Mostar, (IKA/KTA) – U četvrtak, 14. rujna, na blagdan Uzvišenje svetog križa, mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, svečanim misnim slavljem u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve proslavio je 25. obljetnicu biskupstva. Ovim misnim slavljem također je obilježena obljetnica posvete mostarske katedrale Marije Majke Crkve. Misno slavlje predvodio je biskup Perić u zajedništvu s petoricom nadbiskupa i dvanaestoricom biskupa te uz koncelebraciju stotinjak dijecezanskih i redovničkih svećenika.
Na početku Mise katedralni župnik i mostarski dekan mons. Luka Pavlović je kazao da mu je čast i radost u ovoj, prije 37. godina posvećenoj katedrali, pozdraviti sve nazočne apostolske nasljednike, predstavnike provincija, svećenike, redovnike, redovnice, predstavnike civilnih vlasti, svu rodbinu slavljenika, sve nazočne vjernike i čestitati srebrni jubilej biskupstva mons. Ratku Periću, “revnom i zaslužnom pastiru naše Crkve u Hercegovini”. “Zahvaljujemo vam na spremnosti služenja i vršenja odgovorne apostolske službe, na svemu što ste kroz ovih 25 godina doprinijeli rastu i razvoju vjere u povjerenim vam biskupijama, te vam od srca čestitamo srebrni jubilej biskupstva, zahvaljujemo trojedinom Bogu na svim milostima kojima vas je obdario, oče Biskupe, i nama podario. Bog vas poživio!”, kazao je don Luka.
Uvodeći u Misno slavlje biskup Perić je kazao da je ovo prigoda izraziti najdublje klanjanje Presvetomu Trojstvu “od kojega dolazi svaki dobar dar i kojemu ide svaka naša slava i čast”. Potaknuo je nazočne da zajedno izraze i sinovsko poštovanje i zahvalnost Mariji Bogorodici, “Majci Crkve, kojoj je posvećena ova katedrala, kao i više od dvadeset župa i župnih crkava od njih 80, raznim naslovima Bezgrješne Djevice Marije, u Hercegovini”. Svoju zahvalnost potom je upravio sv. Ivanu Pavlu II., koji ga je prije 25 godina imenovao biskupom koadjutorom te mu se utekao u zagovor da podrži u vjeri, ljubavi i nadi Crkvu u Hercegovini i napose da pomogne svom nasljedniku papi Franji u učiteljstvu i upravi na ponos Katoličke Crkve. Potaknuo je i na zahvalnost i graditeljima mostarske katedrale: pokojnomu biskupu ordinariju Petru Čuli, biskupu koadjutoru Pavlu Žaniću, generalnom provikaru don Marku Periću, kasnije biskupu kotorskomu, i svim dobročiniteljima, pokojnima i živima. “Za komunizma nije se smio vidjeti ni križ na katedrali, a kamoli podignuti zvonik odvojen od katedrale”, podsjetio je biskup Perić dodavši da se tek u razdoblju demokratskih promjena, i to zahvaljujući pokroviteljstvu pokojnog zagrebačkog kanonika Milana Balenovića, poznatog dobrotvora Crkve u Hercegovini, izgradio toranj sa šest velikih zvona. U Misnu nakanu uključio je sve pokojne i žive dobrotvore koji su pomogli u predratnoj gradnji te u poratnoj obnovi i dogradnji katedrale, zatim župnike i župljane, svećenike, redovnike i redovnice te sve vjernike ovih biskupija, sve dobročinitelje, osobe i ustanove, domaće i inozemne, zajedno sa svima koji su na bilo koji način dionici ovih slavlja. “Zahvalimo Bogu za ono dobro koje smo od njega doživjeli i zamolimo ga za oproštenje za ono što nismo mislili, govorili i radili po njegovoj svetoj volji kako bi nas učinio ove svete zahvalnice Mise”, potaknuo je biskup Perić.
