Samobor, (IKA) – U sklopu projekta “Mjesec bioetike” koji se kroz četiri uzastopna utorka održava za mlade u župi sv. Anastazije u Samoboru, u utorak 23. listopada o temi pobačaja i eutanazije govorila je dr. med. Mirjana Radan, spec. ginekologije i porodništva i prof. filozofije i religijske kulture.
Mladi su postavili pitanje kako žive i kakvu savjest imaju liječnici koji jednom djetetu omogućuju da dođe na svijet radujući se s roditeljima, a s druge strane, možda isti dan, u drugoj prostoriji neko drugo dijete ubijaju u majčinoj utrobi. Koje značenje u životu liječnika ima Hipokratova zakletva, u kojoj prisežu da će čuvati život od začeća do naravne smrti, kao i to da neće pacijentima propisivati nikakve tvari za koje znaju da štete zdravlju, a što se vrlo lako može reći za kontracepciju.
Dr. Radan istaknula je da, premda je teško to razumjeti, treba prema svakoj osobi imati poštovanja, i prema majkama koje traže pobačaj, kao i prema liječnicima koji ga čine: “Nikada ne treba osuđivati osobu, nego grijeh koji ta osoba čini”. Iz vlastitoga kliničkog iskustva posvjedočila je kako na pobačaj u većini slučajeva žene dolaze same, bez pratnje supruga koji ne želi dijete, jer to je kao ‘stvar žene’, a što je pokazatelj koji dovoljno govori za sebe. Da je često dovoljan razgovor i ohrabrenje liječnika, a posebno ultrazvučni prikaz djeteta i njegova srca koje kuca, kako bi majke spoznale strahotu čina koje namjeravaju napraviti i da bi prihvatile dijete, potvrdila je dr. Radan konkretnim primjerima iz svoje liječničke prakse. “Rane pak koje ostaju nakon pobačaja nezgodna su stvar, i samo Bog iz toga može izbaviti”, upozorila je dr. Radan, jer čovjek je “jedinstvo psihe, duha i tijela te sve što se događa na jednoj od tih triju razina, nužno se odražava i na ostalima”.
Dr. Radan govorila je i o drugim temama usko vezanima uz pobačaj, iznoseći i znanstvene pokazatelje, posebno se osvrnuvši na kontracepciju i neuredan spolni život te na njihove ozbiljne posljedice na zdravlje žene, od kojih je jedna i neplodnost. U vezi s tim bilo je govora i o umjetnoj oplodnji te je istaknuto kako ti postupci nužno dovode do pobačaja, posebno pri odmrzavanju i selekciji, kad začeto biće umire. “Bog je taj koji otvara i zatvara utrobu”, zaključila je dr Radan.
Za razliku od pobačaja koji prekida život u početnoj fazi postojanja, eutanazija ga prekida u njegovoj završnoj fazi, i razlike zapravo nema, osim da se nerođeno dijete na nikoji način ne može braniti. Praksa pak potvrđuje da mnogi i vrlo teški bolesnici, kad im se ostave tablete za “laku smrt”, odbijaju to učiniti, što samo potvrđuje činjenicu da je “čovjek biće stvoreno za život”.