Zagreb, 2. 11. 1998. (IKA) – Na blagdan Svih Svetih 1. studenoga misno slavlje u crkvi Krista Kralja na zagrebačkom groblju Mirogoju predvodio je generalni vikar zagrebačke nadbiskupije prelat Vladimir Stanković u zajedništvu s više svećenika. Na početku misnog slavlja prelat Stanković osvrnuo se na značenje blagdan Svih Svetih. Istaknuo je kako se među svetima, kojih se vjernici sjećaju na taj blagdan, nalaze oni koje je Crkva proglasila blaženim i svetim, ali i onih “neproglašenih svetaca”. Posebno je podsjetio na najnovijega hrvatskog blaženika kardinala Alojzij Stepinca, ali i na sve one koji znani i neznani počivaju na Mirogoju, Miroševcu te svim ostalim grobljima. Pitajući što poručuju svi sveti, generalni vikar zagrebačke nadbiskupije istaknuo je sve svetačke i blažene likove hrvatske povijesti od Rimskog carstva, pa sve do danas: “Oni su svojom žrtvom ujedinjenom s Kristovim patnjama pružili posebno svjedočanstvo koje, unatoč zubu vremena, ništa ne gubi na svojoj rječitosti, nego nastavlja ižaravati svjetlo i širiti nadu.” Na kraju propovijedi podsjetio je na riječi pape Ivana Pavla II. izrečene u Splitu, kojima on ističe kako je hrvatski narod pozvan “dati novo lice svojoj domovini, posebno se zalažući da se u društvu ponovno učvrste etičke i moralne vrijednosti što su ih potkopali prijašnji totalitarizmi i nedavno ratno nasilje”. U duhu te Papine poruke, prelat Stanković je poručio: “Ako svatko od nas uznastoji u svome osobnom životu i u svojoj okolini svakoga dana raditi na oživotvorenju tih ideja Svetog Oca, bit će to na crti onoga za što su išli i što su svome životu ostvarili sveti i blaženi i oko čega su se trudili naši dragi pokojnici.”
Potom je molitvu vjernika pročitao perfekt te crkve prebendar Prvostolne Crkve zagrebačke dr. Stanislav Vitković.
Nakon misnog slavlja bio je ophod do središnjega križa na mirogojskom groblju, gdje je prelat Stanković dao odrješenje za sve pokojne. Generalni vikar je istaknuo kako su se okupili da bi se još jednom pomolili za sve pokojne pokopane na mirogojskom groblju, ali i za one koji su pokopani diljem Hrvatske. Posebna molitva upućena je onima, kako je prelat Stanković istaknuo, “koji nemaju svojih grobova, kojima danas nitko nije zapalio svijeću ili donio kitu cvijeća, nad čijim je kostima zarasla trava”, poglavito za one nestale u prijašnjim ratovima, pobijenima u domovinskom ratu, pronađenim u masovnim grobnicama, raznim Jazovkama i Jasenovcima, Bleiburgu ili Jadovnom, u Vukovaru i bilo kojem gubilištu.