Jasenovac, (IKA) – Na tlu Požeške biskupije ostali su teški tragovi stradanja u tijeku totalitarističkih sustava, posebno u logorima u Jasenovcu, Staroj Gradiški i Požegi. Stoga je u prigodi završetka proslave Velikog jubileja 2000. godine donesen zaključak da će Biskupija svake godine u petak prije nedjelje Muke Gospodnje, nazvan “Žalosni petak” obnavljati čišćenja pamćenja i spomenuti se svojih svjedoka i mučenika vjere. Tako je 2. travnja u svim župama Požeške biskupije bio dan molitve, posta i žrtve za grijehe sinova i kćeri Crkve koji su, osobito u tijeku novije povijesti, potamnili njezino lice i oduzeli snagu vjerodostojnosti naviještanja Isusove radosne vijesti. Ujedno je to bio dan spomena mučenika i svjedoka vjere, koji su u doba totalitarnih političkih sustava, progonjeni zbog vjerske ili nacionalne pripadnosti, posvjedočili vjernost Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, ubijeni ili nevino osuđeni u zatvorima. Središnji biskupijski molitveni susret bio je 2. travnja u župnoj crkvi u Jasenovcu. Euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević, u nazočnosti brojnih vjernika iz jasenovačke, novljanske, lipovljanske i gornjorajićke župe.
U homiliji je biskup pošao od činjenice vjere da je svaki čovjek stvoren na sliku Božju i zato jednako vrijedan, nepovrediv u svom dostojanstvu i pravima prije svake njegove vjerske, nacionalne, političke ili bilo koje druge pripadnosti. Govoreći o praštanju, istaknuo je kako trebamo pamtiti događaje i ljude, ali iz njega isključiti podgrijavanje strasti, osvetničke misli i osjećaje mržnje, jer to bi bila zasužnjenost zlom, istina koja zarobljuje i stvara od nas narod pomućenih obzora i pomračena vida. Osvrnuo se na Pismo hrvatskih biskupa od 1. svibnja 1995. godine u prigodi završetka II. svjetskog rata u kojem su govorili kako se valja odnositi prema žrtvama rata, progoniteljima i krvnicima i podsjetio da su oni među ostalim kazali: “Nama se tek sada, u slobodi, nakon što je prestao monopol nad povijesnom istinom, otvara mogućnost odati dužnu počast svim žrtvama. Kroz prošlih pedesetak godina javna se počast odavala samo žrtvama jedne strane. Druge se žrtve nisu smjele spominjati; bilo je opasno i znati da su postojale. (…) Stav prema žrtvama rata koji se kod nas sustavno i službeno provodio kroz pedesetak godina, po kome su žrtve samo na jednoj strani, a krvnici samo na drugoj strani, raspaljivao je osvetničke misli i nakane”. U tom istom smislu naveo je riječi kardinala Franje Kuharića iz njegova pisma upućena 1990. godine srpskom patrijarhu Germanu: “Mi žalimo i osuđujemo sva nedjela, koja su sinovi hrvatskoga naroda na bilo kojoj strani, pod bilo kojom zastavom počinili prema srpskom i drugim narodima. Ali imamo pravo, kao i svi narodi požaliti i očekivati da budu požaljene i nedužne žrtve hrvatskog naroda, bez obzira od koga i u ime čega bile pogubljene”. Biskup Škvorčević istaknuo je kako želi u Jasenovcu ostvariti zaključak hrvatskih biskupa u spomenutom Pismu, u kojem kažu: “Mi ćemo stoga (…) ponizno pred Bogom i iskreno pred ljudima, odati kršćansku počast svim žrtvama (…) na našim prostorima koje su ispunile krvlju i suzama gotovo čitavo naše dvadeseto stoljeće. Molit ćemo vječni mir svima nastradalima. Pravo na život i dostojanstvo svake osobe pod Božjom je zaštitom. Svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke”. Biskup Škvorčević nastavio je da se kroz spomen-slavlje u Jasenovcu želimo “kod svetoga oltara” spomenuti žrtava hrvatskog naroda i Katoličke crkve, žrtava srpske nacionalnosti i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, žrtava Židova, Roma i svih kod nas ubijenih u II. svjetskom ratu samo zato što su druge nacije, druge konfesionalne pripadnosti ili drugoga političkog uvjerenja”.

Postavljajući pitanje kako nam se valja odnositi prema krvnicima, koji su ubijali, biskup se ponovno pozvao na Pismo hrvatskih biskupa: “Krivci imaju svoje ime i prezime pa je i njihova odgovornost u prvom redu osobna. Isprika da su samo izvršavali naređenja ne može ukinuti osobnu krivnju neposrednih počinilaca zločina. No, još je veća krivnja naredbodavaca, ideologa, tvoraca sustava koji unaprijed planiraju krvavi obračun s neistomišljenicima. Krivnju ne isključuje ni činjenica da se u svakom ratu počinjaju zločini. Zakonita obrana i zločin ne mogu se poistovjetiti. Ipak, da bi zakoniti sud bio pravedan, nužno je tražiti i poštovati istinu i o žrtvama i o krvnicima. Uvećavanje broja žrtava da bi se snažnije nametnuo žig krivnje čitavom jednom narodu ili skupini, pogađa nevine nepravdom koju ne može odobriti ni jedna iskrena savjest”.
Na pitanje o priznavanju krivnje u vlastitoj zajednici, kako je okajati i zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje među ljudima i narodima biskup Škvorčević je naveo tvrdnju hrvatskih biskupa: Ključ odgovora nalazimo u molitvi Gospodnjoj. Sve ljude, a posebno one koji se zajedno s nama obraćaju Bogu kao Ocu, nazivamo braćom. Zajedno s njima molimo: “Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim”. Prije molitvenog programa u župnoj crkvi biskup Škvorčević je u pratnji jasenovačkog župnika Nedjeljka Androša i svoga tajnika Ivice Žuljevića posjetio slavonskog episkopa Savu Jurića, koji se odnedavno nastanio u Jasenovcu, gdje je pokraj pravoslavnog hrama Sv. Jovana Krstitelja otvorio manastir. Biskup je protumačio episkopu Savi smisao molitve koja je organizirana u župnoj crkvi, pohodio je hram Sv. Jovana Krstitelja i kratko se zadržao u razgovoru na kraju kojega je episkop zamolio biskupa da pozdravi katoličke vjernike.