U subotu, 25. studenog, vikar Sorić predvodio je misu zadušnicu za don Eugena u župnoj crkvi Sv. Stjepana u Luci na Dugom otoku, u rodnoj župi sluge Božjega gdje se nalazi i njegov grob i gdje se svake godine predvodi i Služba odrješenja za pokojne. U nedjelju, 26. studenog, mons. Sorić predvodio je misu u župnoj crkvi Rođenja BDM u Privlaci gdje je don Eugen bio ubijen u 31. godini života, kad je tamo bio župnik svega šest dana. Nakon mise, u privlačkom predjelu Sebačevo, na mjestu ubojstva don Eugena, don Ante je predvodio odrješenje za pokojne.

„Dok promatramo život don Eugena Šutrina, na prvu nam se može učiniti da je, prema ljudskim kriterijima, tragično završio svoj život. Može nam ostati gorak okus ljudske nepravde i ideološkog zla koje je svjesno oduzelo jedan svećenički život, s ciljem da pastirā koji svjedoče Kralja nad svim Kraljevima, bude sve manje. Ipak, Kralj svega stvorenja vodi svoju povijest i, prema Matejevom evanđelju, Isus će sigurno blagoslovnim riječima prepoznati i pozvati svećenika koji je želio vršiti djela milosrđa“, istaknuo je mons. Sorić.

Generalni vikar ukazao je i na zadovoljštinu pravde iz ljudske i božanske perspektive. „Što ćemo s pravdom u slučaju don Eugena, znajući da su oni koji su optuženi za ubojstvo dobili formalne kazne, a nedugo zatim i pušteni su na slobodu? Kao vjernici, poštujemo ljudske zakone i pravedne presude, ali znamo da sve nas čeka samo jedan sudac, za koga Ezekiel u pročitanom prvom čitanju kaže: „Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca“, ili u Matejevom evanđelju: „I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca“. Na zadnju nedjelju liturgijske godine slavimo Isusa Krista – Kralja svega stvorenja. Don Eugen je u mučeničku smrt otišao sa svojim Kraljem“, istaknuo je generalni vikar.

Don Eugen je bio imenovan župnikom u Privlaci 20. studenog 1945., a nakon samo šest dana, 26. studenoga, na prevaru su ga iz župne kuće odvela dvojica komunista da podijeli sakrament bolesničkog pomazanja navodno umirućoj majci jednoga od njih, jer je tu ženu, prema lažnom svjedočanstvu, udario konj.

„Oko 9 sati, 27. studenog 1945., privlački ribari pronašli su tijelo ubijenog župnika. U cijelom mjestu nastala je žalost zbog učinjenog zločina, čega se sjećaju i današnji preživjeli očevidci. Sutradan, tijelo don Eugena prevezli su u rodno mjesto Luka na Dugom otoku, gdje je i zakopan u obiteljskoj grobnici.

Uvijek sam se pitao kako su se osjećali ti pobožni vjernici koji su na obali gledali mrtvo tijelo svog župnika, toga maglovitog jutra? Jesu li su imali iste emocije žalosti koje su imali i Kristovi učenici, svjedočeći krvavom krunjenju i smrti na Kalvariji i Golgoti? Jesu li nad blijedim i mrtvim licem svoga mladog župnika pomislili: ‘Zlo je pobijedilo, Zlo je jače?’. Uz svu žalost, vjerujem da nisu klonuli, jer povijest kao ‘učiteljica života’ svjedoči da je Krist Kralj nad svim ljudskim događajima, pa tako i nad trenutnim zlom koje se ukazalo kroz ideološku mržnju“, poručio je don Ante.

Ubojstvom toga mladog svećenika, Zlo je htjelo „uvjeriti čovjeka da je Bog nemoćan, daleko, da je Bog gubitnik, da nije Kralj svega stvorenog. Lažnom prijetnjom željelo se zaustaviti svećeničko djelovanje i uplašiti vjernike da više neće imati pastoralnu brigu i skrb. To je trajni đavolski zadatak i u današnjim izazovima. Ipak, don Eugenova crna reverenda nije dopustila da tijelo odnesu morske struje ili da potone na dno mora. Svećenička haljina koja je držala tijelo ubijenog don Eugena, sačuvala je istinu o tragičnoj noći 26. studenoga 1945.“, rekao je don Ante.

Vikar je istaknuo i da ljudi koji ne vjeruju u Boga zaboravljaju da u tom tragičnom događaju „don Eugen u vlastitu smrt nije otišao sam. Bila je tu još jedna važna Osoba, koja ga je slijedila na stazi smrti. O toj Osobi zapisnik Ozne ne piše ništa“, rekao je don Ante, misleći pritom na Isusa Krista u Presvetoj hostiji.

„Nakon što je uzeo popudbinu i zadnji put u privlačnoj crkvi zaključao vrata tabernakula, don Eugen je otišao u nepoznato, ali ne sâm, nego noseći na svojim rukama Presveti sakrament, Isusa Krista. Šturi zapisnici ništa ne govore o tome gdje je završila posudica sa svetim uljem i Presvetim sakramentom. Možemo samo nagađati – u moru s mrtvim tijelom privlačkog župnika.

