Istina je prava novost.

Molitva u Jasenovcu za žrtve totalitarnih sustava

Središnje pokorničko-molitveno slavlje u Požeškoj biskupiji povodom Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Godini vjere predvodio nadbiskup Marin Barišić

Jasenovac, (IKA) – Na “Žalosni petak”, 22. ožujka, u Jasenovcu je održano središnje pokorničko-molitveno slavlje u Požeškoj biskupiji povodom Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Godini vjere. Uz domaćeg biskupa Antuna Škvorčevića na slavlju su sudjelovali biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine na čelu s nadbiskupom i metropolitom Marinom Srakićem, a euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Otvarajući slavlje, domaćin, požeški biskup Škvorčević istaknuo je: “Zlo iz vremena totalitarnih sustava dvadesetog stoljeća ostavilo je na ovim prostorima duboke tragove. Uz neizlječive rane prošlosti, nove su se otvorile u Domovinskom ratu. Potaknuti pozivom i primjerom utemeljitelja naše biskupije bl. Ivana Pavla II. za Veliki jubilej 2000., svake godine u petak prije Nedjelje Muke Gospodnje, nazvan ‘Žalosni petak’, nastojimo svojom pokorom, molitvom, kajanjem i praštanjem pristupiti tom stanju da bismo se digli iznad nanesenog zla, bili duhovno slobodni, u čistom pamćenju iskazali poštovanje prema svakoj žrtvi, bilo koje vjere ili nacije te molili Božje milosrđe za počinitelje zla. Želimo tako i danas biti u službi Isusova pomirenja.”
Pozdravljajući predvoditelja slavlja nadbiskupa Barišića, požeški biskup istaknuo je: “Preuzvišeni, dobro nam došli! Sjedinjujete se s nama u iskazivanju poštovanja nedužnim žrtvama i u molitvi za one koji su im nanijeli zlo, povezujete naš sjever i jug, očitujete zajedništvo Crkve u Hrvatskoj u tako važnom činu. Hvala Vam za potporu koju nam iskazujete svojim dolaskom u Jasenovac!” Izraze srdačne i bratske dobrodošlice uputio je i nadbiskupu Srakiću, srijemskom biskupu Đuri Gašparoviću i đakovačko-osječkom pomoćnom biskupu Đuri Hraniću. Pozdravio je i sve svećenike: članove požeškog Stolnog kaptola na čelu s prepoštom, apostolskim protonotarom Josipom Devčićem, arhiđakona zapadno-slavonskog Matiju Jurakovića, novljanskog i pakračkog dekana Milana Vidakovića i Branka Gelemanovića te uz jasenovačke vjernike s domaćim župnikom Đurom Cvitićem, i sve hodočasnike iz župa Novljanskoga dekanata i iz drugih krajeva, pješake od Lipovljana i Novske.
“Želimo danas u molitvenom zajedništvu s Isusovom Majkom zaustaviti se pred Bogom živim, slušati njegovu riječ, s njime razgovarati o poniženjima, progonima i stradanjima nedužnih ljudi. On pomaže da se naše srce otvori istini o nama samima i o drugima. Stojeći pred Bogom svaki pokušaj osude drugoga postaje poniznom molitvom za oprost svima, u svijesti suodgovornosti za mnoga zla. Takav susret s Bogom mijenja način gledanja na osobnu i opću povijest. U njoj otkrivamo tragove Božje prisutnosti, sjeme dobra, skriveno ali stvarno, čiji puni rast očekujemo s vjerom i strpljivošću. Temelj naše nade je Isusov križ i njegova uskrsna pobjeda u kojoj pronalazimo smisao patnji i poniženja naše ubijene i utamničene braće i sestara na ovom i drugim mjestima stradanja. Neka naša Gospa Jasenovačka moli s nama za ozdravljenje od rana zla, za oprost i pomirenje”, rekao je biskup Škvorčević.

Predvoditelj slavlja nadbiskup Barišić zahvalio je domaćem biskupu na pozivu i čestitao mu na “kršćanskom pristupu čišćenju memorije, molitvi i obnovi pamćenja za žrtve svih ideologija”, istaknuvši kako je praštanje jedini put koji kršćanstvo poznaje.
Pokajnički čin predvodio je biskup Škvorčević i u njemu se prisjetio svih žrtava od II. svjetskog rata do Domovinskog rata kao i onih koji su i sami bili zahvaćeni zlom kao počinitelji.

