Molitva za jedinstvo kršćana 2004.

Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana
Vijeće hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog

Predgovor
Svjetski molitveni tjedan za jedinstvo kršćana ove godine stavlja u središte kršćanskih molitvi i razmatranja za čovječanstvo ključnu temu mira. Suvremena žarišta sukoba globalnog društva temu mira čine još aktualnijom. Raduje s jedne strane činjenica da sa mnogih strana uvijek iznova odzvanjaju pozivi na mirno rješavanje konflikata, no zabrinjava i žalosti s druge strane okolnost da unatoč tim apelima u mnogim dijelovima svijeta mira ipak nema.
Na svojoj sjednici od 10. ožujka 2003. i Vijeće HBK za ekumenizam i dijalog je izrazilo uvjerenje da rješenja međunarodnih sporova treba tražiti “u duhu pravednosti i mirotvornih načela evanđelja”. “Kršćani ne smiju previđati”, kaže se u priopćenju, “Isusov poziv na mir, sadržan u sedmom blaženstvu – #!Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!#! (Mt 5, 9), te su pozvani… moliti i zdušno se riječju i djelom zalagati za očuvanje i uspostavu mira u svijetu. U tom je smislu Vijeće podsjetilo na stav izražen u izjavi Stalnog Vijeća Hrvatske biskupske konferencije od 12. veljače 2003. i pridružilo se njegovom pozivu na molitvu za mir”. Vijeće je naglasilo “da je u situaciji #!globalnog društva#!, u kojoj o ratu i miru sve više odlučuju pojedinci i interesne skupine, molitva za mir vjernicima nezaobilazno i moćno sredstvo u zalaganju protiv rata i stoga ona u ovom trenutku ne bi smjela izostati ni na unutarkonfesionalnoj ni na interkonfesionalnoj razini”.
Također na svome Četvrtom međureligijskom susretu visokih predstavnika vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, održanom 17. srpnja 2003. visoki predstavnici konfesija i religija u Hrvatskoj su “pozvali na miroljubiva i pravedna rješenja” i apelirali “da se Hrvatska ne uvlači u sukobe nego dosljedno pruža svoj konstruktivni doprinos uspostavi mirnog i pravednog svjetskog poretka”.
Pitanje mira danas se možda više promatra u općedruštvenom i političkom nego li u religijskom i crkvenom kontekstu, pa ipak zauzimanje religija i Crkava za mir ne samo da nije postalo suvišno nego je zbog svoje specifičnosti i neophodno, premda – s obzirom na okolnost da se odlučujući čimbenici (ne)mira nalaze u sferi izvanreligijskoga i izvancrkvenoga – očekivani učinci od njihovog mirotvornog djelovanja ne smiju biti nerealno postavljeni. Kršćanski ekumenizam i mirotvorstvo neosporno imaju svoje novozavjetne teološke i kristološke osnove te će nastojanje oko mira biti sastavnica identiteta svake Crkve koja pretendira biti Kristova. Bog je «Bog mira», a Isus Krist svojim učenicima kao zadaću zadaje i kao baštinu ostavlja svoj mir. Svaki pozitivni rezultat ekumenskog i međureligijskog dijaloga može imati svoje pozitivne učinke na postizanje ili očuvanje mira, kao što se i konfesionalne i međureligijske doktrinarne i idejne razlike mogu zlorabiti u izvorišta nemira i sukoba.

Raduje okolnost što se u Hrvatskoj Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana prakticira već niz desetljeća. Spomenimo samo kao primjer interkonfesionalno odvijanje molitvene osmine u Zagrebu, na način molitvenih postaja u bogoslužnim prostorima uglavnom četiriju kršćanskih konfesija, koje u Zagrebu imaju dostatne prostorije za molitvene susrete: upravo ove godine se navršilo “jubilarnih” 20 godina takvih svakogodišnjih zajedničkih interkonfesionalnih molitvenih okupljanja, premda se za jedinstvo na drugačije načine molilo i ranije.
“Svekršćanski molitveni priručnik», koji na hrvatskom jeziku svake godine objavljuje Vijeće HBK za ekumenizam i dijalog i koji se već niz godina priređuje u suradnji s Ekumenskim koordinacijskim odborom Crkava u Hrvatskoj, želi ove godine poslužiti osobito molitvi za mir u svijetu ali i ponovnoj uspostavi kršćanskog jedinstva, na način kako ga je htio Krist.
Jure Zečević, Tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog

ORGANIZATORIMA MOLITVENOG TJEDNA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA
PRILAGODBA TEKSTA
Materijal koji možete naći u ovoj knjižici ponuđen je uz očekivanje da će, gdje je god moguće, biti prilagođen za uporabu na mjesnoj razini. Pritom valja voditi računa o liturgijskoj praksi i pobožnosti te o ukupnu društvenom i kulturnom kontekstu odnosne sredine. Takva prilagodba treba biti u ekumenskom duhu.
Negdje već postoje ekumenske strukture koje će prilagoditi materijal. Nadamo se da bi potreba za prilagodbom teksta mogla potaknuti uspostavljanje takvih struktura i ondje gdje ih još nema.
KORIŠTENJE MATERIJALA ZA MOLITVENI TJEDAN
Crkvama i kršćanskim zajednicama koje zajedno obilježuju Molitveni tjedan jednim zajedničkim bogoslužjem na raspolaganju je Red slavlja za Ekumensko bogoslužje.
Crkve i kršćanske zajednice također mogu materijal pripremljen za Molitveni tjedan uvrstiti u vlastita bogoslužja. Molitve koje se nalaze u Redu slavlja, u Osam dana ili pak medu dopunskim molitvama mogu se primjereno iskoristiti i u vašoj sredini.
Zajednice koje Molitveni tjedan obilježavaju bogoslužjima tijekom svih dana u tjednu, mogu se poslužiti materijalima objavljenima u dijelu pod naslovom Osam dana. Oni koji žele organizirati biblijska proučavanja na temu Molitvenoga tjedna, mogu kao temelj uzeti biblijske tekstove i razmišljanja uz Osam dana. Razgovor može svakoga dana voditi prema završetku u vidu zagovorne molitve vjernika.
Za one pak koji žele samostalno moliti, materijal može poslužiti usmjeravanju njihovih molitvenih nakana. Premda mole samostalno, bit će svjesni da su u zajedništvu sa svima koji diljem svijeta mole za veće vidljivo jedinstvo Kristove Crkve.
NASTOJANJE OKO JEDINSTVA: TIJEKOM CIJELE GODINE
Doba u godini kada se tradicionalno organizira Molitveni tjedan za kršćansko jedinstvo jest 18.-25. siječnja. Te je nadnevke još 1908. predložio Paul Watson kako bi obuhvatio razdoblje između blagdana Katedre svetoga Petra (nakon liturgijske reforme u Katoličkoj Crkvi slavi se 22. veljače) i blagdana Obraćenja svetoga Pavla, i koji stoga nose i simbolično značenje. Na južnoj polutki, gdje je siječanj blagdansko vrijeme, Crkve često Molitveni tjedan prakticiraju u koje drugo doba godine, najčešće oko blagdana Duhova (kako je to preporučio pokret Vjera i ustrojstvo još 1926. godine), što je također znakovito vrijeme za molitvu za jedinstvo crkve.
Molitva za kršćansko jedinstvo, međutim, nije ograničena samo na jedan tjedan godišnje. Neka svaka sredina bude prilagodljiva glede vremena u kojem obilježava Tjedan, i neka se ovdje ponuđeni materijal shvati kao poziv da se tijekom cijele godine pronalaze prigode u kojima će se zajedničkom molitvom za puno jedinstvo kršćana, koje Krist hoće, izražavati mjera među crkvama već dosegnuta zajedništva.
PRIPREMA MATERIJALA ZA MOLITVENI TJEDAN ZA JEDINSTVO KRŠĆANA 2004.
Prvotni nacrt ovog teksta došao nam je od kršćana koji žive i svjedoče u drevnom gradu Aleppo u Siriji.
Iskreno zahvaljujemo onima koji su radili u ime Crkava u Aleppu (Pravoslavne, Katoličke, Protestantske) da bi pripremili ove tekstove u njihovom početnom obliku: msgr. Gregorios Youhanna Ibrahim (metropolit, Sirijska pravoslavna Crkva), msgr. Boulos Yazdji (metropolit, Grčka pravoslavna Crkva), msgr. Antoine Odo (biskup, Kaldejska crkva) i msgr. Boutros Marayati (nadbiskup, Armenska katolička Crkva; koordinator lokalne skupine i predstavnik međunarodne pripravne skupine).
Materijal je poprimio sadašnji oblik na susretu međunarodne pripravne skupine koju je imenovalo Papinsko Vijeće za promicanje jedinstva kršćana Katoličke crkve i Povjerenstvo za vjeru i ustrojstvo Svjetskog vijeća Crkava. Skupina se susrela u Pastoralnom tajništvu u sjedištu Biskupske konferencije Sicilije. Želimo zahvaliti i msgr. Carlu Di Viti i svom njegovom osoblju za njihovu toplu dobrodošlicu i prijateljsku podršku u našem radu.
Skupina je zahvalna na prilici da posjeti «Centar Paolo Borsellino» u Palermu, na Siciliji, i na objašnjenju važnosti njegovog socijalnog i obrazovnog rada.