Dok će se različiti ljudi u trenucima nevolje i tragedije, poput poznatog Viktora Franka, pitati: ‘A gdje je Bog u tim trenucima?’, biografija don Eugena najbolje svjedoči da je Bog s tim mladim svećenikom cijelo vrijeme bio prisutan u njegovim posljednjim životnim trenucima“, poručio je don Ante, istaknuvši: „Obilježavanje te, za ljude tragične obljetnice, pokazuje toliko godina kasnije da se Istina ne može sakriti u noći, ubiti u šumi i nestati u moru. Krist Kralj i na don Eugenovom primjeru pokazuje da je On gospodar ljudske povijesti“, poručio je mons. Sorić, istaknuvši: „Isusu Kristu – pravom Bogu i čovjeku, Otkupitelju i Spasitelju čovječanstva, koji je izvor i središte naše vjere, zaista pripadaju sva kraljevstva svijeta, čitav stvoreni kozmos, materija i duhovni svijet, zemlja i nebo, u kojem se nadamo i mi vjernici gledati njegovu kraljevsku slavu. Zemaljska kraljevstva, politički sustavi i njihovi vladari prolazna su stvarnost, o čemu nam najbolje svjedoči humanistička znanost koja istražuje, otkriva i tumači prošlost. Stara latinska poslovica za povijest kaže „Povijest je učiteljica života“. Upravo ta ‘učiteljica života’, preko svoje arhivske građe, ukazuje na životnu ograničenost i prolaznost ljudskih institucija i sâmog čovjeka, a vjernicima i njihovom pogledu otkriva da je vječan jedino Krist Kralj, čije ime stoji nad prošlošću, sadašnjošću i budućnošću“.

Među povijesnim knjigama u Svetom pismu je i Knjiga proroka Ezekiela iz koje je na misi pročitano prvo čitanje. „Taj povijesni izvještaj govori kako zemaljski vladari  zanemaruju brigu oko Izraelskog naroda, što je dovelo i do Babilonskog sužanjstva. Prema riječima proroka Ezekiela, Bog tada preuzima brigu oko svog naroda te obećava da će On sam ‘potražiti’, ‘pâsti’, ‘pobrinuti se’, ‘skupiti’, ‘dati počinka’ i ‘dovesti natrag’ ranjene, gladne, nemoćne te biti njima pravedni sudac. Na više mjesta u Svetom pismu Bog obećava da tamo gdje se dogodi ljudska nepravda, gdje zakažu ljudski kraljevi, štetne političke ideologije – Bog intervenira, jer On je brižni Kralj ljudske povijesti. Vjeru u njegovu kraljevsku brigu svakog dana mi kršćani izražavamo riječima molitve ‘Dođi, Kraljevstvo tvoje’. Koliko god čovjek zabrazdi na lošem putu svojih vlastitih ideologija i grijeha, mora znati istinu da jedino Bog drži konce ljudske povijesti u svojim rukama. O tome svjedoči i povijest, ‘učiteljica života’“, poručio je mons. Sorić.

Upozorio je kako je „zadatak Zla učiniti sve da se istina o Božjem brižljivom kraljevstvu zamagli. Stoga, Zlo čini sve da bi se pokazalo moćnim kroz dramatičnost ljudske tragedije u velikim sukobima ili u osobnim tragedijama. Zlo nastoji unijeti strah, nevjericu i sumnju, kako bi se umanjila trajna Božja briga oko čovjeka i njegovog života. Iz tog razloga, ljudsko oko i misao znaju se utopiti u malodušje zloga čina, ne videći Božju pobjedu nad svakom tragedijom ljudske povijesti. Važno je to uočiti i u kratkom zemaljskom životu don Eugena Šutrina, lučkog svećenika i privlačkog župnika“, poručio je mons. Sorić.

Don Eugen Šutrin rođen je 26. lipnja 1914. u Luci na Dugom otoku, od oca Šime i majke Justine, rođ. Škifić. Rodio se kao četvrto od sedmero djece u obitelji. U djetinjstvu je dobio nadimak Jenijo, od milja. Poslije završene pučke škole u rodnom mjestu, u Biskupskom đačkom sjemeništu u Šibeniku završio je državnu Klasičnu gimnaziju. Nakon ispita zrelosti, Eugen je nastavio bogoslovne nauke u splitskom Bogoslovnom sjemeništu. Zaređen je za svećenika 17. srpnja 1938. godine. Mladu misu služio je 3. kolovoza 1938. u Luci, kao 73. glagoljaški svećenik iz te župe.

Njegovo mladomisničko geslo bilo je „O Bože, vječna Istino, ujedini me sa sobom u trajnoj ljubavi“, što je misao iz knjige „Nasljeduj Krista“ Tome Kempenca. Nakon jednogodišnje službe prefekta u splitskom Bogoslovnom sjemeništu, šibenski biskup Jeronim Mileta imenovao je don Eugena 2. rujna 1939. upraviteljem župe Molat i poslužiteljem Brgulja.

