Draga braćo i sestre u Isusu Kristu!
Sv. Petre, apostole i mučeniče, zašto su te ubili? Zato jer si svjedočio da je Isus Krist Istina, Ljubav i Spasitelj svih ljudi. Sv. Pavle, apostole i mučeniče, zašto su te ubili? Zato jer si svjedočio da je Isus Krist, Sin Božji došao na svijet da spasi grešnike. “Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti griješnika od koji sam prvi ja” (1,15).
Kod Cezareje Filipove pita Isus apostole: “Što govore ljudi, tko je Sin čovječji?” (Mt 16,14). To je bitno pitanje na koje treba odgovoriti punom istinom. Nikakvim hipotezama nego sigurnom istinom jer to je središnje pitanje spasenja svijeta. O odgovoru na to pitanje ovisi vrijeme i vječnost!
Tko je Isus Krist? Učenici rekoše: Jedni kažu da si ti Ivan Krstitelj, ponovno došao na svijet nakon mu je Herod dao odsjeći glavu. Drugi misle da si ti onaj silni prorok Ilija iz prošlih vremena, koji je branio vjeru u jednoga i živoga Boga. Opet neki misle da si ti ponovno onaj stari prorok Jeremija kjoi je naviještao nadu izabranom narodu u progonstvu. Ili da si neki stari prorok?
“A vi, što vi kažete, tko sam ja?” (Mt 16,15). Vi koji ste sa mnom; koji promatrate moja djela; slušate moju nauku i pratite moj život, što vi kažete tko sam ja?
Petar – Šimun, sin Jonin, odgovara: “Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga!” (Mt 16,16). Tko je Isus Krist? Ne neki stari prorok, kako god bio častan i velik, ne neki od novih proroka koji se nude s raznim imenima i s raznim ponudama. “Ti si Krist – Pomazanik!”. Ti si onaj kojega su proroci naviještali; Ti si Emanuele – Bog s nama (usp. 1,23); ti si Sin Boga živoga! Dakle, ti si pravi Bog koji si se, iz ljubavi prema nama, zaodjeo našim čovještvom i postao čovjekom rođen od Djevice i Majke Marije da nam našom ljudskom naravi i našim ljudskim srcem objaviš ljubav. Došao si da za nas umreš na križu, da te grešnici razapnu, ubiju, a ti ćeš im opraštati grijehe. Došao si da nam svojim uskrsnućem objaviš smisao naše ljudske egzistencije; zašto smo stvoreni, kamo idemo i da nas Bog želi usrećiti radošću Kraljevstva nebeskoga.
To je ispovijest vjere Petrove – Otajstvo Isusa Krista. Zato mu Isus govori: “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi put i krv, nego Otac moj, koi je na nebesima” (Mt 16,17). Znači, to je dar vjere, koji si primio, i darom vjere koja je odozgor prepoznaješ mene. I vjeruješ! Na toj Petrovoj vjeri, na taj ispovijesti stoji Crkva. Na toj Petrovoj vjeri također danas u ovoj zagrebačkoj katedrali prihvaćamo otajstvo ređenja, da će se u ovim mladim ljudima dogoditi Kristov poziv i Kristovo poslanje, da propovijedaju i ispovijedaju istu vjeru koju je Isus Krist povjerio apostolima.
Petar će napisati u svojoj poslanici: “Nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva ” (2Pt 1,16). Očevici su svjedoci: oni koji su gledali, koji su prisutni, koji su ga slušali i zato svjedoče: ne priče nego veličanstvo Sina Božjega, jedinog Spasitelja.
Apostol Pavao, što nam on kaže? Piše Galaćanima: “Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko mjere sam progonio i pustošio Crkvu Božju… Ali kad se onome koji me odvoji još od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah… ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bjehu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu (Petra), i ostadoh kod njega petnaest dana… Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem” (Gal 1,11-13: 15-18; 20).
Zato zahvaljujem u svojoj poslanici Timoteju: “Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu, jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam…” (1Tim 1,12-13).
Iz dubine svoje vjere i ljubavi prema svome Otkupitelju Isusu Kristu piše Galaćanima: “S Kristom sam raspet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega, koji me ljubio i samoga sebe prodao za mene” (Gal 2,19-20).
Što je onda svećenik? Postavljamo pitanje tom svećeniku: Tko si ti? Što kažu ljudi, tko si? Svašta će ljudi govoriti! Onda ćeš postaviti pitanje vjerniku: Što ti vjerniče, koji se priznaješ Kristovim učenikom i vjernikom; Što ti kažem, tko sam ja kao svećenik?
