Središnju misu svirao je i pjevao orkestar i zbor Slavonskog tamburaškoga društva „Pajo Kolarić“ iz Osijeka uz ravnanje maestra prof. Dragutina Stivaničevića, retfalačkoga župljanina, orguljsku pratnju Domagoja Čošića i pjevanje alt-solistica Maja Knežević i Ljiljana Šutalo. Nakon svečanog blagoslova, tamburaš i solista Željko Ergotić, župljanin, otpjevao je uz orkestarsku pratnju božićne i slavonske skladbe praćen radosnim pljeskom crkve prepune vjernika domaće i osječkih župa. Pjevano euharistijsko slavlje predvodio je župnik Ivan Jurić, a suslavio župni vikar Vladimir Sabo.

„Crvena liturgijska boja današnjega dana je ljubav, ljubav spremna umrijeti za svjedočenje Boga kršćanskoga u Isusu Kristu. Također, u crkvi vidimo i na stolu u kući slavonskoj imamo simboliku zelenoga žita koje na svojevrstan način govori o želji da bude sve novo, zeleno, da naš narod ima svoju budućnost i božićno Svjetlo koje se ne može ugasiti. Sveto pismo kaže i nebo se otvorilo u trenutku kada je Stjepan molio za oprost onima koji ga ubijaju (Dj 6, 8-10; 7, 54-60). To je Božić, ljubav koja mora ići do kraja, spremna umrijeti kao što je Bog spreman dati se za tebe do kraja. I svjetlo svijeće uz oltar ima smisao jer, ako svijeća gori, ona vrijedi, ima svoj smisao pa tako i mi moramo izgarati za Božju snagu, za one koje ljubimo, a to su naši bližnji… Ništa ne vrijedi molitve, pričesti, ako nema ljubavi. Ljubav, doista, mora ići do kraja, mora i umrijeti“, kazao je predslavitelj Jurić uvodeći u misno slavlje na Stjepanovo. U propovijedi je promišljao o značenju silaska/dolaska Boga u našu stvarnost i osobni život te je, potaknut prvim čitanjem Djela apostolskih o kamenovanju Stjepanovu, približio što znači biti Božji, oprostiti i svojim neprijateljima te značenje otvorenoga neba za nas kada duša izlazi iz tijela napuštajući zemaljski život. Poručio je da nema Božića, ondje gdje nema iskrenog oprosta ukazujući: „Bog pomirio s nama i s tobom kad je sišao na zemlju, zagrlivši čvrsto i snažno svakoga čovjeka, a onda to moramo i mi učiniti. Ukoliko nismo to u stanju, nismo mogli shvatiti Božić. Kršćansko srce, ne govori ‘oprosti’, nego uvijek oprašta. Oprostimo svima! Ako nemamo snage i borimo se godinama, moli za dar oprosta otvorena srca!“

Misno slavlje prianjalo je uz Božju riječ i proteklo u radosnom duhovnom raspoloženju i raspjevanoj svečanosti. Naime, orkestar STD-a „Pajo Kolarić“ izveo je božićnu misu po pjevanju puka „Djetešce nam se rodilo“ (skladatelja Julija Njikoša) za alt-solo, mješoviti pjevački zbor, orgulje i tamburaški orkestar sa stavcima: Ulazna pjesma Veselje ti navješćujem, Gospodine, smiluj se: Kyrie Eleison, Psalam O, Betleme, grade slavni, Vjerovanje Vjerujem u Boga, Prikazanje Vesel’te se svi kršćani, Svet O, pastiri, čudo novo, Jaganjče Nebesko Djetešce, Pričest Tiha noć, sveta noć, Svijetu se porodi, Djetešce nam se rodilo, Otpusna pjesma Radujte se, narodi! Na kraju mise suslavitelj Sabo pročitao je odlomke „Božićne pastirske poruke i čestitke 2023. godine“ đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita Đure Hranića. Uz završni blagoslov retfalački župnik čestitao je Božić župljanima i vjernicima osječkih župa te imendan koji ga slave na Stjepanovo, zahvalio orkestru i pjevačima istaknuvši kako „hrvatske božićne pjesme skladane iz čestitog i pravog Duha ožive u svetosti misnoga slavlja“ te je podijelio s vjernicima iskustva „povijesnog i veličanstvenog susreta u Rimu sa svetim Ivanom Pavlom II., osječkih vjernika i STD-a „Pajo Kolarić“ o čemu nas podsjeća fotografija u župnom prostoru“. Ugled najstarijega tamburaškog društva u Hrvatskoj osječkoga „Paje“ posvjedočila je maestralna pjevana misa te je uz vedro božićno raspoloženje, poslije pjevanja Željka Ergotića, nastavljeno u zajedništvu s glazbenicima u župnim prostorima i ispred crkve.