Draga braćo i sestre, dobar dan!
Jučer navečer sam se vratio s hodočašća u Fatimu – pozdravimo Gospu Fatimsku! – te naša današnja marijanska molitva dobiva posebno značenje, bremenito spomenom i proroštvom za one koji povijest promatraju očima vjere. U Fatimi sam uronio u molitvu svetog Božjeg naroda, koja na tome mjestu poput neke rijeke teče već stotinu godinu, i molio sam za Marijinu majčinsku zaštitu nad čitavim svijetom. Zahvaljujem Gospodinu koji mi je dopustio poći do nogu Djevice Marije kao hodočasnik nade i mira. I zahvaljujem od srca biskupima, biskupu Leiria-Fatime, državnim vlastima, Predsjedniku Republike i svima onima koji su pružili svoju suradnju.

Od samog početka, kad sam u Kapeli ukazanja ostao dugo u šutnji, praćen molitvenom šutnjom svih hodočasnika, stvoreno je ozračje sabranosti i kontemplacije, u kojem su održana razna molitvena slavlja. A u središtu svega bio je i jest Uskrsli Gospodin, prisutan u svojem narodu u Riječi i Euharistiji, prisutan među mnogim bolesnicima, koji su protagonisti liturgijskog i pastoralnog života Fatima, kao i svakog marijanskog svetišta.

U Fatimi je Gospa izabrala nevino srce i jednostavnost malenih Franje, Jacinte i Lucije, kao čuvare njezine poruke. Ta djeca su je prihvatili na dostojan način, tako da su priznati kao pouzdani svjedoci njezinih ukazanja, i postali uzori kršćanskog života. Kanonizacijom Franje i Jacinte ponudio sam čitavoj Crkvi njihov primjer prianjanja uz Krista i evanđeoskog svjedočanstvo i ujedno sam htio predložiti čitavoj Crkvi da se brine za djecu. Njihova svetost nije posljedica ukazanja, nego vjernosti i žara kojim su odgovorili na tu povlasticu da mogu vidjeti Djevicu Mariju. Nakon susreta s „lijepom Gospođom” – tako su je zvali –, često su molili krunicu, vršili pokoru i prikazivali žrtve za okončanje rata i za duše kojima je najviše potrebno Božje milosrđe.

I danas su nam veoma potrebni molitva i pokora da bismo izmolili milost obraćenja, kako bi se izmolila milost obraćenja, kako bi se izmolilo završetak tolikih ratova koji se vode posvuda u svijetu i koji se sve više šire kao i okončanje apsurdnih velikih i malih sukoba, koji nagrđuju lice čovječanstva.
Neka nas na našem putu vodi svjetlo koje dolazi iz Fatime. Neka Bezgrešno Srce Marijino bude uvijek naše utočište, naša utjeha i put koji nas vodi Kristu.

Nakon molitve Kraljice neba
Draga braćo i sestre,
povjeravam Mariji, Kraljici mira, sudbinu naroda pogođenih ratovima i sukobima, posebice na Bliskom istoku. Mnogo su nedužni stavljeni na teške kušnje, i kršćani, i muslimani, i pripadnici manjina kao što su jezidi, koji su izvrgnuti tragičnom nasilju i diskriminaciji. Moju solidarnost prati i spomen u molitvi, dok zahvaljujem svima koji se zauzimaju u pružanju humanitarne pomoći. Potičem različite zajednice da idu putom dijaloga i društvenoga prijateljstva kako bi se gradilo budućnost poštovanja, sigurnosti i mira, daleko od bilo koje vrste rata.

Jučer je u Dublinu blaženim proglašen isusovac John Sullivan. Živio je u Irskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće i sav je svoj život posvetio poučavanju i duhovnoj formaciji mladih, a svi su ga voljeli i tražili kao oca siromašnih i onih koji trpe. Zahvaljujmo Bogu na njegovu svjedočanstvu. Posebno pozdravljam vjernike iz Ivreje, Salerna, Valmontonea i Riminija; učenike iz Potenze i Mozza (Bergamo). Pozdravljam sudionike inicijative nazvane „Prazna dječja kolica” i skupinu majki iz Bordighere: budućnost naših društava zahtijeva od svih, a napose od institucija, konkretnu pozornost prema životu i majčinstvu. Taj je apel posebno značajan danas kad se u brojnim zemljama slavi Majčin dan. Spomenimo se sa zahvalnošću i ljubavlju svih majki, i naših majki na Nebu, povjeravajući ih Mariji, Isusovoj majci. I sada vam nešto predlažem: zadržimo se nekoliko trenutaka u tišini i neka se svatko pomoli za svoju majku.
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i do viđenja!