Tijekom 2. Svjetskog rata tadašnji „ pobjednici“ porušili su župnu crkvu u kojoj su bile krštene generacije katolika tog kraja te su prognali domicilno stanovništvo tako da je nekadašnja župa s više stotina domaćinstava ostala skoro sasvim prazna izuzev naselja Kamenice u čijoj grobljanskoj kapeli sv. Mihovila arkanđela se održavaju bogoslužja.

Molitvu za sve poginule predvodio je župnik Tounja i Tržić-Kamenice i Ogulinski dekan dr. Željko Blagus u društvu brojnih Tržićana raseljenih od Rijeke do Zagreba, Tounja i Ogulina. „Danas se na ovom mjestu molimo za sve one koji su pobijeni za istinu i pravdu a bez istine i pravde. Dali su živote za svoju domovinu i svoje rodo mjesto.“

Zatim je vijenac položio načelnik općine Tounj Ivica Sopek sa suradnicima i predstavnicima raseljenih Tržićana. Dr. Blagus je zatim podsjetio na crkvenu povijest Tržića u historiografiji poznatu tzv. „Tržićku uniju“.

Prema zapisima iz župnih knjiga tounjski župnik Ivan Radočaj vršio je početkom 18. stoljeća bogoslužja za tržićke katolike u pravoslavnoj crkvi u Tržiću uz dopuštenje pravoslavnog paroha Nikole Gačeše. On je 1820. godine odlučio pristupili crkvenom Jedinstvu te su postali članovi Križevačke eparhije. Tako je 18. lipnja 1820. odslužio svoju prvu svetu liturgiju pred puno vjernika, a grkokatoličkoj crkvi tada je prešlo 7 kućnih zadruga. To je izazvalo bijes pravoslavnog paroha Teodora Glavaša pogotovo što je u uniju pristupio i njegov sin Petar Glavaš. Došlo je do organiziranog napada na svećenika Gačešu kojeg je mjesni puk jednostavno ubio.

Dr. Blagus je najavio da će se naredne godine svečano obilježiti 200.-ta obljetnica ovih događaja a pozvan će biti i povjesničar, biskup u miru Mile Bogović. „Pomolimo se danas i za Nikolu Gačešu koji je životom platio vjernost Bogu kao i za sve ubijene u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu. Iako je danas mir, srpski akademici pokušavaju u miru dobiti bitke koje su izgubili u ratu“, zaključio je dr. Blagus svoje obraćanje i posebno predstavio 85.-godišnjeg Franju Pribanića koji se krstio u tržićkoj crkvi sv. Mihaela.

U nastavku su brojni potomci prognanih Tržićana obišli grobove svojih najmilijih na kojima dominiraju prezimena Fumić, Miletić, Tutek, Krikšić, Dujmešić, Cazin, Mravunac, Požega, Klarić i Ožanić.