Na početku homilije nadbiskup Barišić aktualizirao je čitanje Jeremije proroka i rekao: “U Jeremijinoj ispovijesti prognanog pravednika, toliki u povijesti do naših dana prepoznaše svoj slučaj nepravde, progone, osude, mučenja… ugrožena čovjeka od svoga bližnjega.” Protumačio je potom da već prve stranice Svetog pisma govore o bratoubojstvu Kajina nad Abelom te rekao: “Doista, grijeh je poput zvijeri na vratima našeg srca i našeg doma. Ako mu se čovjek otvori i udomi grijeh, on po svojim postupcima nalikuje zvijeri, štoviše svojim intelektualnim i tehničkim mogućnostima može postati daleko opasniji od divlje zvijeri.” U nastavku homilije nadbiskup Barišić primijetio je kako današnje vrijeme naglašenog relativizma i hedonizma dovodi do sve težeg razlikovanja dobra od zla i da se čini kao da sve ima jednaku vrijednost. Zlo se pritom reklamira, opravdava i predstavlja kao dobro. Izlaz iz takvog stanja je put koji je zacrtao bl. Ivan Pavao II, a koji je vjerno slijedio Benedikt XVI., i na koji poziva i papa Franjo, a on jest praštanje i prepuštanje Božjem milosrđu. Potom je okupljenima istaknuo pomirenje kao bit kršćanskoga života koje vodi u budućnost, dok nasuprot tome grijeh zarobljava u prošlosti. Potaknuo je sve da u Godini vjere pristupe priznanju vlastitih grijeha, iskrenom kajanju i pomirenju kako bi takvog raspoloženja ojačani hranom kruha Kristova mogli unositi Kristov mir u svoje obitelji, Crkvu i cijelo društvo.
“Nalazimo se na slojevitom prostoru tragedija i stradanja tolikih žrtava, a osobito nevinih, svih ideologija XX. stoljeća, pa sve do žrtava Domovinskog rata. Pogubljeni su samo zato jer su pripadali drugoj naciji ili svjetonazoru. Ako se jučer događala ideološka istina, čini se da i danas nema političke volje za objektivnu istinu. I ovdje se trebala dogoditi tranzicija – prijelaz od ideološke istine na povijesnu objektivnu istinu. Zar se treba bojati istine, bježati u jednostranost ili se skrivati u šutnju? Pijetet i poštovanje prema svim žrtvama traži od nas ne samo povijesnu istinu, već i korak dalje: čišćenje memorije, pokajanje, pokoru i molitvu za sve žrtve, pa i za počinitelje. Traži se hrabrost praštanja i pomirenja. Svi smo potrebni milosrđa Božjeg, ali ako ne praštamo drugima, sami zatvaramo vrata Božjem milosrđu. Oproštenje je velika pobjeda nad grijehom – zvijeri mržnje i osvete”, istaknuo je nadbiskup Barišić. Na kraju homilije nadbiskup Barišić je istaknuo praštanje kao najbolji način za rast u kršćanskom životu. Pozvao je vjernike da u predstojećem Velikom tjednu duboko urone u milost koju Krist daruje te kazao: “Uskrsli Kriste, pomozi nam da dar pročišćene memorije i iskrene ispovijesti bude naša radost po kojoj ćemo moći reći, a drugi vidjeti, kako smo ponovno postali kršćani.”

Nakane u Molitvi vjernih, sastavljene po uzoru na molitvu pape Ivana Pavla II. na Dan čišćenja pamćenja i spomena mučenika 2000., izrekli su župljani jasenovačke župe. Nakon popričesne molitve središtem Jasenovca krenula je marijanska procesija kojom su hodočasnici Isusovoj Majci željeli iskazati svoju odanost i zahvalnost što je majčinski trajno prisutna pod našim križevima, što je u svoje samilosno srce pohranjivala sve naše boli i žrtve ideoloških nepravdi. Po povratku u crkvu biskup Škvorčević povjerio je Mariji sve žrtve prošlosti, a na svršetku slavlja izrekao je riječ zahvale na sudjelovanju biskupima, svećenicima, redovnicama i brojnim vjernicima, osobito hodočasnicima pješacima, dodavši: “Vjerujem da je Gospodin po zagovoru svoje Majke primio našu iskrenu želju za praštanjem i milosrđem te da odlazimo s ovoga svetog slavlja bistriji u srcima i dušama i da nam je pogled pročišćen onom milošću Božjom, koja je progovorila na križu za svakog čovjeka, za svaku žrtvu, ali i za one koji su nanosili zlo.”

Prije slavlja u crkvi nadbiskup Barišić je u pratnji biskupa Škvorčevića posjetio Memorijalni muzej u jasenovačkom Spomen-području, gdje ih je dočekala ravnateljica Nataša Jovičić sa suradnicima te provela kroz postav koji prikazuje tešku sudbinu logorskih zatvorenika i popis imena od oko 82.000 žrtava. Biskupi su posjetili i slavonskog episkopa Savu Jurića u manastiru pokraj pravoslavne crkve, gdje su u bratskom ozračju izmijenili misli o određenim crkvenim pitanjima te o pokorničko-molitvenom slavlju u jasenovačkoj župnoj crkvi.