Strizivojna, (IKA/TU) – Predavanje “Mitar Dragutinac – župnik, pjesnik i znanstvenik” održao je 28. studenoga u novootvorenom pastoralnom centru “Mitar Dragutinac” u Strizivojni akademik Stjepan Damjanović, rodom iz Strizivojne. U punoj dvorani, uvodnu riječ posjetiteljima uputio je domaći župnik Andrija Križanović.
Na početku predavanja akademik Damjanović naglasio je da govori o Mitru Dragutincu kao jedan od njegovih zahvalnih župljana (od svoje 3. godine života) i zahvalnih prijatelja, od čijih je vrlina imao velike koristi, kao i mnogi njegovi župljani. Opisao je 40-godišnji život i rad svećenika Dragutinca koji je stigao u Strizivojnu 1949. godine. Prvo što su župljani uočili je njegova glazbena darovitost; lijepo je pjevao, svirao, a njegove crkvene popijevke se pjevaju po svim crkvama: S dragih nam polja, Sv. Martinu, O Kriste vječni svećeniče, Sv. Dimitriju, Šokačka misa…Proučavao je svece i pjevao o svecima da bi potpunije vršio svoju svećeničku službu i da bi širio znanja o kršćanskoj tradiciji, posebice o onom njezinom dijelu koji se ostvarivao na panonskim i drugim hrvatskim prostorima. Ono što su vjernici od župnikove nadprosječne glazbene kulture uočavali bilo je da se u crkvi lijepo pjeva i živo osjeća. Pored glazbe, kod Mitra Dragutinca zapažene su bile i njegove propovijedi koje su zapamćene po tendenciji župnika da ostvaruju tematske blokove, tj. da temu razvija u nekoliko nedjeljnih propovijedi. Bio je poznat kao veliki i vrstan propovjednik, što je bila posljedica njegove iznimne načitanosti. Predavač je nadalje istaknuo kako je Dragutnac subraći svećenicima pomagao na razne načine i u raznim prigodama te dodao: “Obožavao je naša marijanska svetišta, a o svecima panonskih prostora znao je više nego itko prije njega, o čemu je napisao velik broj pjesama od kojih su mnoge i uglazbljene. Vjeronauk je držao na poseban način: Prvi dio na klasičan način obrađujući temu, a drugi dio bio je čitanje neke knjige. Volio je poklanjati knjige u raznim prigodama. Također je volio u liturgijska slavlja uključivati djecu i mlade, pa su ministrirali, vodili križni put, učili latinske odgovore za misu… Mitar Dragutinac bio je potpuno odan svojoj službi i nekim posebnim darovima koji su se samo djelomično mogli vidjeti u samoj crkvi i u svakodnevnom obnašanju župničke dužnosti. Dio tih kvaliteta mogli su vidjeti samo oni koji su bili s njime jače povezani.”
Akademik Damjanović posebno je istaknuo župnikovu ljubav i strast prema knjigama i čitanju. Knjige je i pisao, uglavnom s drugima, ali kadšto i sam. Njegova knjižica “Križni put muževa” govori o snažnoj zabrinutosti za stanje vjere u našem narodu. Ta se zabrinutost osjećala i u razgovoru. “Pored navedenoga, osobito ga je zanimala hagiografija te opća povijest i arheologija. O tome svjedoči knjiga “Ranokršćanski život u Vinkovcima” (1972.), gdje glavni autor vlč. Josip Runkera odaje veliko priznanje Mitru Dragutincu. Njegova darovitost bila je velika i kompetencija u pojedinim stvarima poznata i priznata od stručnjaka. Najvažnija edicija u stručnom pogledu u kojoj je sudjelovao je knjiga “Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnoga kršćanstva”, koju je pisalo osam autora iz Zagreba, Rijeke, Zadra, Ljubljane i Strizivojne. Družio se i surađivao sa subraćom svećenicima… Imao je potrebu da međusobno povezuje ljude za koje je vjerovao da žele i mogu učiniti nešto dobro te da ukazuje ljudima na njihove darovitosti. Punih 40 godina boravio je u Strizivojni i tu je dočekao svršetak svoga života. Mitrov život bio je ispunjen dobrim plodovima i mnoge te plodove uživala je Strizivojna pa je dostojno i pravedno da ga se sjećamo jer njegova nastojanja mogu samo biti poticaj da budemo još bolji”, rekao je akademik Damjanović te izrazio radost što je prvi predavač u pastoralnom centru koji nosi ime pokojnog svećenika Mitra.
Predavanje je upotpunio pjevački zbor pjevajući Mitrove pjesme: O Kriste vječni svećeniče, Svetom Dimitriju i Gospodine daj dođi te čitanje Mitrovih pjesama: Svetom Dimitriju, Priča i Što bi htio. Na kraju je prikazana prezentacija Iz župnog foto albuma, koju je priredio mo Ivan Andrić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, također domaći sin Strizivojne.