Istina je prava novost.

Mjesečni susret trajne formacije mladih svećenika i đakona u Požegi

Požega, (IKA) – Mjesečni susret trajne formacije mladih svećenika i đakona održan je 15. svibnja u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi. Nakon molitve Trećeg časa riječ pozdrava mladim svećenicima i đakonima uputio je dijecezanski biskup Antun Škvorčević. Podsjetivši ih da je to njihov prvi susret nakon Uskrsa, istaknuo je da je uvijek „naše polazište i naš smisao Isusova pobjeda nad smrću, jer kad ne bi bilo Isusova uskrsnuća, uvjerava nas sv. Pavao, naša vjera bi bila uzaludna, kao i naše propovijedanje”. Ustvrdio je da je ovogodišnji dvadeseti Uskrs u Požeškoj biskupiji bio osobita prigoda za svećenike da se obnove u svijesti vjere da je uskrsli Krist njihov početak i svršetak. Istaknuo je da temeljno pitanje kakav odnos svećenici izgrađuju s Isusom Kristom. Spomenuo se preminulog prof. Tomislava Ivančića, koji je rado dolazio na te susrete, i mlade svećenike Požeške biskupije neprestano poticao na preispitivanje njihova odnosa s Isusom Kristom. Ustvrdivši da je Isus Krist u središtu svećeničke duhovnosti, podsjetio ih je da su u svećeničkom ređenju prispodobljeni Kristu Glavi, i da su ono što jesu upravo u Kristu. Upitavši ih žive li tu činjenicu vjere kao prvu i najsnažniju sastavnicu svoje duhovnosti, izrazio je uvjerenje da su slaveći vazmeno otajstvo nastojali usvojiti poruku tog otajstva, ali još više njegovu snagu, i da ih to otajstvo nosi u njihovu duhovnom biću.
Osvrnuo se na nedavno biskupijsko hodočašće u Rim, koje je bilo snažno iskustvo po ostvarenom hodogramu, ali još više po vjernicima koji su i ovom prigodom posvjedočili koliko iskreno žele živjeti zajedništvo s Isusom Kristom u svojim župama i svojoj Biskupiji, i na taj način pripadati općoj Crkvi. Rekao je da je također snažno iskustvo bilo sudjelovanje oko tisuću mladih iz Požeške biskupije na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru, kao i nedavno hodočašće osnovnoškolske djece u Voćin, gdje su djeca svojom iskrenošću stvorila snažnu duhovnu atmosferu, u kojoj se svatko tko je iznutra otvoren mogao pomladiti duhom. Zahvalio je mladim svećenicima koji su u svojim dekanatima organizirali vjeronaučni kviz znanja čiji su pobjednici sudjelovali na završnom vjeronaučnom natjecanju u Voćinu, i koji su i sami bili na tim zajedničkim hodočašćima. Pozdravio je dr. Antona Tamaruta, profesora dogmatske teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, zahvalivši mu što je iz svoga iskustva kao svećenik došao govoriti mladim svećenicima Požeške biskupije, te svim sudionicima zaželio da im taj susret bude koristan.
Potom je prof. Tamarut održao izlaganje „Familia de Eucharistia. Euharistija i suvremeni izazovi braka i obitelji”. Najprije je istaknuo poveznice između ministerijalnog svećeništva i općeg svećeništva svih krštenika, istaknuvši da su svećeništvo i brak u tijesnoj vezi jer su sveti red i ženidba sakramenti u službi zajednice. Ustvrdio je da je već pomalo otrcano govoriti o krizi braka i obitelji, i da je općepoznato kako su mnoge današnje obitelji ranjene zlom, sebičnošću, bračnom nevjerom, rastavom i drugim zlima. Međutim, istaknuo je da su brak i obitelj i nadalje veoma poželjne vrijednosti među ljudima No, ujedno se plaše braka kao trajnog oblika života. Isto tako, kriza svećeništva i kriza braka imaju isti uzrok, a to je kriza identiteta. Svećenik se ne redi zbog samoga sebe, nego za druge, da u zajednici vjernika predstavlja Isusa Krista. Njegovo svećeništvo je u službi jedinstva, zajedništva i okupljanja Kristovih vjernika. Kršćanska ženidba je ukorijenjena u sklapanju Novog saveza Boga s ljudima. I svećeništvo i ženidba proizlaze iz Euharistije. Ako je obitelj kućna Crkva, onda su supružnici prvi svećenici u toj Crkvi. Ministerijalni svećenik ima zadaću hraniti i promicati opće svećeništvo supružnika. Nema prikladnijeg mjesta za življenje žrtve nego li je brak. Kao što Krist sebe žrtvuje za ljude u euharistiji, tako se supružnici u braku žrtvuju jedno za drugo i za svoju djecu. Brak i obitelj se danas ozloglašuju, i zato je u takvom ozračju potrebno mladiće i djevojke poticati da budu ljudi nade. Poručio je mladim svećenicima da svoje svećeništvo žive radosno, s puno nade, da svojim dosljednošću i radošću oko sebe šire osjećaj sigurnosti, da iz njih zrači poruka kako se isplati živjeti s Bogom i po Božju, da primjerom vlastitog života svjedoče kako čovjek može biti vjeran, požrtvovan i radostan dok se žrtvuje za druge. Bračni drugovi u svećenicima trebaju imati oslonac, a i svećenici i supružnici svoj oslonac trebaju imati u Kristu, jer se i jedni i drugi napajaju na istom izvoru, hrane se istom ljubavlju i sudjeluju u ostvarivanju istoga Božjeg projekta, zaključio je prof. Tamarut.
Nakon stanke za odmor uslijedio je drugi dio susreta u kojem su sudionici zajedno s biskupom Škvorčevićem i prof. Tamarutom raspravljali o odnosu euharistije i obitelji u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres, kao i o nastojanju izrade obnovljenog koncepta priprave mladenaca za brak, u smislu naglasaka posljednje Biskupske sinode o braku i obitelji, a na temelju dosadašnjeg iskustva pastorala braka i obitelji u Požeškoj biskupiji. U trećem dijelu susreta sudionici su u crkvi Sv. Lovre sudjelovali na euharistijskoj pobožnosti koju je predvodio Marijan Pavelić, prefekt u požeškom Kolegiju.