Zadar, (IKA) – “Mladi i liturgija” tema je o kojoj je dr. don Ivica Žižić izlagao 11. ožujka na svećeničkoj rekolekciji zadarskog prezbiterija u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević u Zadru. Simboli su kod mladih izgubili duhovnu dimenziju i ostali su ograničeni na razinu znaka, površnih pokazatelja pripadanja nekoj skupini ili stilu života. Simboli liturgije, pak, žive od vjere i uvode u vjeru. Istinski simbolički govor je uvijek inicijacijski, on uvodi u onostranost, ne gubeći pritom kontakt s tijelom, zajednicom, činima, poručio je dr. Žižić, tematizirajući odnos simbola koje mladi susreću u društvu i liturgiji.
U društvu je hiperprodukcija simbola i slika, reklamnih i ideoloških poruka i mladi se teško snalaze u šumi značenja, pri čemu upadnu i u svijet magije i zla. “Raskorak između govora o živoj vjeri i činjenice umrtvljenog bogoslužja mlade osobito pogađa. Liturgija traži biti slavljena, ne samo riječima, odgovorima, nego i gestama, pjesmom, šutnjom, kretnjama”, rekao je predavač, dodavši da mlade treba na kvalitetan način uvoditi u liturgijski život, treba zamijeniti površnost i fragmentarnost naučenu od medija i kulture. Potrebno je ići za cjelovitošću i dubinom liturgijskih slavlja. Govoreći o odnosu “obrednosti mladih” i kršćanskoga bogoslužja, dr. Žižić je rekao da mladi prilično dobro poznaju govor simbola, ali ga ne uspijevaju susresti u bogoslužju ili im je daleko i ne uspijevaju ući u kontakt s njim. “Činjenica da bujaju obrednosti i simboli osobito u kontekstu konzumerizma i spektakala poseban je izazov za Crkvu i bogoslužje. Simbolički elementi te nove primamljive obrednosti neprihvatljivi su za kršćansko bogoslužje. Svako podilaženje ili naivno približavanje predstavlja urušavanje iskustva vjere”, upozorio je dr. Žižić, smatrajući da se u Crkvi ne treba komunicirati istim jezikom kojim govore mediji, trgovina ili politika, “kao što je i krivo misliti da mladi u crkvi očekuju istu glazbu, iste riječi i melodije koje im svakodnevno bruje u ušima”. “Od liturgije se očekuje ono drugo: sveto, drugačiji govor, otvoren Bogu i za slušanje Boga, glazba neba a ne samo odjek zemlje. Pretvaranje liturgije u horizontalnu komunikaciju ne postiže drugi učinak doli sekularizacije vjere. Stoga je potrebno liturgiji vratiti vertikalu koja joj pripada”, poručio je dr. Žižić.