Rim, 28. 7. 1998. (IKA) – I preko glazbe može se u potragu za duhovnošću. Svjedoči to upravo objavljena knjiga talijanske izdavačke kuće “Piemme” pod naslovom “Moja duša – rock, pop i Bog”. Pisac je Giampaolo Mattei, novinar dnevnika “L’Osservatore Romano”, koji razgovara s 200 pjevača kako bi produbio neuobičajenu temu: njihovu osobnu potragu za Bogom. U knjizi su zastupljeni “svi pomalo”, poznata i manje poznata imena, od Boba Dylana do Steviea Wondera, preko Talijana Claudia Baglionija, Battiata, Lucia Dalle, Fiorella, Ivane Spagna do tolikih drugih.
S “ispričanim pričama”, objašnjava pisac već u uvodu, može se smijati, razmišljati, “ulaziti u rasprave”, no, nitko ne može ostati ravnodušan. Tako mu je Ivana Spagna izjavila: “U ovome razdoblju upravo mi je potrebna snaga i sigurna sam da će mi doći. Pomaže mi slika Pape svojom velikom poniznošću, tom svojom voljom da uvijek dadne sve od sebe, ne štedeći se. Unatoč tolikih teških prilika u svijetu, on nastavlja donositi poruku nade, poruku mira. I to čini s velikom poniznošću i ne štedeći se, što je za mene velika poduka.”
Velika većina pjevača u razgovorima izjavljuje da se osjećaju kršćanima, no, samo 15% sudjeluje na misama, dok se 16% nadahnjuje na istočnjačkim filozofijama. Na taj način knjiga postaje svjedočanstvom različitih “glasova” i viđenja koja omogućuju otvaranje vratiju prema osobnom životu tih pjevača. Čini se da je na ovom mjestu opravdano pitanje: na koji način suvremena glazba, kao umjetnost, može izraziti potragu za Bogom? Govorimo o pjesmama i pjevačima, dakle o umjetnosti, a ne teologiji, istaknuo je o. Angelo Saporiti u jednom razgovoru za Radio Vatikan. “Pjevači ne namjeravaju biti teolozi, niti se smatraju teolozima. Glazba ne nastaje kako bi dala odgovore na vjerska probleme. Glazba nas vodi u svijet snova, osjećaja, vibracija, priopćava nam ideje i priče. Glazba čak može uzdići i krijepiti našu dušu, naš duh, tj. nutarnju dimenziju našega života. Dosta je prisjetiti se pape Pavla VI. koji je umjetnike pozvao da svojom umjetnošću, barem djelomično, vidljivim učine otajstvo Boga i njegove ljepote. Jasno je da je riječ o traganju, ističe o. Saporiti, što znači da u tom traganju postoje svijetli i mračni trenuci, proturječja i paradoksi, svjetla i sjene. No, to je stvarnost gotovo svih umjetnika koji su osobe redovito osjetljivije od ostalih, u stanju da svijet i životna pitanja shvate na izrazito osobni način. Stoga se nije potrebno zadržavati na moralnim i egzistencijalnim proturječjima koja su ponekad očita u životima samih umjetnika, već moramo postati njihovi suputnici, nastojati osluhnuti njihov unutarnji svijet te i u njemu pokušati otkriti Božju prisutnost”, istaknuo je o. Sigali.