"Misija: Kruh razlomljen za život svijeta"

1. Svjetski misijski dan, ove godine posvećen Euharistiji, pomaže nam da bolje razumijemo “euharistijski” smisao našega postojanja, ponovno proživljavajući ozračje Dvorane posljednje večere, kada je Isus, uoči svoje muke, prinio sebe samoga svijetu: “One noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: Ovo je tijelo moje za vas. Ovo činite meni na spomen (1 Kor 11,23-24).
U nedavno objavljenom apostolskom pismu Ostani s nama, Gospodine pozvao sam na motrenje Isusa “kruha razlomljenoga” za čitavo čovječanstvo. Slijedeći njegov primjer, i mi moramo dati život za braću, osobito za one u potrebi. Euharistija u sebi nosi “znak univerzalnosti”, te na sakramentalan način predoznačuje ono što će se dogoditi “kada svi oni koji su dionici ljudske naravi, ponovno rođeni u Kristu po Duhu Svetome, skupa odsijavajući slavu Božju, mognu reći ‘Oče naš’” (Ad gentes, 7). Na taj način, Euharistija, dok omogućuje puno shvaćanje smisla misije, potiče svakoga pojedinoga vjernika, a posebice misionare, da budu “kruh razlomljen za život svijeta”.

Čovječanstvu je potreban Krist “razlomljeni kruh”
2. U ovo naše doba čini se kao da je čovječanstvo obavijeno tminama, dok ga potresaju dramatični događaji i pogađaju katastrofalne prirodne nepogode. No, kao “one noći kad bijaše predan” (1 Kor 11,23), tako i danas Isus “lomi kruh” (usp. Mt 26,26) za nas, te na euharistijskim slavljima prinosi sebe samoga pod sakramentalnim znakom svoje ljubavi za sve. Zbog toga sam htio podsjetiti da “Euharistija nije samo izraz dioništva na životu Crkve; ona je i projekt solidarnosti za čitavo čovječanstvo” (Ostani s nama, Gospodine, 27); ona je “kruh nebeski” koji, darujući život vječni (usp. Iv 6,33), otvara srce ljudi velikoj nadi.
Sam Otkupitelj, koji je vidjevši mnoštvo u potrebi osjetio sućut “jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira” (Mt 9,36), i koji je prisutan u Euharistiji, nastavlja kroz stoljeća pokazivati suosjećanje prema siromašnome i trpećem čovječanstvu.
I upravo u njegovo ime pastoralni djelatnici i misionari prolaze neistraženim putovima kako bi svima donijeli “kruh” spasenja. Pokreće ih svijest da je onima koju su sjedinjeni s Kristom, “središtem ne samo povijesti Crkve, nego i povijesti čovječanstva (usp. Ef 1,10; Kol 1,15-20)” (Ostani s nama, Gospodine, 6), moguće zadovoljiti najskrivenija očekivanja ljudskoga srca. Samo Isus može ugasiti glad ljudi za ljubavlju i žeđ za pravdom; samo On omogućuje svakoj osobi dioništvo na vječnom životu: “Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke” (Iv 6,51).

Crkva, zajedno s Kristom, postaje “razlomljeni kruh”
3. Crkvena zajednica kada slavi Euharistiju, posebice nedjeljom, na dan Gospodnji, u svjetlu vjere doživljava vrijednost susreta s uskrslim Kristom, te još više postaje svjesna da je euharistijska žrtva “za sve” (Mt 26,28). Ako se hranimo Tijelom i Krvlju Gospodina raspetoga i uskrsloga, ne može se taj “dar” zadržati samo za sebe. Potrebno je, naprotiv, širiti ga. Strastvena ljubav prema Kristu vodi prema hrabrom navještaju Krista; navještaju koji, s mučeništvom, postaje najviši prinos ljubavi prema Bogu i prema braći. Euharistija potiče na velikodušno evangelizacijsko djelovanje i na djelatnu zauzetost u izgradnji ravnopravnijeg i bratskog društva.

Od srca se nadam da će Godina euharistije potaći sve kršćanske zajednice da se “bratskom zauzetošću” suoče s “nekim od tolikih oblika siromaštva u našemu svijetu” (Ostani s nama, Gospodine, 28). To stoga što ćemo “prema međusobnoj ljubavi i, posebice, prema brizi za one koji su u potrebi, biti priznati kao istinski učenici Kristovi (usp. Iv 13,35; Mt 25,31-46). To je kriterij na temelju kojega se dokazuje autentičnost naših euharistijskih slavlja” (Ostani s nama, Gospodine, 28).

Misionari, “kruh razlomljen” za život svijeta
4. I danas Krist zapovijeda svojim učenicima: “Dajte im vi jesti” (Mt 14,16). U njegovo se ime misionari upućuju u najrazličitije dijelove svijeta kako bi navijestili i svjedočili Evanđelje. Po njihovu djelovanju odjekuju Otkupiteljeve riječi: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada” (Iv 6,35); oni sami postaju “kruh razlomljen” za braću, što ih ponekad dovodi i do žrtvovanja života.
Koliki misionari mučenici u ovo naše doba! Neka njihov primjer privuče mnoštvo mladih na put junačke vjernosti Kristu! Crkvi su potrebni muškarci i žene, koji su spremni sasvim se posvetiti velikoj stvari Evanđelja. Svjetski misijski dan predstavlja pravu priliku da si posvijestimo žurnu potrebu sudjelovanja u evangelizacijskom poslanju u koje su uključene mjesne zajednice i mnoge crkvene ustanove te, na osobit način, Papinska misijska djela i misionarske ustanove. Upravo je misiji, uz molitvu i žrtvu, potrebna i konkretna materijalna podrška. Koristim još jednom ovu priliku da privučem pozornost na dragocjeno služenje što ga vrše Papinska misijska djela, te pozivam sve da ih podrže velikodušnom duhovnom i materijalnom suradnjom. Djevica, Majka Božja, neka nam pomogne da ponovno proživimo iskustvo Dvorane posljednje večere, kako bi naše crkvene zajednice postale doista “katoličke”; to jest zajednice u kojima se “misijska duhovnost”, koja je “blisko zajedništvo s Kristom” (Redemptoris missio, 88), stavlja u usku vezu s “euharistijskom duhovnošću”, koja za svoj uzor ima Mariju, “euharistijsku Ženu” (Ecclesia de Eucharistia, 53); zajednice koje ostaju otvorene za glas Duha i za potrebe čovječanstva, zajednice u kojima vjernici, a posebice misionari, ne oklijevaju da postanu “kruh razlomljen za život svijeta”. Svima moj blagoslov!

Vatikan, 22. veljače 2005., blagdan Katedre sv. Petra
Ivan Pavao II.