Zagreb,1. 6. 2000. (IKA) – Četvrta, ujedno i posljednja tribina Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK pod nazivom “Mladi čovjek između ovisnosti i socijalne osjetljivosti” okupila je u srijedu 31. siječnja u dvorani “Tribina grada Zagreba” više od 160 posjetitelja. O temi su govorili tajnik Centra prof. Gordan Črpić te dr. Slavko Sakoman, voditelj Centra za sprečavanje i liječenje ovisnosti u Kliničkoj bolnici “Sestre milosrdnice” u Zagrebu.
Teško je uopće postići konsenzus oko temeljnih društvenih vrijednosti, rekao je prof. Črpić na početku svoga izlaganja. “Unutar društva postoji niz #!društava#!, unutar dominantne kulture niz subkultura, uz dominantnu Crkvu niz denominacija i sljedbi, a unutar dominantnog učenja dominantne zajednice niz nauka koji na ovu ili onu stranu, manje ili više odstupaju od službenog učenja”, kazao je prof. Črpić. Govoreći na temelju istraživanja o socijalnoj distanci, kazao je kako mladi imaju manju distancu, posebice s obzirom na neke kategorije ljudi: ljude druge rase, oboljele od AIDS-a, ovisnicima o drogi, homoseksualcima, pripadnicima različitih nacionalnih i etničkih skupina. Razina, učestalost pojave mita i korupcije u nekom društvu indikatori su racionalne organizacije toga društva i, uvjetno rečeno, njegova #!zdravlja#!, rekao je prof. Črpić i dodao: “Oko 30 posto građana opće populacije smatra da je uputno ponuditi mito kad se ide k liječniku. Srednjoškolci, s druge strane smatraju mudrim, mnogo više od ostalih, da je za upis u bolju školu, što se njih izravno tiče, pametno ponuditi mito. Ni studenti nisu daleko od takvog razmišljanja, njih 37 posto se s time slaže. Najviše su naši mladi spremni ponuditi mito u institucijama državne uprave kako bi se ubrzao postupak. Gotovo 50 posto srednjoškolaca i 45 posto studenata smatra mudrim ponuditi mito u tim situacijama. Na drugom je mjestu po #!mudrosti#! podmićivanje policajaca prilikom prometnog prekršaja. Tome je sklono 40 posto srednjoškolaca i 37 posto studenata.”
Mladi nemaju prevelikog povjerenja u funkcioniranje nekih temeljnih institucija u društvu. “U pravni sustav ima povjerenja 57 posto mladih do 35 godina života, 46 posto srednjoškolaca i samo 28 posto studenata. Institucije od najvećeg povjerenja ispitivanja građana su za mlađe od 35 godina Crkva, škola, vojska, te pokret za ljudska prava. Mladi od 18 do 35 godina najviše povjerenja imaju također u školu, Crkvu i pokret za ljudska prava, s tim da se na četvrtom mjestu nalazi povjerenje u ekološki pokret”. Mladi su socijalno osjetljivi i reagiraju na zbivanja u društvu, a danas je posebice zabrinjavajući otvoreni defetizam, koji je tek djelomično plod prethodnog sustava, a djelomično je plod prodora određenih ideja sa Zapada. Crkva kao institucija svojim #!optimističkim#! gledanjem i traženjem #!dobra#! množe puno pridonijeti da se mladi od ovisnosti više uključe u korisne aktivnosti, zaključio je predavač.
Dr. Sakoman kazao je kako je broj ovisnika o psihoaktivnim tvarima u društvu velik te kako se može postaviti pitanje, tko je zapravo normalan; onaj koji nešto uzima ili onaj koji ništa ne uzima. “Više od 90 posto odraslog stanovništva konzumira alkohol. Hrvatska ima 200 do 230 tisuća alkoholičara. Duhan je najraširenije sredstvo u Hrvatskoj u kojoj je milijun i tristo tisuća ljudi ovisno o nikotinu.” istaknuo je dr. Sakoman, dodajući kako oko 13.000 ljudi godišnje u Hrvatskoj umire ranije od posljedica pušenja, a ogroman je i broj ljudi koji uzimaju lijekove za živce. “Broj žrtava ovisnosti o ilegalnim drogama u Hrvatskoj je od 1990. do 1999. godine udeseterostručen. Paralelno s brojem teških ovisnika rastao je i broj konzumenata ostalih droga. Sve ankete u školama pokazuju da će do kraja srednje škole barem jedno iskustvo s ilegalnim drogama imati negdje oko 35 do 40 posto naših adolescenata. Ako se dugoročno nastavi takav trend, na 50.000 rođenih izgubit ćemo godišnje 1.500 mladih ljudi. Ono što je tragično, a o čemu se malo priča, jest da je preko 60 posto tih mladih ljudi zaraženo hepatitisom C. Istraživanja su pokazala da se njih trideset posto odlučuje za kriminalnu aktivnost, odnosno, preprodaju droge da bi financirali svoju ovisnost. Hrvatska u tom nije nikakav specifikum i u drugim državama je slična situacija. Primjerice Slovenija ima teži problem ovisnosti nego Hrvatska”, kazao je dr. Sakoman, dodavši kako je u Hrvatskoj enormno porasla ponuda droge posvemašnjim gubitkom kontrole nad kriminalom koji godišnje “trpa u džep” više od milijardu kuna. Porastu uzimanja droge u nas, smatra dr. Sakoman, pridonio je i neučinkovit odgovor države, a problem je posebice vezan i uz obiteljsku situaciju. “Na žalost, naše obitelji svojim ponašanjem proizvode ovisnike. Kao prkos i otpor pretjeranoj kontroli i posesivnoj ljubavi naših majki, a i očeva ometa se proces osamostaljenja i separacije od sustava kontrole obitelji. Potrebno je mladima ljubavlju pomoći u procesu odrastanja”, istaknuo je na kraju dr. Sakoman.
U raspravi je između ostalog bilo riječi i o neučinkovitosti državnih struktura u onemogućavanju preprodaje droga i kažnjavanja tih počinitelja kaznenih djela.
Pročelnik dr. Stjepan Baloban je na početku podsjetio kako je Centar zajedno s komisijom “Justitia et pax” HBK u ožujku protekle godine objavio dokument pod nazivom “Kako zaustaviti širenje droge u Hrvatskoj?” te kako taj dokument poziva na cjelovito i sustavno suzbijanje droge u Hrvatskoj što pretpostavlja odgojni i preventivni oblik.