TEOLOŠKI I PASTORALNI UVOD

«Mir vam svoj dajem»
(Iv 14, 23-31)

Rijetko molimo za nešto što ne uključuje nas, a najčešće molimo za ono što nas se duboko tiče, što se tiče ljudi i svijeta koji poznajemo. No, molitva također otvara ljudsko srce. Sveti Izak Sirijski govori o milosrdnom srcu onoga koji gori velikim suosjećanjem za sve ljude, svako stvoreno biće. Zahvaćeno «jakom i silnom milošću», suosjećanjem «bezgraničnim poput Božjega», takvo srce prinosi molitvu usred svih patnji, prinosi molitvu čak i za one koji su drugome činili nažao, za «neprijatelje istine» (Propovijed 81). Današnji svijet treba takva otvorena milosrdna srca, takve molitve koje se uzdižu usred jecaja ljudskog roda, svega stvorenog svijeta.
Traženje mira na Bliskom Istoku, traženje koje dijele i mnogi drugi ljudi u drugim dijelovima svijeta, stvara naročitu pozadinu za slavljenje i razmatranje Molitvenog tjedna za jedinstvo kršćana 2004. godine. Kako mir na našem svijetu ostaje neuhvatljiv i biva narušen svakim preokretom, potraga za mirom i iskrene nade koje su ovijene oko te potrage, stvaraju temeljni, životni dio molitve koja se uzdiže iz naših srdaca milosrdnom srcu Boga u naše vrijeme.
Svi želimo mir. Ljudski je naći ispunjenje u njemu i čeznuti za njim iz dubine naših srdaca. No, put koji vodi do mira nije tako očit sam po sebi, niti je utrt. Naša je nada da će treće tisućljeće biti tisućljeće mira, tisućljeće povratka vjeri u Boga. Arapska riječ za mir je salaam, hebrejska riječ, na istoj semitskoj liniji, je shalom. Na Srednjem Istoku, kao i u svim sredinama gdje pripadnici različitih religija žive jedni s drugima, izgrađivanje odnosa među vjerskim tradicijama – temeljeno na dijalogu i na zajedničkom nastojanju oko mira i pravde, ukorijenjenom u priznavanju dostojanstva svakoj ljudskoj osobi, koje zajednički dijelimo – temeljni je preduvjet ako želimo biti blagoslovljeni darom mira. Iz toga slijedi da je duh pomirenja i zajedničkog poslanja među kršćanima i kršćanskim zajednicama temeljan za nastojanje oko mira. Naša zajednička briga za postizanjem mira trebala bi poslužiti našem zbližavanju u zajedništvo jednih s drugima.
Biblijski pojam mira je bogato izražajan i mnogostruk, pretpostavlja potpunost i blagostanje, sreću i sigurnost, poštenje i pravdu. Naša kršćanska vjera nam govori da nam se pravi mir daje samo ako slijedimo Božje putove, kako nam pokazuje Pismo, i ako prihvatimo put mira koji je proglasio i živio Isus Krist. «Doista, On je mir naš» (Ef 2, 14), i budući da smo njegovi učenici, naše jedinstvo mora biti pomirenje u Njemu. Svjedočanstvo mira ostataka kršćanskog zajedništva je krcato dvosmislenošću; unutarnje protuslovlje slabi našu sposobnost širenja Kristova mira. U oprečnosti tome, jedinstvo među Crkvama daje snagu i vjerodostojnost našem svjedočenju, postavlja uvjerljivo pred svijet predodžbu općeg pomirenja u Kristu. Pomirenje među Crkvama sastavnica je puta k miru i daje cjelovitost njegovu naviještanju. Svi imamo udjela u odgovornosti u traženju jedinstva koje će pokazivati izvorni navještaj Kristova mira; kao što smo svi mi pozvani, na različite načine, ali nadahnuti i ohrabreni istim Duhom, biti radnici na uspostavi njegovoga mira i pomirenja u svijetu.
Istočne Crkve su živjele u jedinstvenim i teškim povijesnim okolnostima. Te stare Crkve i zemlje, koje su kolijevka kršćanstva, često su bile lišene mira. Čeznule su za njim kroz generacije i postojano su molile da ga postignu. Njihova trenutna situacija ostavlja te Crkve u čežnji za mirom više nego ikada prije, a njihova očevina i nasljedstvo, tradicije i obredi tjeraju ih da često traže mir u svojim molitvama. Zato su one izabrale mir za temu ovogodišnjeg Molitvenog tjedna za jedinstvo kršćana.
Za Crkve Srednjeg Istoka danas, život jedan uz drugoga, kao manjina unutar njihove kulture, s njihovom raznolikošću i njihovim brojnim mješovitim ženidbama, ekumensko djelovanje nije apstraktna ideja nego životna potreba. Samo kroz njegovanje ekumenskog duha njihovo postojanje je smisleno. Jedinstvo i mir su njihovi najiskreniji interesi, njihov najviši i sveprožimajući san. Zajednički napori su ih međusobno približili i predodžba budućnosti je u službi njihova ujedinjenja. Mir je njihova svakodnevna briga, njihova ustrajna nada.
U početku kršćanstva kršćanska zajednica je bila jedna, te iako utjelovljenje tog jedinstva nikada nije bilo lako, prva Crkva je kroz stoljeća stajala kao izvorni, temeljni uzor zajednice koja može živjeti u miru i djelotvorno naviještati taj mir. Danas nije tako: još uvijek nismo potpuno ujedinjeni, te je, prema tome, naše svjedočenje mira stavljeno na kocku. Oni koji žele mir činili bi dobro kada bi molili i trudili se postići jedinstvo. Obzirna prema ovom odnosu, Crkva je pozvana moliti za mir u jedinstvu i za jedinstvo u miru.
Izbor ovogodišnje teme je također rezultat uvjerenja Crkava Srednjeg Istoka da bi kršćani, poduzimajući ovu molitvu ekumenski, pokazali solidarnost s nadama i patnjama ljudi ovog područja. Njihova nakana podsjeća na apostola Pavla, koji je putovao okolo i prikupljao darove za majku Crkvu u Jeruzalemu; danas je dar koji se traži molitva i duhovna potpora sestrama i braći ujedinjenima zajedničkom žudnjom za mirom.
Mir znači staviti stvari natrag u njihov prirodni i Bogom dani poredak. On se tiče svih odnosa i svih načina odnosa. Raj je često ocrtavan kao miran život između Boga i Božjeg naroda, između svake osobe i njegovog ili njenog bližnjeg, između ljudske vrste i stvorenog svijeta. Mir postoji samo ondje gdje je pravda. Suprotno tome, grijeh je ono što uzrokuje povredu i prekid u tim odnosima. Grijeh raspršuje, a pravda ujedinjuje. Naše svakodnevno djelovanje i izbori koje činimo imaju posljedice, za dobro ili zlo; po njima se neizbježno približavamo ili udaljavamo od Boga i našeg bližnjega; postižemo i širimo mir, ili ga raspršujemo i prekidamo. Na Istoku ljudi jedni druge pozdravljaju tako da im zažele mir, jer je to ono najbolje što jedan drugome mogu poželjeti, najbolji odnos koji netko može gajiti prema svome bližnjemu, ljudsko pravo za koje se osoba najviše trudi da bi ga zaštitila.
