Đakovo, (IKA/TU) – Peta obljetnica smrti mons. Ivana Šeše (1939. – 2008.) obilježena je 19. siječnja misama zadušnicama diljem Đakovačko-osječke nadbiskupije. U đakovačkom Bogoslovnom sjemeništu, gdje je pok. mons. Šešo obavljao službu duhovnika kroz 20 godina, misu je predvodio preč. Antun Čečatka, kanonik Prvostolnog kaptola i umirovljeni profesor KBF-a u Đakovu; u osječkoj župi sv. Mihaela arkanđela u Tvrđi, rodnoj župi mons. Šeše, zadušnicu je predvodio župnik Ivan Vidaković; u đakovačkoj prvostolnici preč. Tomislav Ćorluka, u svetištu Božanskog milosrđa na đakovačkoj Ovčari vlč. Marin Knežević, a u slavonskobrodskoj župi Duha Svetoga mr. Bože Radoš, sadašnji duhovnik đakovačkog Sjemeništa.
Preč. Čečatka, na misi u kapeli đakovačkog Sjemeništa, u propovijedi je istaknuo: “Naš pokojni duhovnik Ivan Šešo imao je neki posebni osjećaj za čovjeka i svijet. Za sve ljude, bolesne, siromašne. On je jednostavno živio za te ljude i bio je upućen na njih. Za ilustraciju, možemo progovoriti o njegovoj famoznoj torbi. U toj torbi, koju je uvijek sa sobom nosio, bilo je svega. Od poklona, slatkiša, do Presvetog Tijela za bolesnike. Ta torba se čudesno punila i što je više poklona dijelio, više ih je u torbi bilo. Susret s njim redovito je bio popraćen jednim smiješkom i riječju koja je uvijek bila odmjerena, riječju koja čovjeka raspoloži i da mu nadu za život. Živio je euharistijski način života. Znao je dijeliti, lomio se za druge. Neka i naš život bude prožet mišlju – biti blizak ljudima u potrebi – te molimo za jedinstvo kršćana, upravo onako kako nam je primjerom pokazao mons. Šešo.”
U rodnoj župi mons. Šeše na osječkoj Tvrđi na misi je sudjelovala obitelj i rodbina pokojnog svećenika. Preč. Vidaković istaknuo je kako svaki svećenik treba biti prepoznatljiv kao slika Kristova, a mons. Šešo to je bio cijeli svoj život. Povezujući njegovo svećeničko djelovanje s liturgijskim čitanjima dana, propovjednik je pokojnog subrata opisao kao supatnika u slabostima mnogih s kojima se susretao, ali i kao onoga koji se često našao u društvu “carinika i grešnika”, shvaćajući Isusove riječi: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike”.
Na zadušnici u Slavonskom Brodu, uz mr. Radoša, u koncelebraciji je bio domaći župnik Stjepan Belobrajdić, slavonskobrodski dekan Ivan Lenić, i još desetak svećenika. Tom prigodom mnogobrojni vjernici okupljeni u Slavonskom Brodu, kao i u Đakovu i Osijeku, dobili su letak s kratkom biografijom te odabranim mislima mons. Šeše, kao i molitvom za dobivanje milosti po njegovu zagovoru (za privatnu upotrebu), koju su izdali Poštovatelji mons. Šeše (http://ivanseso.org/).