Kao što je Petar odgovorio Isusu na pitanje: Što vi kažete, tko sam ja, tako Isus nama odgovara što je svećenik: “Kao što je mene ljubio Otac, tako sam ja ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi…Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi… Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam… Ne izaberete vi mene, nego ja izabrah vas. I postavih vas da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što god ga zaištete u moje ime” (Iv 15,9-10; 14; 16).
Svećenik, to je Kristov izabranik! “Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas!”. “Kao što je mene ljubio Otac, tako sam ja ljubio vas”. “Vi ste prijatelji moji!”. Neka se ta riječ o identitetu svećenika duboko ureže u vaše srce. Svećenik – neka se duboko ureže u srce Crkve, u srce vjernika!
Ređenici, Krist vas je izabrao i Krist vas šalje, da idete i rod donosite.
Sv. Otac Ivan Pavao II. 10. rujna 1994. u ovoj katedrali Gospina Uznesenja, uz ovaj časni grob Sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca, ovako je govorio svećenicima: “Potrebni ste ne samo Crkvi, nego i društvenoj zajednici, koja treba svećenike i Bogu posvećene osobe. Doista, današnji čovjek, iako to može drugačije izgledati, osojeća u sebi na osobit način živu potrebu za Bogom. Samo materijalna dobra nisu dostatna. Sreo je čovjeka nemirno i u neprestanom traženju onoga što može dati smisao i vrijednost ljudskom životu. Svećenici su potrebni svijetu, jer je Krist potreban svijetu. Bogu posvećene osobe potrebne su, jer čovjek mora biti neprestano pozivan na duhovne i vječne vrijednosti.
Budite uvijek duboko uvjereni da budućnost Crkve velikim dijelom zavisi od svetih svećenika i redovnika, zaljubljenih u Krista i punih žara za brata čovjeka…”.
Draga braćo i sestre! Suvremeni teolog Karl Rahner ovako govori: “Kakav će biti sutrašnji svećenik?… On neće moći svoju službu staviti kao socijalni prestiž, već nju samu kao valjanu svjedočiti i dati dokaz duha i snage kroz svoje izvorno, životno iskustvo Boga… Sutrašnji će svećenik naći svoju bit promatrajući Gospodinovo Srce… Srce koje je bilo probodeno i tako postalo izvorom svega Duha…”.
Svećenik uz Kristovo Srce! Svećenik u probodenom Kristovom Srcu. Svećenik kjoi više ne pripada svijetu, jer ga je Krist izabrao iz sviejta da ide i rod donosi (usp. Iv 15,19). Svećenik “znak osporavan” kao i njegov Učitelj Isus Krist (usp. Lk 2,349).
Od čega ćete živjeti vi, mladi svećenici? Od čega ćete živjeti? Živjet ćete ako se budete neprestano napajali na izvorima probodenog Kristova Srca! Ako budete svećenici Euhairstije! Vaš život, vaša sudbina, vaše vrijeme i vaša vječnost: sve je uključeno u Tajnu Kristova čuda, Kristove Ljubavi – Euharistije.
Slavit ćete Misu! Ne kao neki običaj, ne samo kao neki obred nego kao božanski događaj Kristove ljubavi koja je povjerena u vaše ruke da se dogodi pretvorba kruha u tijelo Kristovo i vina u krv Kristovu. Tako se uprisutnjuje Kristova ljubav za naše otkupljenje na nekrvni način. Hoćete li biti prijatelji kopji ga prepoznajete? Hoćete li biti prijatelji koji ga posjećujete u šutnji njegova svetohraništa? Hoćete li naći nekoliko minuta vremena kroz dan da se izložite svjetlu toga Božjeg Sunca? Od čega ćete živjeti? Od Njega! On je Put, Istina i Život (usp. Iv 14,6). On će obasjavati vašu dušu Duhom Svetim. Danas će se upečatiti u vašu dušu Duh Sveti da vas uvodi u svu istinu (usp. Iv 16,13).
Od čega ćete živjeti? Od molitve! Samo svećenik koji moli, iskreno i duboko vjeruje, on će naviještati riječ Božju uvjerljivo; osvajat će duše za Boga; dijelit će sakramente sa svetim strahopoštovanjem: i kad krsti, kad slavi Misu, na osobit način, kad odrješuje skrušene grešnike u sakramentu pomirenja; kad pomazuje bolesnike da im se tim sakramentom ojača duša i tijelo; i kad prisustvuje događanju sakramenta ženidbe. Sveto poštovanje! Jer to su sve ne običaji nego Božji događaji!