Bog Otac je Bog mira, koji nas je pomirio krvlju svog jedinog Sina (2 Kor 13, 11). U euharistijskim anaforama Istočnih Crkava ljudi proglašavaju «milost mira, žrtvu hvale», te se tako podsjećaju na milost Božju, koju nam je pokazao u svojoj samo-objavi i samo-darivanju u Kristu, a koja nas uzdiže dijeljenju tog mira kojega samo Bog može dati. Isus je došao izgraditi svoj mir na zemlji i dati ga nama (Iv 14, 27), i poziva svoju Crkvu da bude kvasac novog raja, čineći općim taj istinski mir koji toliko žudi dati svijetu. Liturgijski obredi, pobožnost i klanjanje, u svojim raznolikim oblicima, svi traže pomirenje ljudi s Bogom, jednih s drugima, sa svemirom i sa samima sobom. Stoga, molitva za mir uključuje jaku unutarnju dimenziju: potiče obraćenje i otvara naša srca da bi mogli u sebi nositi Kristovu milost; njeguje djetinje povjerenje da će Bog izroditi za i iz nas ono što mi ne možemo stvoriti sami; donosi rod u djelima milosrđa koja u zahvalnosti iznosimo pred Boga da bi njegovali pomirenje i miran suživot s našim bliskim i dalekim bližnjima; poziva na postojanost u odricanju i nutarnjem pročišćenju; i, kao što je već rečeno, ta je molitva nužno povezana s čežnjom i trudom oko jedinstva u svim područjima ljudskog života.
Molitva za mir nas, također, priprema, kao kršćanske pojedince i kao Crkve, da preuzmemo proročko poslanje koja bitno pripada Tijelu Kristovu: da budemo oruđe i radnici mira i pravde, za novo čovječanstvo, u našem nemirnom i ratovima ispunjenom svijetu. Djelatno predanje traženju mira i pravde plod je Duha Svetoga koji djeluje u nama. To nije ljudski pothvat, nego djelo Božje, kao što Pisma uspoređuju: Božji mir nije isti kao mir ovog svijeta. Proroci Izaija (2, 4) i Mihej (4, 3) govore o vremenu kada će narodi svoje mačeve “prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove». Ovo viđenje pretvaranja oruđa rata u oruđa koja će graditi zajedništvo nastavlja nadahnjivati kršćane da budu izvježbani u sredstvima dijaloga i nenasilnog rješavanja sukoba u traženju mira i pravde, upotrebljavajući sredstva koja su potpuno u skladu sa svršetkom koji čekamo, kao što je to i Isus sam činio. Mihej i Jeremija su isto tako svjedoci proročke tradicije koja je osuđivala licemjerje i lažni govor o miru, napadajući one koji «koji viču: #!Mir! Mir!#! kada mira nema.» (Jer 6, 14), one «koji viču #!Mir#!» kada su njihove vlastite potrebe zadovoljene, ali proglašavaju rat «protiv onoga koji im ništa ne stavlja u usta» (Mih 3, 5). Mnogi su kršćani i kršćanske zajednice danas stupile u javnu raspravu o sredstvima postizanja mira, katkada osporavajući političke i ideologijske programe i politiku «mira» koja je građena na nasilju, tlačenju drugih. U nekim dijelovima svijeta proročko svjedočenje koje se suprotstavlja ograničenim i lažnim tumačenjima mira biblijskim viđenjem, nije moguće ili je popraćeno velikom osobnom štetom ili štetom zajednice. Ovi krajevi zauzimaju posebno mjesto u našoj molitvi za mir.
Godine 2004. kršćani širom svijeta još jednom imaju zajednički datum proslave Uskrsa. Pashalni misterij je izvor naše nade, vrelo našeg poslanja, obećanje da je mir moguć. Podsjeća na to da, iako nasilje, nepravda i mržnja mogu cvjetati kroz neko vrijeme, u Božjoj je moći preobraziti smrt u život, donijeti pomirenje od svega što se čini da ga potkopava, jer će ono u konačnici prevladati. Dok slavimo Uskrs na isti datum ove godine širom kršćanskog svijeta, neka naše slavlje kroz cijelo to sveto vrijeme, bude poticaj da dublje dijelimo nadu i radost, kao i poslanje, koje se uzdiže iz groba s Uskrslim Gospodinom. U 2004. godinu, također, pada godišnjica Desetljeće prevladavanja nasilja, inicijative Svjetskog (Ekumenskog) Vijeća Crkava, koja traži našu molitvu i poziva nas na odluku da radimo na ostvarenju mira.
Kroz bogoslužje, biblijske tekstove i razmatranja za osam dana, promicano je i promišljano biblijsko viđenje mira iz različitih vidika, s nadom da će to privući kršćane zajedno i otvoriti bogatstvo vrijednosti našeg naslijeđa da bi bili bolje oruđe Kristove preobrazbe svjetskoga mira. Tekst evanđelja za bogoslužje je Ivan 14, 23-31, dio Isusovog oproštajnog govora učenicima prije njegove smrti. U ovom pashalnom kontekstu, Isus obećava svojim sljedbenicima da će se, ako budu čuvali njegovu riječ, On i Otac nastaniti u njima. Nudi im dar i obećanje mira: «Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem». Napuštajući učenike Isus im govori da oni, pod vodstvom Duha Svetoga, moraju biti nositelji toga mira za cijeli svijet.
Isti ovaj Ivanov tekst daje nam i polaznu točku razmatranja za osam dana, razvijajući i osvjetljavajući dublji smisao kršćanskog razumijevanja mira. Svaki mir, u Crkvi i u svijetu, ima svoje utemeljenje u Božjoj stvaralačkoj i životvornoj ljubavi za nas (1. dan). U otkrivanju Očeve ljubavi za nas, Isus je obećao svojim učenicima donijeti unutarnji mir i spokoj, pa i usred bura i previranja (2. dan). Oni koji čuju Isusove riječi i primaju ih srcu postaju nositelji toga mira (3. dan). To je djelo Duha Svetoga, koji donosi mir i praštanje, te nas bodri da naše misli i srca usmjerimo služenju svijetu koji čezne za mirom (4. dan). Dok svijet traži mir i sigurnost kroz moć i primjenu sile, Kristov mir dolazi kroz poniznost i služenje, te nastoji nadvladati zlo dobrim (5. dan). Ići putem učenika znači živjeti sve više i više slobodno od straha i tjeskobe, uvijek svjesni da je Božja ljubav veća od ičega što nam se suprotstavlja (6. dan). Vjerujući u Kristovo uskrsnuće i čekajući njegov ponovni dolazak u slavi, kršćanski život treba živjeti prema horizontu nade, u solidarnosti s onima čiji su životi pogođeni sumnjom, strahom i tugom (7. dan). Izvorni, vjerodostojan mir, mir koji nam Bog želi dati, donosi radost, ali nas on i obvezuje da sebe darivamo drugima, kako bi svi mogli imati udjela u tom miru (8. dan).

