Mladi u Parizu - čudesan događaj nade

Predraga braćo i sestre!
1. S velikom sam radošću prošlih dana mogao sudjelovati u Parizu na Dvanaestim svjetskim danima mladih. Duboko zahvaljujem Gospodinu što mi je dopustio doživjeti to izvanredno iskustvo vjere i nade.
Rado izražavam svoju zahvalnost gospodinu predsjedniku Republike Francuske i svim vlastima za ljubazno prihvaćanje koje su mi ukazali. Zahavaljujem također svima, na različitim razinama, koji su valjano pridonijeli urednom i mirnom razvoju cijeloga događaja.
Moja se zahvalnost zatim proteže s bratskom srdačnošću na kardinala Jean-Marie Lustigera, pariškog nadbiskupa, na mons. Michela Dubosta, predsjednika organizacijskog Odbora i na cijelu Francusku biskupsku konferenciju za veliku skrb kojom su pripremane i praćene različite faze svjetskoga susreta. Obraćam napokon, srdačnu misao svim dragovoljcima, kao i obiteljima koji su svojom velikodušnom raspoloživošću omogućili sudjelovanje tolikih osoba u tako važnom crkvenom događaju.
2. Dvanaesti svjetski dani mladih doživjeli su brojniji priliv mladića i djevojaka nego se predviđalo, koji su došli iz oko 160 zemalja iz svih dijelova svijeta. Oni su se našli u francuskom glavnom gradu da radosno očituju svoju vjeru u Krista i dožive ljepotu biti zajedno kao članovi jedne Kristove Crkve. U dolasku u Francusku, naišli su na velikodušnu raspoloživost francuskih vršnjaka koji su ih prihvatili u duhu bratstva i srdačnosti, ponajprije u cijeloj zemlji, zatim u pokrajini Il-de-France – Parizu i oko njega.
Bila je to za njih posebno sretna prigoda za otkrivanje francuske uljudbene i duhovne baštine, čije je mjesto, u crkvenoj povijesti, dobro poznato. Tako su se mogli sučeliti sa živom Crkvom i dinamičnim i otvorenim društvom.
Sigurno će ostati utisnuto u pameti svih sjećanje na divna bogoslužja koja su označila najvažnije trenutke Trodnevlja, čiji je vrhunac bilo svečano slavlje u nedjelju 24. kolovoza. Kako u lijepom događaju u katedrali Notre Dame, gdje je proglašen blaženim Frederic Ozanam, tako u katedrali svijeća stvorenoj u Longchampu za krsno bdjenje – događaji su se razvijali u ozračju snažne pobožnosti, kojoj su pridonijele glazbe i pjesme nadahnute različitim uljudbama i izvođene na vlastiti način.
3. Središnja tema, koja je vodila razmišljanje u različitim postajama susreta, bila je pitanje koje su jednoga dana dvojica učenika postavila Isusu: “Učitelju gdje stanuješ?”, primivši odgovor: “Dođite i vidjet ćete” (Iv 1,38). Tim ih je odgovorom Gospodin pozvao izravno ući u odnos s njim samim, podijeliti njegov hod (dođite) i temeljito upoznati njegovu osobu (vidjet ćete).
Poruka je bila jasna: da se shvati Krista, nije dovoljno slušati njegov nauk; treba dijeliti njegov život, na neki način doživjeti njegovu nazočnost. Tako se tema Svjetskih dana mladih uklopila u pripravu Velikoga jubileja Dvijetisućite, koji namjerava ponovno predložiti suvremenom čovjeku Krista Isusa, jedinog Spasitelja svijeta, jučer, danas i uvijek.
Ovi Svjetski dani htjeli su mladima, koji traže posljednji smisao svoga života, ponuditi odgovor: otkrivanje Krista, Riječi utjelovljene za čovjekovo spasenje, također za osvjetljenje ljudske tajne s onu stranu smrti, osposobljuje izgraditi u vremenu društvo u kojem se poštuje ljudsko dostojanstvo i ostvaruje bratstvo.
4. Nit vodilja, koja je nadahnjivala razmišljanje i molitvu te povezivala zajedno velike skupine, bila je pozivanje na slavljenje vazmenog otajstva što ga Crkva vrši u svetom Trodnevlju.
U veličanstvenom prizoru na Marsovu trgu, na kojemu dominira ponosna građevina Eifelova tornja, dogodio se moj prvi susret s mladima: ponovno se poslušala velika pouka služenja bližnjemu, koju je Isus dao pranjem nogu, i mladima je upućen poziv razmišljati, u različitim večernjim bdjenjima, o sakramentu Euharistije, neiscrpnom izvoru svake istinske ljubavi.
Obzirom na to bilo je bogato značenjem proglašenje blaženim Frederica Ozanama, apostola ljubavi i utemeljitelja Konferencija sv. Vinka Paulskog, također glasovitog lika dubokog katoličkog intelektualca. Govor o ljubavi razvio se potom u “Križnom putu” u petak, u kojemu se pozornost usredotočila na najviši dar koji je Sluga Krist učinio od samoga sebe za spas svijeta.
Dojmljivo krsno bdjenje u subotu, koje se dogodilo na hipodromu Longchamp, dopustilo je zaustaviti se u razmišljanju o kršćaninovu novom rođenju i na njegovu pozivu živjeti osobno zajedništvo s Otkupiteljem.
U nedjelju 24. kolovoza, bilo je napokon veliko euharistijsko slavlje, u kome se ponovno razvila središnja misao: treba se pokrenuti prema Kristu (dođite), da bi se sve temeljitije otkrila njegova prava istobitnost (vidjet ćete). U Njemu vjernik, po “ludosti” Križa, stiže do vrhunske mudrosti ljubavi i, oko euharistijskog stola, otkriva duboko jedinstvo koje čini od osoba koje dolaze iz svih dijelova svijeta jedinstveno mistično Tijelo.
Prizor koji su pružili mladi na ogromnoj ravni Longchamp, bio je rječita potvrda te istine: unatoč različitosti jezika, uljudbi, narodnosti, boje kože, mladići i djevojke s pet kontinenata dali su si ruke, izmijenili pozdrave i osmijehe, zajedno molili i pjevali. Bilo je očito da su se svi osjećali kao u vlastitoj kući, kao članovi jedne velike obitelji. Svijetu izbrazdanom podjelama svake vrste, sleđenom u uzajamnoj ravnodušnosti, izloženom tjeskobi sveopćeg otuđenja, mladi su iz Pariza uputili poruku. Vjera u Krista raspetoga i uskrsloga može utemeljiti novo bratstvo, u kojem se uzajamno prihvaća jer se ljubi.
5. Na kraju velike koncelebracije, za vrijeme molitve Anđelova pozdrava, imao sam radost navijestiti skoro proglašenje svete Terezije iz Lisieuxa naučiteljicom Crkve. I sama mlada poput sudionika Svjetskih dana, Terezija je divno shvatila potresni navještaj Božje ljubavi, primljen kao dar i življen s poniznim pouzdanjem i jednostavnošću malenih koji se, u Isusu Kristu, potpuno povjeravaju Ocu. I postala je priznata naučiteljica toga navještaja za sadašnju i buduću Crkvu.
To što smo zajedno doživjeli u Parizu prošlih dana bio je čudesan događaj nade, nade koja je iz srca mladih odskočila u svijet. Molimo da se zanos tolikih mladića i djevojaka, koji su došli sa sve četiri strane svijeta, nastavi i donese obilne plodove u uvijek mladoj Crkvi novoga tisućljeća.