Požega, (IKA) – U sklopu Vjerske kulture četvrtkom u dvorani bl. Alojzija Stepinca održano je 19. veljače predavanje “Mladi, spolnost i AIDS”. O ovoj vrlo aktualnoj temi o kojoj se u posljednje vrijeme povela široka rasprava u javnosti govorio je profesor moralne teologije iz Đakova dr. Vladimir Dugalić.

Izjava biskupa o uvođenju programa MEMOAIDS u škole podijelila je hrvatsku javnost. Malobrojni su podržali biskupe, dio ih je napao, a najveći dio javnosti ostao je suzdržan, pa čak i zbunjen. Međutim, taj događaj, kako ističe prof. Dugalić, otvorio je niz pitanja na različitim područjima društva, od odnosa prema biskupima do moralnog ponašanja mladih, načinu sprečavanja AIDS-a i kršćanskog pogleda na ljudsku spolnost.

Dr. Dugalić na početku predavanja ukazao je na činjenično stanje u našem društvu. Kako o spolnosti postoji mnoštvo materijala, od znanstvenih, pseudoznanstvenih do pornografskih ta tema više nije tabu. Međutim, u većini tih tekstova nema određene jasnoće s obzirom na etičku dimenziju naše spolnosti, a sve češće imamo takva zastupanja koja su protivna iskonskom ćudoređu, ne samo kršćanskom nego i ljudskom. Spolnost se u našoj kulturi ne promatra više kao osobna stvarnost, kao znak i mjesto susreta s drugim, već je uglavnom svedena na materijalnost i promatra se kao skup organa i funkcija koje treba upotrijebiti radi užitka. Zatim se ističe erotska dimenzija koja postaje svojevrsni mit. Takvo poimanje je dovelo do toga da je spolnost potpuno odvojena od ljubavi, što je doslovna banalizacija spolnosti. Osim te genitalizacije koja je općeprisutna mi danas imamo i snažnu komercijalizaciju spolnosti koju čak koristimo da bi nešto zaradili. Sve to uvjetuje potpuna liberalizacija ljudske spolnosti što na kraju dovodi do određenog oblika raspuštenosti, promiskuitetnog ponašanja, slobodne ljubavi, a to onda podrazumijeva i ozakonjenja istospolne zajednice.

Predavač je zatim ukazao na spolno ponašanje mladih u Republici Hrvatskoj, koje je dobiveno kroz statističke pokazatelje i istraživanja koja su kod nas provedena. Tako svega 15 posto mladih smatra pobačaj nemoralnim činom dok ih 39 posto to odobrava, a 45 posto smatra da je to opravdano u nekim situacijama. Čak 85 posto mladih smatra da je kontracepcija sasvim normalna pojava, a isto tako predbračne odnose kao normalnu stvar vidi njih 74 posto. Tek 7,2 posto je protiv predbračnih odnosa. Iz toga se vidi da je orijentacija mladih danas sasvim drugačija od one koja je bila prije 20-30 godina. Za mlade danas nema objektivnih vrijednosti, moral je za njih relativna stvarnost. Bez obzira što smo mi kršćanska tradicionalna zemlja veliki dio populacije ne živi te vrijednosti. Evidentna je činjenica da prevelik broj mladih ulazi prerano u spolne odnose, neke statistike govore da gotovo 50 posto mladih u srednjoj školi ima barem neki oblik spolne bolesti. Pojedinci na to nisu htjeli ostati ravnodušni te su iz te situacije nastali određeni programi koji su išli za tim da pokušaju spriječiti ono što se spriječiti može. U konačnici, pita se prof. Dugalić, tko smije išta reći protiv sprečavanja širenja bolesti i zaštite narodnog zdravlja? Međutim, je li sve baš tako kako se prezentira u javnosti? Problem je logika mnogih tih programa koji upravo idu s nakanom da cilj opravdava sredstvo. Je li predloženi program MEMOAIDS ispravan i možemo li ga kao kršćani poduprijeti ili imamo alternativu. Nudi li taj program mladima i spolni odgoj ili je tu riječ samo o tehnici?

Za kršćane spolnost je težnja, potreba određene osobe da uđe u intimni odnos s drugom osobom preko darivanja sebe drugom i prihvaćanja dara drugoga. Spolnost nije samo biološki faktor, nego i psihološki i duhovni faktor. Da bi se to spoznalo potreban je spolni odgoj čija je svrha spoznaja naravi i značenja spolnosti te pravoga i cjelovitog razvitka osobe te njezine psihološke zrelosti u cilju pune duhovne zrelosti na koju su pozvani svi vjernici.

Sa stajališta kršćanske antropologije afektivni spolni odgoj treba na umu imati cjelovitost osobe te iz stoga zahtijevati da se u nju ugrađuju biološki, psihološki, afektivni, društveni i duhovni elementi. Kako spolnost prožima cijelu ljudsku osobu ona pomaže razvoju osobnosti, a bez spolnog sazrijevanja nema ni zrele ljudske osobe. Zbog svih tih elemenata koju ljudska spolnost ima ona zahtijeva i određene moralne norme, a to znači da je za nju potreban odgoj. Nažalost, informacije koje naši mladi dobivaju često su nedostatne ili na spolnost gledaju negativno ili pak dobivaju nepotpune i nekršćanske informacije. Škola nema pravo nametati spolni odgoj djeci koji odudara od uvjerenja roditelja.

Prof. Dugalić ocijenio je program Teen Star daleko kvalitetnijim, jer obuhvaća viši vid kršćanske spolnosti te uz informaciju pruža i etičku dimenziju. Zaključio je da se mora apelirati na savjest mladih, nije rješenje da ih naučimo tehnici, nego odgovornosti.