Moliti znači duhom zaroniti u Boga

1. “U ono vrijeme, Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli” (Lk 9,28). Tako započinje Evanđelje o Isusovu preobraženju, koje označava ovu, drugu korizmenu nedjelju. Evanđelist Luka ističe da se Isus preobrazio “dok se molio” na jednoj visokoj gori, uronjen u intimni i duboki razgovor s Bogom Ocem. Iz njegove osobe isijava blistavo svjetlo, predokus uskrsne proslave.

2. Svake godine, u pripravi za Uskrs, korizma nas poziva na nasljedovanje Krista u otajstvu njegove molitve, izvora svjetla i snage u vremenu kušnje. Moliti, doista, znači duhom zaroniti u Boga u stavu poniznog pristajanja uz njegovu volju. Iz toga pouzdanog predanja Bogu proizlazi nutarnje svjetlo koje preobražava čovjeka, čineći ga svjedokom Uskrsnuća. No, to se ne može dogoditi bez slušanja i poniznoga nasljedovanja Krista sve do muke i križa. Prema Njemu, dakle, moramo gledati, “jer je samo u Njemu, Sinu Božjemu, spasenje”.

3. Ovu sam pouku uputio čitavome svijetu prije 25 godina, upravo o početku korizme, u enciklici Redemptor hominis (usp. br. 7). Ako čovjek želi do kraja razumjeti sebe samoga, napisao sam tada, mora se približiti Kristu, mora ući u Njega, mora “prisvojiti” i usvojiti čitavu stvarnost Otkupljenja (usp. br. 10). Kako li je i danas ova istina aktualna!
Djevica, Majka Otkupiteljeva, neka nam pomogne da ponovno krenemo od Krista te gradimo svijet po istinskoj mjeri čovjeka.

Nakon Angelusa:
U tijeku tjedna duhovnih vježbi u Vatikanu, nisam zaboravio bolno stanje u nekim afričkim zemljama, na Bliskom istoku, a osobito u Svetoj zemlji te u Iraku. Naša braća ondje trpe zbog neprihvatljivoga nasilja i terorizma, koji samo mogu otežati uvjete života tih dragih naroda. Dok za njih molim i pozivam ostale na molitvu, od svih još jedanput tražim da se upute putem praštanja i pomirenja.