zahvalio Bogu na papi Franji.

Rekavši kako je Isus bio progonjen i kako je najavio kršćanima da će i oni biti progonjeni – što nikad nije lako prihvatiti jer se čovjek po svojoj prirodi buni protiv nepravednog nasilja – biskup je kazao kako se to, u duhu Isusovih poruka i njegovog primjera, može razumjeti kada se dogodi izvana, od onih koji nisu vjernici, ali te teško kada se dogodi iznutra. Autor prvog čitanja ne govori o onima koji su izvan Crkve, primijetio je biskup Uzinić. On govori o onima iznutra. Kaže: „Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama.“ Upozorava da je i u apostolskim vremenima bilo lažnih kršćana, lažnih navjestitelja evanđelja, koje on zove antikristi, koji su za Isusove učenike „bili uzrok veće patnje i nesreće od one koju su trpjeli od vanjskih neprijatelja i tada aktualnih progona“.

Kako prepoznati te unutarnje neprijatelje Isusa Krista, antikriste?, potaknuo je biskup na promišljanje i ponudio odgovor: „Mi katolici vjerujemo da nam je kriterij za raspoznavanje Isus ostavio u osobi Petra i njegovih nasljednika. Tko slijedi papu i pridržava se njegovih učenja, sigurno je na strani istine.“

Povezavši to s prologom Ivanovog evanđelja u kojem se, simboličkim govorom, sažima cijelo evanđelje i u kojem se prenosi i poruka o Svjetlu istinskom koje „k svojima dođe i njegovi ga ne primiše“, dubrovački biskup je kazao kako je nažalost Crkva našeg vremena toliko obilježena onima iznutra koji ne prihvaćaju Isusa da se doista čini kao da živimo u posljednjim vremenima.

Istaknuo je pojam „svojima“ te kazao: „Skloni smo ovo ‘svojima’ zaustaviti na vremenu Isusovog povijesnog dolaska, ali ovo ‘svojima’ se odnosi i na nas danas. Dapače rekao bih da se danas odnosi osobito na nas, nas koji pretendiramo da smo na ekskluzivan način ‘svoji’. Neki od nas se do te mjere smatraju ekskluzivnim, da su iz toga ‘svoji’ isključili i samoga papu i sve one koje on svojim osebujnim stilom vršenja papinske službe pokušava ponovo uključiti u to ‘svoji’ ‘da postanu djeca Božja’.“

Biskup je na misi na kraju ove građanske godine zahvalio Bogu za papu Franju: „Danas, na kraju jedne građanske godine, bez ikakve želje da idealiziram, ali i s iskrenom željom da budem realan, želim zahvaliti Bogu za papu Franju i njegovih pedeset godina svećeničke službe kojoj je nedavno proslavio obljetnicu i sve ono što je Bog tijekom protekle godine po njemu učini da se nitko u Crkvi ne bi osjećao isključenim iz onoga ‘svoji’, nego bi svi mogli prihvatili Svjetlo istinsko koje dođe na svijet Isusa Krista i (ponovo) postati djeca Božja, Božji sinovi i kćeri. Osobito me raduje što primjećujem da ovu poruku počinju razumjeti i mnogi koji ne pripadaju Crkvi.“

Potaknuo je vjernike da osobno zahvale Bogu za darove koje su primili na osobnoj, obiteljskoj, društveno-političkoj razini, ali da se pokaju za ono što njihovom krivnjom nije bilo dobro, biskup Uzinić je uz zahvalnost za ono što se događalo na razini opće Crkve, „a s istom željom ne da idealiziram nego da pokušam biti realan“, kako je kazao, zahvalio Bogu i za sve ono što je dobro učinjeno tijekom protekle godine u Dubrovačkoj biskupiji, „a osobito za ono čim smo i mi uspjeli proširiti ono ‘svoji’ kako bi nas svi prepoznali kao Božju djecu i svi se, u prihvaćanju Svjetla istinskog koje dolazi na svijet, mogli prepoznati kao Božja djeca, Božji sinovi i kćeri“.

