U propovijedi je don Marović opisao događaj kao „čudesan” koji ostavlja bez daha, radost koja obuzima srce i dušu. Naglasio je da su Lenka i Vjeko došli prikazati Bogu svoj zajednički život u braku, šezdeset godina zajedničkoga života s Bogom, u ljubavi, poštujući jedno drugoga, podnoseći sve ono teško i bolno i tražiti blagoslov za budućnost. Plodovi takvog života su oko njih, sinovi, kćeri, unuci i praunuci, ono pravo i neprocjenjivo bogatstvo koje traje za vječnost. Don Marović je istaknuo ono što je vrijedno u životu Lenke i Vjeka: život u ljubavi, život u koji se ušatorio Isus Krist i utkala katolička vjera i srce koje kuca za domovinu Hrvatsku.

Lenka je kao biblijska žena: tiha, marljiva, brižna, ponosna, ustrajna, pobožna s velikom vjerom i pouzdanjem u Boga. Dirigent obiteljskog orkestra koji bdije nad svima. Vjeko uvijek raspoložen, s osmijehom na licu noseći u srcu radost. Dugogodišnji pjevač katedralnog zbora sv. Duje u Splitu koji nije imao samo dobar glas već dobro, veliko i plemenito srce koje je odgojeno na Božjem srcu i crpilo snagu u njemu još iz studentskih dana u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu i to će ostati za vječnost. Srce koje je unosilo mir, staloženost i jasnoću vjerskog života, svjedočilo svojim životom i ponašanjem, rekao je propovjednik.

Na kraju je don Šime Marović pozvao sinove, kćerke, unuke i praunuke da se dive, budu ponosni i zahvalni Gospodinu što su imali tako dobru majku i oca, baku i djeda, prabaku i pradjeda koji su ih na kršćanskim i hrvatskim temeljima odgajali, a Lenki i Vjeku zaželio da i dalje preostale godine života prožive u radosti i Božjem blagoslovu, da računaju na Njega kao i do sada. Završio je porukom: „Neka vas prati ruka Svemoćnoga i anđeli vaši neka vas čuvaju”. Misno slavlje uzveličali su pjesmom njihova djeca i unuci.