TEMELJNI BIBLIJSKI TEKST SVJETSKOG MOLITVENOG TJEDNA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA 2004.

Mir vam svoj dajem
(Iv 14, 23-31)
Odgovori mu Isus: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: #!Odlazim i vraćam se k vama.#! Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde!”

EKUMENSKO MOLITVENO SLAVLJE

UVOD
Mir vam svoj dajem (Iv 14, 23-31)
Temu molitvenog tjedna za jedinstvo kršćana 2004. i ovoga ekumenskog bogoslužja predložile su kršćanske Crkve grada Aleppa u Siriji. Ekumenski odnosi ondje su veoma živi i prigode za zajednička slavlja su česte.
Ovo slavlje namjerno koristi model ekumenskog slavlja Crkava Aleppa, pravoslavne, katoličke i protestantskih, obilježeno doksološkim hvalospjevom na početku, molitvom kajanja, biblijskim navještajem, pjevanim zagovornim molitvama i zazivom Duha Svetoga.
Molitve koje su ovom bogoslužju i koje su predložene u “Dodatnim molitvama” iz različitih su liturgijskih tradicija tih istočnih Crkava. Većina molitvi u redu slavlja su iz sirijske liturgijske tradicije.
Bio bi čin duhovnog ekumenizma, ako bi se tijekom ovoga slavlja koristile samo predložene molitve bez mijenjanja i čuvajući njegove bitne liturgijske elemente.
Može biti i prigode, da se, ako je moguće s obzirom na mjesnu ekumensku situaciju, pozovu predstavnici pravoslavnih i orijentalnih Crkava da sudjeluju u bogoslužju i zajedno razmotre kako prilagoditi predložene materijale.
Neke zajednice bi zasigurno imale iskustvo poteškoća ako bi same oblikovale sve molitve i izričaje. Stoga kao alternativu predlažemo da umjesto preoblikovanja radije krate molitve ili ih izaberu između ponuđenih dodatnih molitvi, kako bi bile korištene molitve više poznatih tradicija. Kakav god bio izbor, ako se zadrže struktura, redoslijed i sve sastavnice bogoslužja, bit slavlja će ostati prepoznatljiva i duhovni cilj postignut: nenametanje molitvi jedne liturgijske tradicije nego omogućavanje okupljenima da s povjerenjem uđu u duhovno iskustvo naših istočnih sestara i braće. Duhovno jedinstvo svih kršćana, koji u ovoj 2004. godini mole za mir u svijetu i za međusobno zajedništvo u vjeri u uskrsloga Krista, koji je vrelo života, biti će jasno razgovijetna.
Slijedi redoslijed bogoslužja s napomenama o odnosu različitih elemenata naspram teme:
Okupljeni pjevaju Gospodinu himan zahvale i pripravljaju se molitvom kajanja da bi čuli Božju riječ. Ova molitva donosi u naša srca unutarnji mir, plod Božje milosti i pažnju naspram njegove riječi.
Liturgija riječi najduži je dio. Ona je objava mira kao Božjega dara čovječanstvu, kao Isusovoga obećanja njegovim učenicima. Taj mir otajstvom križa i uskrsnuća postaje stvarnošću koja se posreduje darivanjem Duha Svetoga Crkvi. U skladu s Pavlovom poslanicom Efežanima i nasljedujući primjer njegove apostolske pastirske skrbi naspram članova novonastalih mjesnih Crkava, pozvani smo ljubiti jedni druge u zajedništvu Duha Svetoga. Ova međusobna ljubav između kršćana i između Crkava, čiji je bitni dio ekumenizam, daje vjerodostojnost našemu svjedočanstvu i našem osobitom kršćanskom zalaganju u traženju mira u svijetu.
Znak mira, smješten usred bogoslužja – između biblijskih čitanja i ispovijesti vjere sa molitvom vjernika koja slijedi iza nje – treba dati osobiti naglasak obnovi obećanja svih prisutnih da će “sačuvati jedinstvo Duha svezom mira”, kako bi postali jedno tijelo. Dano je nekoliko prijedloga kako bi se okupljeni članovi mogli izraziti i odvažiti na iskrenu obnovu obećanja da će promicati mir i raditi na pomirenju kršćana.
Simbol mira mogao bi se na primjer sastojati od palmine grančice, golubice, ikone, ili svjetla svijeće, no prednost bi se ipak mogla dati dugi. Taj bi simbol mogao biti istaknut već od početka bogoslužja. Na njega bi se mogla osvrnuti i propovijed i učiniti ga središnjim dijelom slavlja, da bi ga se pri otpustu ponovno koristilo.
Ideja je također da se ljudi pozovu na svjedočenje o tome kako žele biti aktivni u služenju miru. Već je i samo pozitivno ekumensko ozračje u Aleppu svjedočanstvo za koje vrijedi čuti tijekom bogoslužja.
Počevši sa hvalospjevom Bogu mira bogoslužje završava molitvom Duhu Svetom, dragocjenom blagu i izvoru mira.
Prisutni službenici mjesnih Crkava, ovisno o tome sudjeluju li ili ne aktivno u bogoslužju, mogu podijeliti završni blagoslov zajedno. Otpust među ostalim može istaknuti, da molitva zajednice nalazi svoje ispunjenje usred života. Naše ekumensko bogoslužje donosi u život svijeta porast zajedništva među kršćanima: proročanski znak dara mira.

RED MOLITVENOG SLAVLJA

Preporučuje se da na početku bude kratko predstavljena struktura bogoslužja – himni, pjesme i navještaj Božje riječi. Za responzorne, naizmjenične, molitve preporučuje se sudjelovanje nekoliko čitača. Simbol mira, duga, može biti umjetničko nadahnuće, djelo lokalne zajednice. Taj izraz bi trebao uslijediti u najprimjerenijem trenutku slavlja i može predstavljati znak crkvenoga jedinstva i mira kojih nema bez udioništva i pravednosti.
P: Predvoditelj(i)
Z: Zajednica
Č: Čitači

Ulaz
Dio sudionika, na primjer čitači i predvoditelji bogoslužja, ispred kojih koračaju djeca, mogu u procesiji svečano unijeti gore spomenute simbole mira i eventualno druge simbole (npr. Bibliju, križ, ikonu…). Procesija sa simbolima npr. može koračati ispod duge, a svi se simboli polažu na prikladna mjesta u bogoslužnom prostoru. Za vrijeme ulazne procesije pjeva se prikladna pjesma.
P: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Z: Amen.