Svećenik živi od Božje riječi koja prožima njegovu dušu, srce i savjest; u kojoj on živi i ona u njemu! To su svećenici vjere koji znaju kome vjeruju, poput apostola Pavla.
Svećenik će dakle živjeti od prijateljstva s Isusom Kristom, jedinim Prijateljem, i čitat će u njegovom probodenom Srcu ljubav prema sebi i prema braći do kraja (usp. Iv 13,1).
Od čega ćete živjeti? Živjet ćete i od prijateljstva prema Majci našega Gospodina. Ako budete nju prihvatili kao Majku svoga svećeništva, a ona to jest, i kao čuvaricu i Majku, ona će vas pratiti, ona će vas čuvati. Ako Bog da, vi ćete 2047. godine slaviti zlatnu MIsu u ustrajnosti i vjernosti.
Liječnik dr. Rans Thomas govorio je kao laik svećenicima: “…Moraju biti vidljivi zastupnici Kristovi, koji svoju braću jačaju i potpomažu, na kojima se vidi da su Božji ljudi, ljudi molitve, gledajući Boga na nebu i stojeći nogama na zemlji, koji se ne razbacuju svojim mišljenjem, nego vjernicima pružaju nauku Crkve.
Apostol Pavao, starac, sluteći da se približava njegovo mučeništvo, piše svome učeniku i biskupu Timoteju: “Predragi! Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam bio, trku završio, i vjeru sačuvao” (2 Tim 4,6-7).
Kad bismo svi mogli tako napisati na kraju svog životnog puta! “Dobar sam bio, trku završio, vjeru sačuvao!”.
Nama je naš roditelj, sada Sluga Božji Alojzije Stepinac, kazao na dan našeg ređenja 15. srpnja 1945. godine: “Šaljem vas u krvavu kupelj!”. To je bilo proroštvo koje se obistinilo.
Danas kad smo u demokraciji, u slobodi, kad Crkva ima otvorene široke prostore svoga djelovanja, ne bih vam mogao obećati da vas šaljem u krvavu kupelj. Ali vam mogu obećati tešku borbu! Tešku borbu! Niti u totalitarizmu niti u demokraciji Isus Krist ne prestaje biti “znak osporavan”, ne prestaje biti progonjen. U jednom ateističkom totalitarizmu bio je zajedno sa svojom Crkvom krvavo progonjen. U demokraciji bit će Crkva podmuklo progonjena; s raznih bi strana razni optužitelji željeli Crkvu zarobiti u svoje interese, u svoja mišljenja, u svoje optužbe i sudove.
Budite slobodni u toj borbi. Budite slobodni kao što je Isus Krist bio slobodan! Htjeli su ga prisvojiti farizeji, herodovci, oni materijalisti saduceji; htjeli su ga kao pristašu oni revnitelji zeloti, a on je bio slobodan da reže riječ Istine. Kada nema danas, također, neki poručuju što bi Crkva trebala činiti, što bi biskupi, a s njima i svećenici, trebali govoriti, onda im poručujemo: mi smo slobodni! Slobodni smo Kristovom slobodom da naivještamo Kristovu riječ, njegovo Otkupljenje svima!
Mlada braćo svećenici! Završavam s jednim svjedočanstvom koje sam vam već spomenuo za vrijeme duhovnih vježbi. Prošle je godine papa Ivan Pavao II. slavio sa svim zlatomisnicima svijeta svoju Zlatnu misu! Zlatomisnik iz Brazila, župnik Feliciano Branco ovako je svjedočio o svom svećeničkom životu: “Na svom sam putu nastojao njegovati, ne bez napora, četiri kreposti da moj život bude uistinu Misa: poniznost, jednostavnost, poslušnost i vjernost…Nisam se izgubio u krizi vjere ili identite ili u nekorisnim raspravama. Traži sam bitno što se nikada ne može staviti u sumnju: Krista kome sam se predao na službu bez pridržaja. Samo on je Gospodin moga života i moje povijesti. U meni je, voli me i liječi…
Ovdje sam, da sa svim jubilarcima pjevam sa Svetim Ocem psalme radosti i zahvalnosti za sva čudesna djela koja je Krist izveo u nama!” (L#!osservatore romano, 9. 11. 1996, str. 8).
U knjižici Sluge Božjega Alojzija Stepinca zapisana riječ iz Knjige Otkrivenja: “Esto fidelia usque ad mortem et dabi tibi coronam vitae!” (Otkr. 2,10). “Budi vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac života!” Amen!

1

1