Prigodnu propovijed uputio je predsjednik Biskupske konferencije BiH kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski. Čestitajući biskupu Periću jubilej ustvrdio je da je Božji dar to da je uspio prebroditi burno ratno i poratno vrijeme “kormilareći ovom lađom na putu spasenja”. “Za biskupa si zaređen u vremenu kada je izgledalo da su nade pokopane, budućnost zamagljena, laž je imala veći prostor od istine, smrt prisutnija od života koji je nerijetko ljudima bez duha i duše bio najjeftiniji. U tim godinama bio si, kao i svatko od nas biskupa, na osobit način pozvan dizati glas i osuditi svako nasilje, svaku nepravdu, te paliti svjetlo nade i hrabro ustrajavati na putu križa. U toj stvarnosti jedina sigurna nada bio je Krist uskrsli koji je, u svom proslavljenom čovještvu, otvarao obzorje svakom čovjeku koji, u hodu kroz ovaj vremeniti život, upire pogled prema vječnosti”, rekao je kardinal Puljić koji je dodao da je Krist uskrsli bio istinska nada i biskupima Vrhbosanske metropolije, kasnije Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, iz Banje Luke, Mostara i Sarajeva kada su, s tolikim nedužnim ljudima, stavljeni pred “teške ratne kušnje”.
“Nakon Tvoga biskupskog posvećenja, pastirska odgovornost prelazila je polako s biskupa Pavla na Tvoja pleća. Zanimljivo je da Božja providnost Tebe, biskupa Franju i mene po rođenju smjestila godinu za godinom: rođen si 1944. godine, ja 1945., a biskup Franjo 1946. godine. Pripadamo generacijama koje su rođene u ratu i poraću. Za biskupe smo zaređeni pred rat ili u ratnom vremenu. Mi, koji smo još u majčinoj utrobi osjetili svu težinu i gorčinu rata i poraća, pozvani smo i poslani biti nositelji mira koji daruje Krist, Knez mira. Usred ratnih stradanja papa Ivan Pavao II. pridružio nam je biskupa Peru te kasnije u godinama poraća biskupe Marka i Tomu. S nama i uz nas i u ratu i u poraću bili su i ostali i svi biskupi u hrvatskom narodu od kojih su neki rođeni i rasli na ovim prostorima”, kazao je kardinal Puljić.
“Budući da si imenovan biskupom u ratnom vremenu, bio si itekako svjestan kakva zadaća čeka tebe i sve nas koji smo s Tobom izdržavali žegu u tom vremenu svakovrsnih nevolja”, kazao je kardinal Puljić koji je kazao da i danas, “kada su urušene brojne vrjednote i kada se u javnosti nameću”, biskupima valja hrabro stati uz istinu, pravdu i ljubav. Izrazio je na kraju nadu da će ovo zajedništvo u Euharistiji kojim se ujedno obilježava 25. godina biskupstva i služenja ovom puku te vođenja povjerene mjesne Crkve, utvrditi vjeru svih nas da, “puni zahvalnosti Bogu, novim snagama kročimo naprijed navješćujući i svjedočeći nadu utemeljenu na uskrslom Kristu.”
Na kraju misnog slavlja generalni vikar iz Mostara mons. Željko Majić uputio je riječi zahvale u prvom redu Bogu, a zatim i biskupu Periću za njegovih 25 godina vjernoga apostolskog služenja ovoj mjesnoj Crkvi. Potom su dvojica najstarijih aktivnih svećenika u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, don Tomislav Majić, župnik u Grljevićima i fra Marinko Leko, župnik u Rakitnu uručili biskupu Periću prigodne darove. Don Tomislav mu je predao biskupski prsni križ (pektoral), a fra Marinko prigodni biskupski prsten.
Biskup Perić na kraju je izrekao trostruku zahvalu: kardinalu Puljiću, za kojega je podsjetio da se iz opsadnoga Sarajeva uspio preko Igmana probiti i sudjelovati na njegovom ređenju u Neumu, koje je zakazano tamo umjesto u ratom zahvaćenom Mostaru; vladiki zahumsko-hercegovačkom Grigoriju za nazočnost na ovom srebrnom jubileju, a na čijem je rukopoloženju biskup Perić nazočio u Trebinju 1999. godine; maestru don Draganu Filipoviću koji je ravnao združenim zborovima i simfonijskim orkestrom i koji je za ovu prigodu skladao misu i biskupu Periću kao dar poklonio za 25. obljetnicu ređenja.