„Draga braćo i sestre, svake godine u ovo vrijeme Crkva nas poziva na molitvu za jedinstvo svih koji u Krista vjeruju. Prije više od stotinu godina protestantski obraćenik na katolicizam Paul Wattson predložio je ovaj termin zajedničke molitve za kršćansko jedinstvo. To su dani od 18. do 25. siječnja koji imaju u sebi jako simbolično značenje. Na početku molitve 18. siječnja slavio se blagdan Katedre sv. Petra, a završetak molitve za jedinstvo 25. siječnja slavi se obraćenje sv. apostola Pavla“, kazao je na početku propovijedi mons. Ančić.

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana prakticira se i obilježava svake godine u svim Crkvama osobito u zemljama koje su konfesionalno mješovite. Papa Franjo najavio je u Rimu molitveni susret s drugim predstavnicima kršćanskih Crkava na nakanu da svi Kristovi vjernici budu jedno. Ekumenski sastavljeno tijelo iz pojedine zemlje svake godine odabere temu molitve za jedinstvo i pripremi kratka razmatranja, službu riječi i druge molitvene poticaje za Molitvenu osminu. Ove godine materijale za molitvu pripremilo je Vijeće Crkava u Saveznoj američkoj državi Minnesoti (SAD) pod geslom: “Učite se dobrim djelima. Pravdi težite”(Iz 1, 12-18).

Mons. Ančić pojasnio je zašto je upravo taj datum izabran za Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana istaknuvši: „Na početku molitve 18. siječnja slavio se u Katoličkoj crkvi blagdan Katedre sv. Petra. Petar, apostolski prvak i vidljivi poglavar Crkve, označava cilj ekumenske molitve i nastojanja svih kršćana da budu jedno u zajedništvu s Petrom koga je Krist postavio da kao vidljivi poglavar upravlja Crkvom Božjom. Na svršetku Molitvene osmine 25. siječnja slavi se obraćenje sv. apostola Pavla. Pavlovo obraćenje kod Damska označuje način ili metodu kojom je jedino moguće postići jedinstvo, a to je obraćenje svakog kršćanina i svih kršćanskih zajednica. Što budemo bliži Isus Kristu, što se dublje s njim povežemo i njemu obratimo, to ćemo više prevladati međusobne podjele i otuđenja te biti bliži jedni drugima“.

„Poznam neke naše (katoličke) vjernike koji ne drže puno do molitve za jedinstvo. Oni misle da su ekumenska nastojanja uzaludna i beskorisna, da nema smisla moliti na tu nakanu i zauzimati se za jedinstvo. Smatraju da su raskoli koji su se u Crkvi dogodili prije toliko stoljeća duboki i nije ih više moguće prevladati. Zato neka svatko ide svojim putem misle ti vjernici. Tko tako misli, vidi samo tamne strane u povijesti Crkve, a ne vidi toliko svjetla i mnoštvo dobra što Duh Božji pokreće i čini. Zaboravlja da je sam Krist uoči svoje muke i smrti na križu molio za sve koji će u nj povjerovati: ‘Da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao’ (Iv 17, 21)“, naglasio je pastoralni vikar.

Osvrnuo se i na na podjele i raskole koji su se dogodili u hodu Crkve kroz povijest i u prenošenju Evanđelja u razne narode i kulture upozorivši da su to „rane na vidljivom tijelu Kristove zajednice vjernika. Najveće su od tih podjela ona iz 11. stoljeću kad je došlo do raskola s pravoslavnim Crkvama te druga u 16. stoljeću kad su se odvojile protestantske Crkve. Narušeno jedinstvo Crkve nije volja Božja nego je rezultat slabosti i grijeha samih kršćana na svim stranama. Kršćani su zbog vjerskih stvari u povijesti, nažalost, ratovali jedni protiv drugih, jedni druge su smatrali protivnicima pa čak i neprijateljima. Trebalo je dugo vremena dok Duh Božji nije u srcima svojih vjernika potaknuo želju i molitvu za jedinstvom i pokrenuo mnoga ekumenska nastojanja. Taj se zaokret prema Božjoj providnosti dogodio na Drugom vatikanskom saboru. Tada je Katolička Crkva napustila svoju dotadašnju zatvorenost i isključivosti i otvorila se te započela dijalog i komunikaciju s drugom kršćanskom braćom i sestrama, njihovim Crkvama i zajednicama“.

Nadalje je istaknuo da „buduće jedinstvo za koje ovih dana molimo neće biti jednoobraznost nego jedinstvo u raznolikosti mnogih tradicija i obreda ali u zajedništvu jedne vjere i sakramenata s Petrovim nasljednikom rimskim papom. Danas druge kršćane nekatolike ne doživljavamo kao protivnike nego kao odijeljenu braću i sestre. Svjesni smo da među nama ima puno više zajedničkog nego onoga što nas dijeli. Katolička Crkva vodi ekumenski dijalog na više razina. Prvi je tzv. dokritnarni dijalog o još spornim dogmatskim pitanjima. Drugi je pastoralni dijalog kad se međusobno sastajemo na blagdanima, događanjima i predavanjima gdje se učvršćuje međusobno poznavanje i izgrađuje povjerenje. Treća razina dijaloga je duhovni dijalog kad se kršćani različitih Crkava okupljaju na zajedničku molitvu za potpuno jedinstvo svih Kristovih vjernika“.

Protumačivši ovogodišnje geslo mons. Ančić je kazao da je to „poziv Božji preko proroka da svatko od nas u svom svakidašnjem radu i odnosima ustraje u dobrim djelima. Ne uzvraćajte zlo za zlo nego zlo pobjeđujte čineći dobro, šireći tako pravednost i ljubav uči nas apostol. Ustrajmo u molitvi i nastojanjima da se ispuni Kristova volja – jedinstvo kršćana. U Evanđelju koje je odabrano za današnji dan Molitvene osmine (Mt 25,31-40) Isus nam sažimlje ono najvažnije što Bog od nas traži i po čemu će nas na kraju suditi: Koliko smo imali ljubavi prema njemu, jesmo li ga prepoznali u svojim bližnjima, u ljudima koje susrećemo i u onima koji su u potrebi? – Neka Riječ Božja … uđe u naša srca da je zadržimo i donosimo plodove dobrih djela“.

Pjevanje je na orguljama pratila mo. s. Mirta Škopljanac Mačina.