Ulazni hvalospjev iz sirijske liturgije
(koristiti cjelovito, djelomično ili izabrati što drugo)
P: U Tvome svjetlu, svjetlo gledamo, Isuse punino svjetla, Ti si svjetlo istinsko, koje rasvjetljuje sva stvorenja, rasvijetli i nas sjajem svoga svjetla, Ti odsjaju nebeskoga Oca.
P: Čisti i sveti, koji boraviš u stanovima svjetla, očuvaj nas od zlih nagnuća i od misli mržnje, i podaj nam da čista srca mognemo vršiti djela pravde.
P: Na ovaj sveti dan, koji nas je sabrao zajedno, smjerno Te molimo, da podariš Crkvi svojoj jedinstvo: očuvaj nas u svome miru.
Z: Amen.
P: Hvalimo Boga, Oca sviju, častimo njegova jedinoga Sina i slavimo njegova Svetoga Duha, stavljajući svoj život pod njegovo okrilje i molimo njegovo smilovanje.
Z: Milosrdni i dobri Bože, smiluj nam se.

Molitva kajanja iz sirijske liturgije
(koristiti cjelovito, djelomično ili izabrati što drugo)
P: Smiluj nam se, Svemogući Bože. Slavimo Te, blagoslivljamo Te, klanjamo Ti se. Gospodine Bože, vapijemo k Tebi, budi nam dobrohotan. Darežljivi Bože, prijatelju sviju, smiluj nam se.
Z: Gospodine, smiluj se.
P: Tvoju smrt, Gospodine Isuse, naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo. Budi milostiv svima.
Z: Gospodine, smiluj se.
P: Za sve naše nakane, molimo Te, i nadalje nam iskazuj svoju dobrotu, Ti, koji si Prijatelj sviju, daj nam da napredujemo ovaj sveti dan i u sve dane svoga života u miru i u strahu Božjemu. Ukloni od nas, od cijeloga svoga naroda i od svoje Crkve, svaku zavist, svaku napast, svako đavolsko djelo. Oslobodi nas od zasjeda podmuklih, od vidljivih i nevidljivih neprijatelja. I podari nam obilje dobrih i korisnih djela, jer Ti nam daješ snagu da nadvladamo zmije, škorpione, i sve neprijateljske sile. Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla Tvojom milošću, Tvojom dobrotom i Tvojom ljubavlju za sve, iskazanom po Tvome Sinu, Gospodinu našemu i Spasitelju, Isusu Kristu, kojemu slava, čast, moć i hvala, i Duhu Svetomu, Istobitnome, koji daje život, sada i vazda i u vijeke vjekova.
Z: Amen.
P: Gospodine, Bože naš, usliši naše molitve, pomozi nam i spasi nas. Primi naše molitve i nakane i u svojoj milosti udalji od nas svaku osudu, kaznu i srdžbu. Daruj nam sigurnost, mir i sretan i miran završetak, koje darivaš djeci mira. Daruj nam kršćanski svršetak, kakav nam želiš i kakav je dostojan Tvoga Božanskoga Veličanstva, kojemu iskazujemo slavu i hvalu sada i uvijeke.
Z: Gospodine, primi našu molitvu za oproštenje i naše kajanje.
P: Neka nam Bog oprosti naše prekršaje i grijehe, sada i uvijeke.
Z: Smiluj nam se, Gospodine Bože, oprosti naše grijehe i grijehe naših bližnjih, naš i njihov nemar, pogreške, učinjene namjerno ili nenamjerno, svjesno ili nesvjesno. Amen.

Biblijska čitanja
Izaija 57, 19-21; 60, 17-22;
Psalam 72, 1-8;
Rimljanima 15, 30-33; 16, 1-16 (ili Efežanima 2, 13-18);
Evanđelje: Ivan 14, 23-31;

Propovijed
(Trenutak tišine)

Molitva za mir i darivanje mira iz sirijske liturgije
(po mogućnosti koristiti je u danom obliku ili možda izabrati drugu)
P: Učini nas dostojnim, Gospodine Bože, da se obnove duše naše i da se srca naša ispune novim vinom Tvoga Duha Tješitelja.
Z: Usliši nas, Gospodine.
P: Razbudi naša srca svjetlom svoje milosti i oslobodi nas od sjena grijeha, olakšaj nam duh duhovnim zrakama svoga Svetoga Duha.
Z: Usliši nas, Gospodine.
P: Učini nas dostojnim, svemogući Bože, da po ljubavi našega Gospodina i Boga, sa svojim bližnjima izmijenimo znak mira svetim poljupcem.
Z: Pred Tobom, Gospodine Bože, priginjemo glave klanjajući se.

Pjesma
(za vrijeme pjevanja zajednica izmjenjuje znak mira)

Nicejsko (ili Nicejsko-carigradsko) vjerovanje
P: Poslušajmo s mudrošću Boga i ispovjedimo:
Z: Vjerujem u jednoga Boga….

Molitva vjernika iz antiohijske sirijske liturgije
(po mogućnosti koristiti je u danom obliku ili djelomično ili je nadomjestiti drugom; može se ostaviti i vrijeme za spontane molitve)
Č: Oblikujmo naše nakane Bogu Svemogućemu, Ocu našega Boga i Spasitelja Isusa Krista:
Molimo Te, Gospodine, prijatelju sviju, u Tvojoj se dobroti spomeni svoje jedne, svete, katoličke (sveopće) i apostolske Crkve.
Z: Molimo za mir Tvoje jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve.
Č: Blagoslovi sva stvorenja, rasprostranjena od jednoga kraja svijeta do drugoga, sve narode i puke. Neka Tvoj mir siđe s nebesa u sva srca, donoseći mir ovom pokoljenju i ispunjajući nas Tvojom milošću. Naše vlade, vojsku, državne i narodne poglavare, naše susjede, useljenike i ljude bez zavičaja, obuci svakim mirom, Kralju mira. Daj nam svoj mir, jer sve od Tebe dolazi. Daj nam da Tebi pripadamo, Bože, naš Gospodine, jer znamo samo Tebe. Tvoje sveto ime naviještamo. Daj da duše naše žive u Tvome Svetome Duhu. Daj da smrtna moć grijeha ne ovlada nad slugama Tvojim niti nad bilo kojim narodom zemlje.
Z: Kyrie eleison.
Č: Pomolimo se, Bogu Svemogućemu, Ocu našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Molimo Te, Dobri, Prijatelju sviju, spomeni se naših skupova u ime naše svete Crkve, blagoslovi je i raširi po svoj zemlji.
Z: Molimo za našu Crkvu.
Č: Ti si zemaljska stvorenja pomirio s nebeskima i učinio da budu jedno. Ti si izvršio svoj plan u tijelu i kada je Tvoje tijelo uzdignuto u nebo, ispunio si svemir svojim Božanstvom i rekao si svojim učenicima i svetim apostolima: “Mir vam svoj ostavljam. Mir vam svoj dajem”. Sada, Gospodine mira i sigurnosti, podari nam taj blagoslov, očisti nas od svakoga grijeha, od svake dvoličnosti, od svake hipokrizije, od svakoga zla, od svih spletki i od sjećanja na zlo ogrnuto smrću. Odjeni nas svojim neprolaznim mirom, da mognemo očuvati apostolsku vjeru i živjeti sjedinjeni vezom ljubavi prema bližnjima.
Z: Kyrie eleison.
Č: Da zavladaju sigurnost i blagostanje bez kraja po cijeloj zemljinoj površini; daruj nam svoj mir, da svi budemo u jedinstvu vjere, sasvim savršeni do punine u Kristu.
Z: Kyrie eleison.
Č: Blagoslovi, Gospodine, mir svoje Crkve, svega naroda svoga i svekolikoga stvorenja Tvojega. Smiri i pomiri sve neprijatelje i zaraćene narode, da svoje mačeve prekuju u plugove, a koplja u srpove i da više nikada ne nauče rat. I sačuvaj ih u svome imenu.
Z: Kyrie eleison.
Č: Gospodine, spasi narod svoj i blagoslovi baštinu svoju, pazi je neprestance i štiti zauvijek. Očuvaj je u pravoj vjeri, u slavi i dostojanstvu, u sve dane njezine: obnovi je u ljubavi i miru, koji nadilazi sve stvoreno.
Z: Kyrie eleison.
Č: Duše Sveti, učini nas istinski posvećenim prinosom Tvome nebeskome blagu i daj nam da Ti se u čistoći i svetosti klanjamo ovdje i na svakom mjestu, sada i u sve dane života svoga, da bi Tvoja Radosna vijest mogla biti naviještena do nakraj zemlje.
Z: Kyrie eleison.

