Na početku homilije biskup Šaško kazao je: “Ponovno smo, braćo i sestre, na gozbi Božje ljubavi na kojoj je jedan njezin dio susret i blagovanje neobičnosti i ljepote Božje riječi. Gospodin nam večeras daruje radosnu neobičnost, koju s vama dijelim i za koju vjerujem da ju lako i vi prepoznajete, a susreo sam ju u govoru, štoviše, u ‘otajstvu nedostatka”.

Dodao je kako “Sveto pismo od samih početaka povijesti spasenja objavljuje da Bog poziva ljude u ostvarivanje njegova nauma, kojemu je u središtu Božja želja da svi žive ljepotu božanske punine. No, iznimno je nadahnjujuće i ohrabrujuće vidjeti ključne trenutke poziva i odaziva. Nadahnjujuće i ohrabrujuće, jer ne susrećemo nedohvatljivu savršenost, nego tako nam blisku ograničenost”.

Biskup Šaško govori da “Gospodin i danas susreće ljude i ponovno ih izabire, kao i prvu četvoricu, u redovitosti životne svakidašnjice, u slabostima koje svi dobro poznajemo. Bilo koje stvaranje dojma o neranjivosti ili o besprijekornoj povijest čini nas neozbiljnima i smiješnima. Svaki život na sebi nosi ožiljke ili otvorene rane i, ako je netko istinit, prepoznat će svoje nedostatnosti i prikazati ih Gospodinu. Jer baš tada najlakše do nas dopire njegov glas: ‘Petre, ne prepuštaj se uvjerljivosti praznih mreža, nego poslušaj istinu u sebi, poslušaj čežnju i nadu.’ I nakon što mu je Petar rekao: ‘Idi od mene, jer sam grješan, jer nisam dostojan’, Isus nije otišao. Taj Veliki ribar niti potvrđuje Petrove riječi niti ga ne osuđuje. Hrabri ga i vodi na drugu razinu, daleko od prizme grijeha, da bi vidio buduće dobro, da je pozvan biti ribar ljudi”.

“Braćo i sestre, Isus i nama govori: Ne bojte se jučerašnje praznine; ona, doduše, ostavlja vidljive rane, ali je puno važnije dobro pred vama. Isus nas pridiže, ima povjerenja u nas, pruža utjehu i govori nam tako da ne zaboravimo nadu sadržanu u riječi: od sada ćeš… To je dio svakoga evanđeoskog poziva, svakoga opraštanja, svake istinske radosti: od sada”, dodao je biskup Šaško.

Govoreći o bl. Alojziju Stepincu, biskup je rekao da je “predivno (je) vidjeti one trenutke, misli i riječi u kojima i on Gospodinu, na jedan ili drugi način, ispovijeda svoju malenost, svoju nedostatnost, pokazujući prazne mreže i moleći: ‘Idi od mene, Gospodine! Nisam dostojan…’ I zatim plodove pouzdanja, neizrecivost koja je vidljiva u riječima i djelima, koja su prazninu pretvorila u puninu. Da bi svetost bila privlačna, kakva ona uistinu jest, u podlozi moraju ostati vidljive ljudske ograničenosti kojima se Bog poslužio da bi obnavljao i preobražavao živote u zbilju koja odiše vječnošću”.

“Mi, Crkva, pozvani da budemo savršeni kao što je savršen naš nebeski Otac, to jest savršeni po milosrđu, imamo za to primjere, uzore i zagovornike u svetima, kakav je i blaženi Alojzije. I baš zbog toga jer nam je vremenski blizak, utješno je vidjeti Božju snagu i ljepotu Crkve koja progovara u svetima i blaženima. Blaženi Alojzije ostat će dalek svakomu tko ne gleda njegovu svetost u svjetlu otajstva Crkve. U njoj se, snagom Božjega Duha, prima i predaje dar vjere, uzdanja i ljubavi, tako da mi vjernici u svakome vremenu budemo odraz iste svetosti”, kazao je biskup Šaško te zaključio da “zagledanost u blaženoga Alojzija i molitva njemu upućena ne sadrži riječ: uzaludno. Njegov zagovor pomoći će nam u da u ispraznosti ponovno pronađemo mreže ispunjene smislom”.

Misno slavlje glazbeno je animirala Klapa Bistrica.