Molitva Mariji

Uvodno biblijsko čitanje: U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: #!Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!#!” (Lk 1,25-28).
1. U tijeku stoljeća marijansko je štovanje imalo neprekinuti razvoj. Ono je, uz tradicionalne liturgijske blagdane posvećene Majci Gospodinovoj, doživjelo procvat bezbrojnih izričaja pobožnosti, često odobravanih i ohrabrivanih od crkvenoga učiteljstva.
Mnoge marijanske pobožnosti i molitve produžetak su same liturgije i ponekad su pridonijele obogaćenju njezina sadržaja, kao u slučaju Časoslova u čast Blažene Djevice i drugih pobožnih sastava koji su ušli u Časoslov.
Prvi poznati marijanski zaziv potječe iz III. stoljeća i započinje riječima: “Pod tvoju se obranu (Sub tuum presidium) utječemo, o sveta Bogorodice…” Ipak od 14. stoljeća “Zdravomarija” je među kršćanima najuobičajenija molitva Djevici.
Ta molitva, preuzimajući prve riječi koje je Anđeo uputio Mariji, uvodi vjernike u razmatranje otajstva Utjelovljenja. Latinska riječ “Ave” prijevod je grčke riječi “Chaire”: to je poziv na radost i mogla bi se prevesti s “Raduj se”. Istočnjački himan “Akathistos” trajno potkrepljuje taj “raduj se”. U Zdravomariji Djevica je nazvana “milosti puna” i tako priznata u svetosti i ljepoti svoje duše.
Izričaj “Gospodin je s tobom”, otkriva posebni osobni odnos između Boga i Marije, postavljen u veliki naum Božjega saveza s cijelim čovječanstvom. Zatim izraz “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus”, potvrđuje ostvarenje Božjega nauma u u djevičanskom tijelu Kćeri sionske.
Zazivajući “Sveta Marijo, Majko Božja”, kršćani mole onu koja je zbog jedinstvene povlastice bezgrešna majka Gospodinova: “Moli za nas grešnike”, i povjeravaju joj se sada i u onaj posljednji čas smrti.
2. I tradicionalna molitva “Anđeo Gospodnji” poziva razmatrati otajstvo Utjelovljenja, potičući kršćanina uzeti Mariju kao uporište u različitim trenucima svoga dana da je nasljeduje u njezinoj raspoloživosti ostvariti božanski naum spasenja. Ta molitva oživljava u nama veliki događaj povijesti čovječanstva, Utjelovljenje, na koji se već poziva svaka Zdravomarija. Tu je vrijednost i privlačnost molitve “Anđeo Gospodnji”, toliko puta izražene ne samo od teologa i svećenika, nego također pjesnika i slikara.
U marijanskoj pobožnosti važno je mjesto zauzela krunica, koja po ponavljanju Zdravomarije uvodi u razmatranje otajstava vjere. Ta jednostavna molitva također, hraneći ljubav kršćanskoga puka prema Majci Božjoj, jasnije upravlja marijansku molitvu njezinu cilju: Kristovoj proslavi. Papa Pavao VI, kao i njegovi prethodnici, osobito Leon XIII, Pio XII. i Ivan XXIII, uvelike je cijenio moljenje krunice i želio da se širi u obiteljima. Osim toga, u apostolskoj pobudnici Marialis cultus rasvijetlio je njezin nauk, podsjećajući da je riječ o “evanđeoskoj molitvi, usredotočenoj na otajstvo otkupiteljskog Utjelovljenja”, i potkrepljujući njezino “jasno kristološko usmjerenje” (br. 46).
Krunici su često iz pučke pobožnosti dodane litanije, među kojima su najpoznatije one koje se upotrebljavaju u loretskom svetištu pa su stoga prozvane “lauretanske”.
S najjednostavnijim zazivima, one pomažu usredotočiti se na Marijinu osobu, da bi se shvatilo duhovno bogatstvo koje je u nju izliveno po Očevoj ljubavi.
3. Kako pokazuju bogoslužje i kršćanska pobožnost, Crkva je uvijek uvelike cijenila štovanje prema Mariji, smatrajući ga nedjeljivo vezanim uz vjeru u Krista. Ono, doista, ima svoj temelj u Očevu naumu, u Spasiteljevoj volji, u nadahniteljskom djelovanju Duha Svetoga.
Primivši od Krista spasenje i milost, Djevica je pozvana izvršiti važnu zadaću u otkupljenju čovječanstva. S marijanskom pobožnošću kršćani priznaju vrijednost Marijine nazočnosti u hodu prema spasenju, utječući se njoj da bi postigli svaku vrstu milosti. Oni nadasve znaju da mogu računati na njezin majčinski zagovor da prime od Gospodina što je potrebno za razvoj božanskoga života i postizanje vječnoga spasenja.
Kako potvrđuju brojni naslovi pripisani Djevici i neprekidna hodočašća u marijanska svetišta, vjerničko pouzdanje u Isusovu Majku potiče ih zazivati je u svagdašnjim potrebama.
Oni su sigurni da njezino majčinsko srce ne može ostati neosjetljivo na tjelesne i duhovne bijede njezine djece.
Tako pobožnost Majci Božjoj, potičući na pouzdanje i neposrednost, pridonosi razvedravanju ozračja duhovnog života i napredovanju vjernika na zahtjevnom putu blaženstava.
4. Želimo konačno podsjetiti da pobožnost Mariji, ističući ljudski doseg Utjelovljenja, bolje otkriva lice Boga koji dijeli radosti i patnje čovječanstva, “Boga s nama”, kojega je Ona začela kao čovjeka u svom najčišćem krilu, pomagala i slijedila neizrecivom ljubavlju od nazaretskih i betlehemskih dana do onih na križu i do dana Uskrsnuća.