Molitva Gospodnja
(svatko na ovom ili na svom vlastitom jeziku)

Obnova obećanja
Z: Gospodine, Ti si nas poučio, da se priklonimo pred Tobom u svoj skromnosti, blagosti i strpljivosti, podupri sve koji s ljubavlju pokušavaju čuvati jedinstvo duha svezom mira, “da bude jedno tijelo i jedan Duh” u skladu sa našom zajedničkom težnjom i pozivom. Glasom koji se kaje radi naših podjela, obvezujemo se zajednički raditi na pomirenju, miru i pravednosti i usrdno Te molimo: pomozi nam živjeti kao Tvoji učenici, i nadilaziti egoizam i aroganciju, mržnju i nasilje; daj nam snage da opraštamo. Nadahni naše svjedočenje u svijetu, da mognemo promicati kulturu dijaloga i biti nositelji nade, koju je u naša srca usadilo Tvoje evanđelje. Učini nas oruđima Tvoga mira, da naše kuće i zajednice, naše općine, Crkve i nacije mognu potpuno sutitrati s mirom, kojega si nam dugo želio darovati. Amen.

Svjedočanstva
Sudionici mogu nakon toga dolaziti jedan za drugim i davati svoja svjedočanstva. U narativnom obliku mogu ispričati kako su sada, ili kako su bili, svjedoci služenja miru muževa i žena oko sebe ili kako su i sami u Kristu našli snagu za pomirenje, da bi pridonijeli miru među ljudima i među Crkavama.
Predvoditelj bogoslužja može izabrati da protumači simbol mira ili da kratko zaključi svjedočanstva i uvede u himan Duhu Svetome, darivatelju mira.

Himan (po mogućnosti na temu mira u Duhu Svetomu)

Zaziv Duha Svetoga
Bože Tješitelju, Duše istine, riznico bogatstva i izvore života, koji daješ sve darove i darivaš božansku milost, Bože mira i sigurnosti, dođi i nastani se u nama, očisti nas od svakog grijeha. Stvori u nama čista srca, obnovi u nama duh jakosti. Duše mira i ljubavi, duše nevinosti i čistoće, Duše pobožnosti i svetosti, Duše mudrosti i razumnosti, Duše savjeta i snage, o blagi i dobri Duše Sveti, daj da izvor suza opere naša srca od svih nečistoća, da se Ti mogneš spustiti i nastaniti u nama. Rasplamsaj u nama vatru svoje božanske ljubavi, zapali iznova u nama duh ljubavi prema bližnjima da mognemo zauvijek živjeti u Tebi. Amen.

Blagoslov

Završni himan (pjesma).

BIBLIJSKA RAZMIŠLJANJA I MOLITVE ZA OSAM DANA

PRVI DAN

Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega (Iv 14, 23)

Ljubav Božja, temelj mira

Pnz 7, 7-11 On je Bog vjeran koji svoju ljubav iskazuje do tisuću koljena
Ps 25, 2-10 Spomeni se svoje milosti i svoje ljubavi jer one su vječne
1 Iv 4, 7-12 Bog je ljubav
Lk 15,1-2; 11-32 Potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga

Komentar
U prispodobi o rasipnom sinu po očevoj ljubavi mlađi sin ponovno stječe prijašnji položaj. Ista ta ljubav smiruje uznemirene misli i umiruje nemirno srce starijeg sina. Obojica uključuju želju za pomirenjem unutar očeve ljubavi i njihova poslušnost toj želji daje temelj mira njihovom domu.
Iskrena i duboka želja kršćana jest prihvaćanje Kristovog poziva na povjerenje i mir, koji se temelje na ljubavi Očevoj. Ta ljubav, koja je njihovo zajedničko nasljeđe, također je temelj njihova jedinstva.
Poput sinova iz prispodobe, svaki od njih zadržava identitet koji je uvjetovan njihovom poviješću i koji se neprestano obnavlja po vjernosti riječi Očevoj. Potiče ih zajednička potraga za božanskim mirom koji žele dijeliti i koji se izlijeva iz Jedinog Sina po cijelom čovječanstvu.
Kada kršćani postave svoje boravište u Bogu, uranjaju dublje u njegovu riječ, koja postaje živa i djelotvorna. Ulaze u zajedništvo s Ocem, Sinom i Duhom Svetim, te tako otkrivaju plodove ljubavi Božje.
Molitva
Zahvaljujemo Ti, Gospodine, na ljubavi kojom nas ljubiš. Daruj nam milost da Tvoju ljubav prihvatimo s povjerenjem, kako bi ona postala izvor mira za cijelu Crkvu i za svijet, i bila prepoznatljiva svim ljudima. Amen.

DRUGI DAN

K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti (Iv 14, 23)

Unutarnji mir, spokoj i vedrina

Pj 3, 3-5 Ne budite ljubav dok sama ne bude htjela
Ps 3, 3-7 Ponovno se budim, jer me Gospodin drži
Ef 4, 1-6 Jedan Bog i Otac… nad svima i po svima i u svima
Mk 6, 45-51 On uđe u lađu k njima

Komentar
Mir u srcima učenika dolazi od prisutnosti Gospodina Isusa Krista s njima u lađi. Ta prisutnost donosi spokoj i smirenost cijeloj Crkvi i daruje se onima koji žive svoj poziv boreći se sami u pustinji kontemplacije, jednako kao i onima koji služe u svijetu, čak i do te mjere da polažu svoj život za svoje bližnje.
Po svom bezrezervnom zalaganju djelovanjem ili kontemplacijom, čini se da takvi kršćani slijede put vrlo udaljen od uobičajenog poziva kršćana, ali zapravo oni se pridružuju zajednici vjernika u samom srcu njihova bogoštovlja. Niti nedjelotvorni niti sanjari, oni nose unutar sebe Crkvu i Crkva je proslavljena njihovom duhovnom borbom. Sa svojom braćom i sestrama po krštenju, oni pronalaze snagu za vedro svjedočenje do obećane prisutnosti Kristove, koji ih uvodi u zajedništvo Trojstva.
Čovječanstvo čezne za prisutnošću muževa i žena mira. Kršćani su pozvani blagošću, poniznošću i strpljenjem svjedočiti mir Boga, koji je prisutan u životu svake osobe.
On ili ona, koji žive od riječi Božjih – «K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti» – mogu postati, po tom miru, povlašteni posrednici kršćanskog jedinstva.
Molitva
Gospodine, učvrsti moje uznemireno srce na stijeni Tvojih zapovijedi i, na isti način na koji smiruješ oluju snagom svoje prisutnosti, smiri i valove moga uzburkanog života, te me uvedi u lađu koja je Tvoja Crkva. Daj mi vjeru koja mi posvješćuje da si Ti prisutan s nama sada, pa sve do kraja vremena. Amen.

