Split, (IKA) – Misno slavlje na svetkovinu Uskrsnuća Gospodinova, 20. travnja, u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. “U praznom Isusovu grobu srećemo anđela koji nam priječi ulazak u grob i tamu smrti, to podmuklo životarenje i spavanje bez snova. Za život smo rođeni, a život se ne smije udomiti u grobu. Uskrsli Krist daruje nam plodove Novog i vječnog saveza života u zajedništvu s Bogom Ocem. Stoga nas sveti Pavao poziva: Ne budite stari kvasac, kvasac zloće i pakosti, kvasac smrti i groba (usp. 1 Kor 5, 7-8)!”, istaknuo je nadbiskup i ustanovio da postoje, nažalost, razni oblici grobova, pokapanje živih osoba prije biološke smrti. Događa se da na čovjekov život i na naše međuljudske odnose stavljamo grobne ploče sebičnosti, nasilja, nepravde, nepovjerenja, osvete, nerazumijevanja, hladnoće. Izloženi smo opasnosti zatvaranja u četiri zida svoga svijeta, pa i često u kovčege ekrana virtualnosti koja nas udaljava od stvarnosti i potreba naših bližnjih. Tu su i one vapijuće nepravde koje nastaju iz poremećene ljestvice vrednota kada pojedinci i razne skupine zbog oholosti i sebičnosti ne gledaju na dobro drugih, nego samo na svoje vlastite probitke. Ako čovjek zanemari ili izgubi moralnu orijentaciju, onda gubi istinsku slobodu i pada u razne vrste ovisnosti, zaslijepljenosti, u duhovno ropstvo sebičnosti i beznađa.
“Kao što su nas u prošlosti ideologije zatvarale u grob, opasnost je da im se danas pridruži i drugi saveznik groba, a to je sebičnost i individualizam. Koliko puta se u našoj povijesti, pa i u našoj sadašnjosti, pojavila želja za povratkom u prošlost, za povratkom u grobove mrtvih ideologija? Anđeo razumije da žene dolaze na grob radi Raspetoga. Dostojno je to poštovanja i humanosti. Nažalost, kolike majke i žene još i danas s tugom u srcu traže grobove svojih najmilijih? To je dostojno suosjećanja i poštovanja. No, opasno je vraćanje u prošlost putem ideološkog traženja grobova da se preko mrtvih obračunavamo jedni s drugima. Sve ideologije ne samo da su prikrivale grobove, nego su i tame dubokih jama pretvarale u grobnice svojih žrtava”, upozorio je nadbiskup i zaželio da se danas, u svjetlu Krista uskrsloga, sjetimo svih grobova, osobito onih nepoznatih, ne zaboravljajući ničije žrtve i ničije grobove. Kazao je da nam je potrebna povijesna istina o svim žrtvama i grobovima kako bismo se izmireni s našom prošlošću mogli zajedno krenuti putem budućnosti.
Ali ako ustrajavamo i ako se i dalje ukopavamo u grobnu prošlost ideologija, sve dublje će naše društvo upadati u njezine pukotine. “Doista je potreban potres uskrsnoga jutra da iz tih raspuklina povijesti izađemo na svjetlo istine, svjetlo života u kojem ćemo otkriti nove uskrsne horizonte života i budućnosti. Potrebno je da naš cjelokupni ljudski život i sve naše djelatnosti, osobne i društvene, obasjava i pročišćava svjetlo i nada Kristova križa i uskrsnuća. Uskrsnuće nije tek u budućnosti, nego je to budućnost koja zahvaća nas i našu stvarnost. Život se ne iscrpljuje samo u onome što možemo vidjeti, mjeriti ili novcem platiti. Više od ekonomskog oporavka, danas je potrebno moralno uskrsnuće, da bismo mogli svatko sa svoje strane reanimirati našu zamrlu nadu”, naglasio je nadbiskup Barišić.
Uskrsli Krist nije više u grobu, već je u bližnjima, u Galileji, a Galileja je simbol za naše društvo i svakodnevlje, brak i obitelj, prostor našeg djelovanja, susretanja, odgovornosti, poštenja, različitosti, dijaloga. Uputio je vjernike da je u svjetlu Kristova uskrsnuća potrebno prepoznati anđela u sebi i u svojim bližnjima. “Anđeli se prepoznaju u prijateljima, dobrotvorima, u svima koji nam pomažu na životnom putu nositi križ i pružaju nam rubac za naš znoj i suze. Toliki znani i neznani anđeli svakodnevno nam olakšavaju svojom odgovornošću i poštenjem, vjernošću i pažnjom podići grobni kamen s naših leđa i srca. Kako ne vidjeti anđela u bračnom i obiteljskom zajedništvu? Anđeo je zaručnik za svoju zaručnicu, a ona za njega. Anđeli postaju suprug i supruga jedno drugom. Anđeli su djeca svojim roditeljima, a otac i majka njima. Jedino tako brak i obitelj mogu biti izvor novoga života na osobnoj i na društvenoj razini, zajedništvo ljubavlju pobijeđene smrti. Samo tako život postaje jači od smrtnosti, a kolijevka od groba”, zaključio je nadbiskup.
Misu je svojim pjevanjem uveličao Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma pod ravnanjem kapelnika maestra don Šime Marovića.