Uz molbu Bogu za oprost grijeha u protekloj godinu biskup Uzinić je izdvojio tri najvažnija događaja koja „na svoj način imaju u sebi potencijal svjedočenja ljudima našeg vremena da smo za Isusa ‘svoji’ koji su ga prihvatili i prihvaćaju u drugima koje također prepoznajemo kao one koji su Isusu ‘svoji’“.

Prvi događaj je trajno euharistijsko klanjanje u crkvi sv. Josipa koje je započelo na blagdan Gospe Lurdske 2019. godine, koje je donijelo puno milosti i koje se još uvijek jednako zauzeto održava. Zahvalio je svima koji tome daju svoj doprinos. Drugi događaj je ređenje četvorice mladomisnika koji su nova snaga dubrovačke Crkve. Treći događaj je Ljetna škola teologije u Dubrovniku, koja je, bez obzira na veliku i negativnu medijsku pažnju koja je „ukazala i na neke ozbiljne probleme Katoličke Crkve u našoj domovini“, dala veoma dobre rezultate. Rekao bih da su ti rezultati upravo u duhu ovog današnjeg promišljanja, nastavio je biskup, a izdvajam taj „da smo tijekom te škole mi koji su u njoj sudjelovali mogli naučili jednu važnu lekciju, a ona je da nas teologija, kad joj se pristupi u dijalogu, međusobno ne dijeli nego zbližava“.

Tim trima događajima biskup je dodao i započeti proces prema Biskupijskoj sinodi koja, kako to objašnjava prigodna molitva, treba pomoći ponovno pronaći put kojim će dubrovačka Crkva hoditi u zajedništvu suradnji i suodgovornosti, osluškujući poticaje Duha Svetoga i čitajući znakove vremena, kako bi sve više postajala znak Božje prisutnosti i ljubavi za sve ljude na ovom prostoru i sve koji ovamo dolaze. „Velike su to želje, možda i utopija, ali ne smijemo odustati od slijeđenja tog sna“, rekao je biskup te objasnio da je ovaj događaj izdvojio i nije ga smjestio među tri spomenuta jer nije zadovoljan „načinom na koji smo krenuli u cijeli ovaj proces i bojim se, iskreno, za njegov ishod“.

Istaknuo je kako ne želi „da imamo Biskupijsku sinodu samo radi toga da je održimo“. „Ona treba pokrenuti u našoj biskupiji nove procese, treba biti događaj obnove i svojevrsnog obraćenja svih, od nas svećenika do svakog vjernika laika ili nam uopće nije potrebna“, ustvrdio je.

Podsjetio je da je u protekloj godini, ne nešto posebno uspješno, u središte priprave stavljena župna zajednica kao zajednicu krštenika te da će u sljedećoj u središte biti stavljena župna zajednica kao zajednica evangelizatora. „To što nismo bili dovoljno uspješni, a ja bih rekao da se nismo ni dovoljno potrudili, razlog je za kajanje i pitanje oprosta, a ne za odustajanje. Zato što ne odustajemo u sljedećoj ćemo godini pokušati staviti naglasak na župnu zajednica kao zajednicu evangelizatora s nadom da ćemo svi ponovo otkriti da je navještaj evanđelja nije rezerviran samo za neke nego da je poslanje svakog kršćanina. Dogodi li se na tom planu barem mali pomak, dogoditi će se i to da ćemo na kraju slijedeće godine imati manje razloga za pitati od Boga i jedni od drugih oprost za ono što smo loše napravili i dobro koje smo propustili, a bit će puno više razloga za zahvalnost“.

Propovijed je biskup završio riječima: „ Bit će to znak da je u našoj biskupiji bilo manje onih trenutaka u kojima ‘Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka … k svojima dođe i njegovi ga ne primiše’, a više onih drugih, onih trenutaka u kojima ‘onima (svojima) koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja’. I bit će nas više, to je moja molitva i nada za sve nas u sljedećoj godini, među ‘onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga’.“

Na kraju mise biskup je u kontekstu važnih događaja za vjerničku zajednicu katedralne župe i župe sv. Andrije zahvalio Bogu na dvojici mladih svećenika, župniku i župnom kapelanu, koji su od 2019. na ovim službama u spomenutim župama.