TREĆI DAN

Riječ koju slušate (Iv 14, 24)

Krist, Riječ Očeva

Pnz 30, 11-14 Riječ je posve blizu tebe…
Ps 85 (84), 2-14 Gospodin obećava mir narodu svomu, vjernima svojim
2 Kor 1, 18-22 Sva obećanja Božja u njemu su «Da!»
Lk 10, 38-42 Ona slušaše riječ njegovu

Komentar
Sin nikada nije prestao primati od Oca. Njegova volja traži to od Oca, da kaže svoj «Da» koji donosi mir na svijet. Jer mir je ono što Bog želi ljudima. I dok Isus putuje među nama, oni koji ga slušaju primaju istinitu Riječ Božju. «Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.» Susrećući neprijateljstvo muževa i žena, Riječ im se suprotstavlja ljubavlju Boga prema ljudima. Po tišini križa, On je ujedinio sve ljude u sebi i uveo nas u mir Božji.
Ta Riječ koja je dostupna ljudima prodire dublje u srca onih koji preuzimaju rizik prihvaćanja Krista. Tako, kada su mu Marta i Marija pružile gostoprimstvo osjetile su riječ, iskusile uzvišeni mir: “a riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla”. Taj “bolji dio” će dati plodnu baštinu, i apostoli će, nasljedujući Krista i u njegovo ime, zauzvrat biti prozvani radnicima pomirenja i mira.
Ista ta Riječ danas se daje našim Crkvama i kada primamo živog Krista u našu zajedničku liturgiju riječi ili u naše združeno djelovanje u služenju drugima, Ona nas vodi ka pomirenju. Zbližavamo se u Njemu s blagoslovom našeg zajedničkog Oca, a naše Crkve postaju bolje služiteljice Riječi i svjedoci mira Božjeg na djelu.
Molitva
Gospodine Bože naš, u Isusu Kristu
Svojoj jedinoj Riječi
Usmrtio si mržnju.
Njegovom smrću, u tišini križa
Pomirio si ljude jedne s drugima i sa sobom.
Preobrazi naše riječi nasilja u riječi mira
Te nam daj milost da ne odbijemo cijenu sveopćeg
pomirenja. Amen.

ČETVRTI DAN

Duh Sveti poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam rekoh (Iv 14, 26)

Mir, plod Duha

Jr 31, 31-34 Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu
Ps 51(50), 10-17 Učvrsti me duhom spremnim
Gal 5, 22-25 Plod je Duha: ljubav, radost, mir
Iv 20, 19-23 Mir vama … Primite Duha Svetoga

Komentar
U dan kada je Duh Sveti sišao na njih, preplašeni apostoli, koji su se skrivali i nisu znali što bi činili, iznenada su vidjeli da se pred njima otvaraju nova vrata u razumijevanje kako je Bog postao čovjekom u Isusu Kristu. Dan im je Duh Sveti, da bi mogli razumjeti i upamtiti.
Duh Sveti poučio je učenike koja dubina ljudskosti se otkrila u autentičnom zajedništvu s Bogom. Duh mira i pomirenja puše u Crkvi i obnavlja ju. Čak i ondje gdje je grijeh, posvjedočuje se djelovanje Duha. Duh istine, spoznaje i mudrosti nadahnjuje vjernike unutar različitih Crkava, da bi oni mogli spoznati što im se otkriva o božanskom životu i njegovom plodu, koji je mir.
Po Duhu učenici si ne posvješćuju toliko svoje grijehe, nego oprost i mir koji Isus nudi ljudima. Sve vezano uz Njegov život – riječi koje izmjenjuju, djela koja liječe rane – postaje prisutno i stvarno, dano ljudima opet iznova. Svatko je pozvan biti u miru s Bogom, sa samim ili sa samom sobom, u miru s drugima.
Crkve primaju ovaj poziv kada sudjeluju u naporima čovječanstva oko mira, trudu koji ih priprema za jedinstvo, koje je također dar Duha. Mir među Crkvama može svjedočiti o jednom Duhu koji je u njima nastanjen, koji ih poučava i doziva im u pamet sve što ih je jedan Gospodin učio.
Molitva
Sveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti
jedan Bože,
Bože istine, mira i pravde,
otvori nam pamet,
prosvijetli nam duh,
Vodi nas prihvaćanju Duha istine u našim Crkvama
da bi nas on mogao voditi prema pravom miru.
Amen.

PETI DAN

Dajem vam ga (svoj mir), ali ne kao što svijet daje (Iv 14, 27)

Mir i nasilje: mir Božji i mir svijeta

Iz 11, 1-17 Neće više nanositi bol niti uništavati na mojoj svetoj gori
Ps 119, 161-165 Koji Tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju
Rim 12, 18-21 Dobrim svladavaj zlo
Iv 12, 12-19 Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje

Komentar
Odnos između Boga i posrnulih ljudskih bića narušen je grijehom. Borili smo se da bi preživjeli i suočeni smo s patnjom, bolešću i neizbježnom smrću. Ljudski život često vode sebičnost i suparništvo, te su ljudi koji žive u strahu i neprijateljstvu izgubili dar mira. Mnogi poriču postojanje Boga i traže upravljanje svijetom za sebe.
U Starom zavjetu čitamo o načinima kako su ljudi tražili vlastitu sigurnost podizanjem zidova i tlačenjem susjednih naroda dok su čekali «Dan Gospodnji». Prema prorocima Starog zavjeta, mir je bio znak posljednjih dana i Mesija je kralj očekivanog mira. Prorok Izaija, sa svoje strane, jasnije opisuje očekivanog Mesiju kao «trpećeg Slugu Božjeg», «kneza mira» koji će uspostaviti svoj vječni mir izgrađen na ljubavi prema bližnjem i iskrenom pokajanju.
U Novom zavjetu Isus ulazi u Jeruzalem na magarcu i time otkriva mnoštvu da je on Knez mira. Pred Pilatom svečano izjavljuje da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Krist je naš mir i po njemu smo svi mi pomireni s Bogom Ocem. Zapovijeda nam da ljubimo jedni druge kako što On i Otac ljube nas da bi mogli biti pomireni sa svim ljudima.
I u ovom vremenu možemo pasti u napast da gradimo svoju sigurnost kroz tlačenje drugih i gomilanjem sredstava za rat. Tako činiti znači tražiti lažni mir koji je u suprotnosti s voljom Božjom. Trebamo tražiti mir kroz traženje pomirenja jednih s drugima i izgrađivanjem razumijevanja i pravde. Ne smijemo tražiti osvetu, nego prepuštati konačni sud Bogu.
Ako želimo zazvati njegov mir u naše međunarodne odnose, moramo ga prvo pokazati u životu naših Crkava. Kršćani moraju tražiti međusobno razumijevanje i raditi na jedinstvu Crkava. Takav mir i jedinstvo su djela Duha u nama.
Molitva
Gospodine Bože mira, izvore svake utjehe, daruj nam dar Duha Svetoga u našim životima. U svijetu koji sigurnost traži kroz nasilje i rat, učini nas glasnicima tvoga mira. Kao vjernicima Tvoje Crkve, Tijela Kristova, oprosti nam grijeh naših podjela i daj nam snage da tražimo ono jedinstvo koje je Tvoj dar i tvoja volja i u kojemu je prisutan Tvoj mir. To te molimo u Kristovo ime. Amen.

