Zagreb, (IKA) – Središnji dio nacionalnog hodočašća hrvatskih svećenika u Zagreb o 50. obljetnici smrti bl. Alojzija Stepinca u četvrtak, 15. travnja bilo je misno slavlje u zagrebačkoj prvostolnici. Misu je u koncelebraciji sa šestotinjak svećenika i hrvatskim biskupima predvođenim predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije đakovačko-osječkim nadbiskupom Marinom Srakićem, te s apostolskim nuncijem u RH nadbiskupom Mariom Robertom Cassarijem predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Na početku mise kardinal je izrazio radost radi posebnog slavlja u zagrebačkoj katedrali, u Stepinčevoj katedrali. Želimo osjetiti posebnu blizinu našega blaženika koji je uvijek bliz svojim svećenicima, rekao je kardinal.
U propovijedi kardinal je podsjetio kako je zagrebačka prvostolnica tijekom povijesti postala domom brojnih i važnih crkvenih i nacionalnih događaja. I ovaj današnji, po mnogočemu izniman i jedinstven, svećenički susret s pravom smijemo ubrojiti među takve događaje. Ova katedrala u svome spomenu čuva predivne molitve, zahvale, hvalospjeve, jecaje tuge i duboke vjerničke čežnje, ali s velikom sigurnošću možemo reći da se ovoliki broj svećenika nikada ranije nije našao oko njezina oltara u euharistijskome slavlju; da se u njoj do današnjega dana nije skupilo toliko osobnih povijesti svećeničkoga zvanja, pretočenih u hodočašće i zajedništvo u Kristovu svećeništvu, rekao je kardinal.
Predivan je ovo dan za koji Bogu zahvaljujemo. Gledajući vas ovdje sabrane, znam da nitko od vas danas nije ravnodušan. U proslavi Svećeničke godine željeli smo se naći iz svih krajeva naše Domovine na znakovitome hodočašću – i nije nam bilo teško pronaći mjesto na kojemu nam valja biti, na kojemu osjećamo ljepotu i snagu naše vjere, našeg poziva da nasljedujemo Krista po daru svećeništva, koji ispunja srca i daje sigurnost našim životnim koracima, istaknuo je kardinal.
Osvrćući se na mjesto hodočašća, oko groba bl. Alojzija Stepinca, kardinal je rekao kako se time danas ispunja Stepinčeva povezanost sa svim svećenicima koji su rasli u daru njegove poslušnosti Bogu, jačani njegovom postojanošću i pouzdanjem. Ovdje smo u duhu i molitvi povezani sa svim svećenicima hrvatskoga naroda i diljem katoličkoga svijeta koji su u njegovu liku vidjeli znak Božje prisutnosti u trpljenju; koji su nalazili načina da mu očituju blizinu i koji su pred zemaljskim tužiteljima sačuvali postojanost i privrženost istini. Ovdje smo, draga braćo svećenici, da bi danas u ovom svetom zajedništvu očitovali vjernost Crkvi, odanost i duhovnu blizinu Svetomu Ocu, osobito u trenucima kušnje u kojima se na dosad neviđen način napadima obrušava na Petrova nasljednika, rekao je kardinal, te istaknuo kako je ovo prigoda i za zahvalu za dar svećeništva.
U današnjem vremenu, koje nam je darovano da u njemu budemo svjedoci te Božje ljubavi, osjećamo da se na razne načine pokušava otkloniti pogled od nebeskoga, unijeti nesigurnost i nepostojanost koja možda zahvaća i poneko svećeničko srce. Znamo da postoji način življenja koji se nudi i nama svećenicima; način koji se naziva realističnim pristupom stvarnosti; način koji odbija nadati se, slijediti ideale u traženju radosti drugih i svoje vlastite. To je način koji je prihvatio i ugradio u sebe osjećaj poraza u susretu s razočaranjima i neuspjesima; to je način bez iskre evanđeoskoga žara, upozorio je kardinal, te istaknuo kako svećenik nije čovjek koji zatvara oči pred poteškoćama, čovjek s glavom u oblacima i daleko od svijeta. Štoviše, samo ako smo duboko ukorijenjeni u istinu križa, moguće nam je osjetiti snagu onoga što dolazi odozgor i živjeti nove osjećaje, jer vječnost je zaživjela u nama, njezini smo službenici i navjestitelji po izvanrednome daru Svetoga reda.
Došli smo, čuti što nam blaženi Alojzije ima reći o našemu služenju u doba kada se i u djelovanje Crkve i u naš svećenički poziv želi unijeti nemir; kada se i vjernike pokušava pokolebati i nameće im se sliku Crkve u koju ne bi trebalo imati povjerenja. Ne smijemo se dati pokolebati, a još manje uljuljati, istaknuo je kardinal te podsjetio kako je Stepinac svojim primjerom snažno pokazivao gorljivost i oduševljenje u službi i to je očekivao od svećenika. Iako svjestan premalog broja svećenika, nije bio malodušan, jer je znao da u pozvanima i odazvanima ima dovoljno mogućnosti, ako su praćene oduševljenjem.
Blaženi Alojzije nam danas stavlja na srce življenje Crkve i crkvenosti koje vodi do mira u vjeri, ali samo ako se živi u poslušnosti Bogu po njegovoj Riječi. Stoga i svećenička poslušnost nije podvrgavanje nekoj vlasti, nego povjerenje i predanje Duhu, trajna raspoloživost nepredvidivom spasonosnom Božjem naumu. Pouzdanje u Boga od svakoga vjernika, a posebno od svećenika, stvara dragocjen prostor koji danas itekako treba čovjeku: prostor prijelaza od ljudskoga do božanskoga, od stava osjetljivosti za čovjeka i za stvoreno do stava klanjanja.
Također je podsjetio kako su svećenici trajni podsjetnik svijetu da nije dostatna neka ovozemaljska učinkovitost i uspješnost. Svećenik je simbolički izraz Božje prisutnosti, ne zbog svoje ljudske veličine ili savršenosti – daleko od toga – nego zbog prisutnosti Božje dobrote. Upravo svećenički poziv pokazuje da se kršćanstvo ne može svesti na humanitarnu djelatnost ili na društvenu korisnost. Svećenik je u službi Objave koju nam je darovao Bog u Isusu Kristu, a koja naviješta da je čovjek veći od svojih želja, da je njegova povijest bogatija od njegova zemaljskoga blagostanja ili neposrednih nevolja, rekao je kardinal, te u ovoj prigodi zahvalio svim svećenicima, koji svojom vjernošću očituju da “Bog Duha ne daje na mjeru.” (Iv 3, 34), jer upravo Crkva i svećenici mogu pridonijeti pročišćenju kulture od zavodljivih ponuda i prijedloga koji danas postaju prijetnjom ljudima, poglavito zbog nemara za zaštitu života i nebrige za ljudsko dostojanstvo, zbog zaborava da je temelj svake kulture u prihvaćanju čovjeka koji je stvoren na sliku Božju i otvoren za nadnaravnu zbilju.
Nakon pričesti svi svećenici su zajedno izmolili molitvu da bl. Alojzije bude ubrojen među svece Katoličke Crkve.
Na kraju misnog slavlja, zajedničko pismo u kojem sudionici nacionalnog hodočašća hrvatskih svećenika papi Benediktu XVI. izražavaju odanost, potporu i smjerne molitve pročitao je potpredsjednik HBK splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.
Nacionalno hodočašće hrvatskih svećenika u Svećeničkoj godini završit će u poslijepodnevnim satima pohodom na grob sluge Božjega oca Ante Antića.