U to vrijeme talijanske okupacije, na Molatu je izgrađen koncentracijski logor gdje je don Eugen imao dozvolu služiti misu i podjeljivati sakramente.

Razmišljajući o vremenima i okolnostima u kojima se našao, u svojoj propovjedi od 15. listopada 1939. don Eugen je rekao: „Dižu se novi tamni oblaci koji navještaju novo sveopće klanje. Zaboravilo se na Boga. Mnogi hoće da toga Boga nestane. Pa što smo dočekali? Bog ih je pustio da se poput neodgovorne djece igraju i srljaju u propast. Budimo uvjereni da neće biti mira dok god se Europa ne vrati Kristu, dokle god evanđeoska načela ljubavi ne zavladaju svijetom“.

Don Eugen je svoju službu velikodušno koristio kako bi bio veza između logoraša i njihovih obitelji. Koliko je dobra u to vrijeme učinio, potvrđuje i da su ga logorski zatvorenici nazvali ‘Naš Anđeo’.

Don Eugen je konkretno oživotvorio Isusovu riječ iz navještenog Matejevog evanđelja na svetkovinu Krista Kralja, koja govori „o vječnosti punoj Božje nade i brižljivosti, čija obećanja čovjeku predstavljaju putokaz do spasenja, riječima: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni“.

To je najveća utjeha nama, grešnim ljudima koji želimo ući na vrata nebeska. Nije li upravo don Eugen, brinući o zatvorenicima u koncentracijskom logoru na Molatu, na djelu pokazao te Isusove riječi, osobito ‘U tamnici bijah i dođoste k meni’“, istaknuo je mons. Sorić.

Vikar je rekao da je za tu tragičnu noć, 26. studenog 1945., prema zapisniku OZNA-e, jedan od sudionika svjedočio: „Mi smo došli u Privlaku, bio je mrak. Nebo se spustilo na zemlju, oblak je bio do zemlje, nije se vidjelo ništa. Struje onda nije bilo, javne rasvjete, nigdje, na putu kad smo išli prema kolištu“.

„’Još za mraka’ biblijska je misao koja uvodi u Isusovo mučeništvo, ali i pobjedu njegovog Uskrsnuća. Pisano svjedočanstvo don Eugenovih ubojica opisuje događaj: „Ne sluteći da je posrijedi prijevara, pokojni don Eugen spremno se odazvao te je istima otvorio vrata od kuće, pozvao ih u kuhinju i ponudio s rakijom“. Zar iznad toga zapisnika OZNE ne odjekuju Matejeve riječi: „Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me“.

Isti zapisnik nastavlja: „Nakon toga, pošto je prethodno pošao s osumnjičenicima do crkve da uzme sveto ulje, uputio se s njima u uvjerenju da ide izvršiti svoju svećeničku dužnost“. Zar ne odjekuju ovdje riječi „Oboljeh i pohodiste me“.

Premda je bila hladna noć studenog mjeseca, nemirna i opasna vremena za svećenički život, kada se savjetovalo da se pričeka zora kako bi se udijelilo bolesničko pomazanje – suprotno navedenom, don Eugen je, kako svjedoči zapisnik OZNE, otišao s ubojicama „u uvjerenju da ide izvršiti svoju svećeničku dužnost“. Neki mogu mladog svećenika nazvati naivnim, ali, prije svega, on je bio hrabar u izvršavanju svojih svećeničkih dužnosti i vjeran Matejevom evanđelju i Kristovim spasonosnim riječima: ‘Oboljeh i pohodiste me’“, poručio je mons. Sorić.

Unatoč tome što je „put do neba zadnjih don Eugenovih zemaljskih trenutaka maglovit, pun šumskih grana, nevolja i laži, isplati ga se u vjeri koračati“, ohrabrio je don Ante.

„Isto zlo koje ima različita ideološka lica, i danas želi unijeti tragediju u ljudsku stvarnost po različitim aktualnim događajima, a onda prikazati da je sve gotovo, propalo, loše. Poput don Eugena, nemojmo se bojati, noseći redovno na svojim rukama Presveti sakrament za vrijeme pričesti. Odnosno, živimo od tog Kruha života vječnoga, kako bismo znali i „Da mi je dolinom smrti proći, zla se ne bojim“.

Isplati se koračati, jer na konačištu našeg zemaljskog puta stoji jedini Kralj kojem se već sada na zemlji klanjamo; Kralj naše osobne i zajedničke povijesti, Isus Krist! Majka Tereza znala je reći: ‘Čini dobro i kada su ljudi nezahvalni!’.

Čineći dobro poput don Eugena, ostvarujemo Kristov zahtjev, a nadamo se da će nas On prepoznati na dan suda. Blago čovjeku, blago nama ako neki put i naivno činimo djela milosrđa, jer se nadamo jednog dana u nebu čuti Kristove riječi: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni’“ poručio je mons. Ante Sorić.

Don Eugen Šutrin