Požega, (IKA) – U subotu 17. studenoga u katedrali sv. Terezije Avilske požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je misu zahvalnicu za domovinu prigodom oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Na slavlju je sudjelovalo tridesetak svećenika.
Na početku slavlja biskup Antun je pozdravio sve okupljene te izrazio duboku radost zbog oslobađajuće presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.
Biskup se na početku homilije prisjetio svoga prošlogodišnjeg susreta s tada pritvorenim generalima u Scheveningenu u Hagu te posvjedočio kako ga je duboko pogodila poniženost ljudi čijom je plemenitošću i žrtvom u agresiji na Hrvatsku ostvarena pobjeda, uspostavljena sloboda. Prisjetio se i slavlja u požeškoj crkvi sv. Lovre 15. studenog kada su se vjernici Požeške biskupije pridružili mnoštvu molitelja u cijeloj Hrvatskoj i po svijetu te nadu svoju položili u Boga da će generali konačnom sudskom presudom biti oslobođeni krivnje. Govoreći o samoj presudi kazao je: “Sve se odvijalo brzo, gotovo neshvatljivo, nada se uz pomoć Božju ostvarila. Zajedno s većinom hrvatskih ljudi jučer sam se silno obradovao što su se naši generali nakon oslobođajuće presude u Hagu konačno mogli vratiti u Hrvatsku da bi uživali slobodu za koju su se žrtvovali. Radost je preplavila hrvatskog čovjeka, na svim stranama i na različite načine ljudi su očitovali blizinu i simpatiju prema oslobođenim generalima, mnoštva na Jelačićevu trgu u Zagrebu, dirnuta do suza željela su ih zagrliti, zahvaliti im za žrtvu, da bi se potom slila u katedralu i oko nje te s generalima Bogu rekla hvala. Ostvarilo se iskustvo što ga je zapisao Psalmist: ‘Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Velika nam djela učini Gospodin: Opet smo radosni’!”
Nadalje je biskup Škvorećević okupljane podsjetio na minule događaje i istaknuo: “Bili smo svjedoci kako je u nedavnome teškom hrvatskom trenutku molitvom i ljubavlju brojnih ljudi, žrtvom branitelja zaustavljena agresija, ostvarena hrvatska sloboda, obranjeno njezino dostojanstvo. Požurili su se oni koji su nakon oslobodilačkih akcija željeli zlodjela pojedinaca pripisati cijelom pothvatu, pretvoriti ga u zločinačku namjeru, oduzeti mu legitimitet, optužiti hrvatsko vodstvo, vojsku i generale. Narod koji je sudjelovao u obrani svoje domovine zna istinu, duboko je osjećao nepravdu načinjenu uhićenjem i suđenjem generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču te se trajno molio da pobijedi istina, borio se za pravdu. Kao i u mnogim drugim teškim povijesnim trenucima, i u nedavnome ratu krunica je bila svjedočanstvo hrvatskih nada u Božju pomoć. Molitvom je bio praćen i cijeli sudski proces generalima, osobito izricanje presude. Cijela se Hrvatska pretvorila u veliko molitveno zajedništvo po katedralama i crkvama, domovima i na ulicama. Tako su se umnožili snažni ‘suradnici istine’.”
Potom je biskup Škvorčević povezao ovaj događaj s trinaeststoljetnim iskustvom hrvatskoga naroda i rekao: “I ovaj događaj podsjetio nas je kako u vremenima velikih nesigurnosti, ugroženosti i straha, kad vođe nemaju rješenja, većina naroda ostaje svjesna da je tijekom trinaest stoljeća njegova postojanja uvijek ostao s njime Bog kojem je vjerovao i Crkva u kojoj je trajno svjedočio da unatoč svojim slabostima želi biti njegov narod, u molitvi je bio jedno, čuvao svoje dostojanstvo i u bezizglednim situacijama bio pobjednik. To se ponovilo i ovom prigodom na iznenađenje i čuđenje mnogih što generali svjedoče kako pripadaju takvom narodu, što su bili s njime jedno u sužanjstvu i sada u slobodi, te s njime zahvaljuju Bogu što im je bio dobar. Ovim svojim slavljem zahvale u požeškoj katedrali za domovinu i za slobodu naših generala, potvrđujemo to raspoloženje vjere, radujemo se još jednoj hrvatskoj pobjedi ostvarenoj uz Božju pomoć, utvrđujemo svoje duhovno zajedništvo kako ne bismo izgubili ni druge bitke toliko važne za opstanak našega naroda, njegovu slobodu i dostojanstvo.”
Na kraju homilije biskup Škvorčević je pozvao okupljene u katedrali: “Molimo danas da vodstvo hrvatske države shvati značenje dragocjene duhovne sastavnice svoga naroda, da joj znade služiti u slobodi, i omogućiti hrvatskom čovjeku da u obitelji, odgoju i obrazovanju može ostvarivati svoj identitet. Neka nositeljima javnih dužnosti Bog po zagovoru Isusove Majke daruje svoje svjetlo a svima nama slogu u nastojanju oko istinskog hrvatskog dobra.”
Zahvalno euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali završilo je molitvom Majci Božjoj za domovinu te pjevanjem hrvatske himne “Lijepa naša domovino”.