ŠESTI DAN

Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši (Iv 14, 27)

Ne bojte se

Iz 43, 1-7 Ne boj se, jer ja sam s tobom
Ps 23, 1-6 Zla se ne bojim, jer Ti si sa mnom
1 Iv 4, 16-21 Straha u ljubavi nema
Mt 8, 23-27 Što ste plašljivi, malovjerni?

Komentar
Po drugi put u razgovoru nakon posljednje večere, Isus poziva svoje učenike na povjerenje i mir. Učenici su ispunjeni žalošću, strahom i željom da se povuku pred krutom realnošću koja ih čeka. Dvije tisuće godina kasnije mi susrećemo učenike u njihovim strahovima i zabrinutostima: Što donosi budućnost? Koje promjene i koje probleme? Odakle možemo naći snagu da se s njima suočimo? Bojimo se napuštenosti, da se nemamo kome i gdje obratiti kada smo očajni i kada se čini da će nas bure života uništiti. Bojimo se da nismo sposobni voljeti i da je ljubav podvig i da je mir nagrada za to, a ako ne uspijemo, biti će nam oduzeti ljubav i mir. No, Isus nas svojom ljubavlju i obazrivošću oslobađa straha. Putujući dugim putem obraćenja postajemo sve više uvjereni da je njegova ljubav veća od bilo čega što nas može preplašiti. Po Isusu spoznajemo i razumijemo da je mir besplatni dar Božji koji je ponuđen ljudima, a njihova je sloboda hoće li ga prihvatiti ili odbiti.
Onima koji dopuste Božjoj bezuvjetnoj ljubavi da postane temelj i življena stvarnost njihova života, to donosi iskustvo oslobođenja. Iako to oslobođenje ne znači da će sve muke i patnje prestati postojati, ipak znači da će oni biti osposobljeni za djelovanje i življenje bez straha. «Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer Ti si sa mnom», kaže psalmist da bi opisao ovo životno iskustvo.
Kada se Bog povezuje s nama dajući nam mir, također nas povezuje jedne s drugima; povezani smo u i po njemu. Braća smo i sestre. Prihvaćanje ljubavi Božje postat će vidljivo u našim životima i u našem svijetu samo kada ga mi učinimo vidljivim po ljubavi koji imamo jedni za druge. Ovo nije istina samo za pojedinca kršćanina nego i za Crkve i različite tradicije. Gdje god gradimo našu osobnost protiv drugih, ne samo da uništavamo međuljudske odnose i unosimo podjele umjesto pomirenja, nego se i odvajamo od pravog izvora života i mira, od Boga.
Oluje koje potresaju ovaj svijet prejake su za kršćane i Crkve koje im se nisu voljne oduprijeti kao braća i sestre ujedinjeni u Kristu i vođeni Duhom Svetim, koji nije duh straha, nego ljubavi i ohrabrenja.
Molitva
Gospodine Isuse, na moru jedna tvoja riječ bila je dovoljna da umiri strah apostola i utiša žestinu valova; usred oluja ovog svijeta, daruj svojoj Crkvi i muževima i ženama cijelog svijeta milost da čuju tvoju riječ: «Ne bojte se», i neka ona postane ohrabrenje da možemo djelovati u miru ondje gdje je mržnja i donositi pomirenje gdje prevladavaju razdori i podjele. Amen.

SEDMI DAN

Odlazim i vraćam se k vama (Iv 14, 28)

Očekujući proslavu Kristovu

Hab 2, 1-4 Stat ću na stražu svoju
Ps 130, 1-8 Duša moja čeka Gospodina
Rim 8, 18-27 Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje
Mt 25, 1-12 Stoga, budni budite

Komentar
Isus govori o svom odlasku i obećava u isto vrijeme svoj ponovni dolazak. Ovim riječima Isus naznačuje svojim učenicima da će njegov put voditi kroz tamu muke i smrti do slave njegova uskrsnuća. Uskrsom, veličanstvena objava postanka novog stvorenja postaje vidljiva. Vjerujemo u uskrsnuće Krista i očekujemo njegovu konačnu proslavu. To je nada spasenja i mira za cijelo čovječanstvo i cijelu zemlju. Ta nas nada ujedinjuje kao kršćane i ona je osnovni izvor i hrana našeg života. Ona je utemeljena na Božjoj riječi i obećanju. Poput Habakuka i mi očekujemo Boga da ispuni svoju riječ. Kao psalmist promatramo Božju vjernost.
Čekamo u nadi i solidarnosti sa svijetom. Mnogi ljudi traže Božju prisutnost. Oni su bez nada, puni sumnji, straha i žalosti. Vide nepravdu, tugu i nasilje i ne mogu vjerovati u budućnost pravde i mira. Poput ljudi koji čekaju, kršćani dijele suze i napetosti ovog svijeta. Mi ne stojimo samo pokraj njih. I mi često osjećamo nemoć, te postavljamo pitanja o Božjoj skrivenosti pred nama. Slušajući jauke svijeta, čujemo čežnju za Božjim mirom, za slobodom djece Božje. Jedinstvo kršćana bilo bi jaki znak svijetu potpunog rođenja novog čovječanstva.
Kristovo obećanje nadahnjuje nas da vjerujemo u njegovu moć i istinu. Priča o djevicama hrabri nas da se u Kristu strpljivo i pripravno nadamo. Možda ima još dugo vremena, ali dan će doći kada će uskrsli Gospodin ponovno doći i osloboditi nas boli i patnje. Čekanje Kristove objave u slavi daje nam priliku za naviještanje i svjedočenje. Vrijeme je za ljubav i mir, za ujedinjenje i pomirenje. To je prilika da dijelimo i podupiremo jedni druge. Tako će nada u našim srcima, za kojom čeznemo, postati vidljiva i vjerodostojna: pobjeda Božjeg mira i pobjeda Božje ljubavi će se očitovati.
Molitva
Bože, otkrio si svoju slavu u životu i snazi svog uskrsloga Sina. Zajedno molimo da dođe Tvoje kraljevstvo. Čeznemo za veličanstvenim danom Kristove objave, kada će svršiti kraljevstvo smrti i suza, a Tvoje kraljevstvo mira, pravde i ljubavi biti ustanovljeno zauvijek. Amen.

OSMI DAN

Ustanite, pođimo odavde! (Iv 14, 31)

Idemo dalje u miru Kristovu

Am 5, 10-15 Mrzite zlo, ljubite dobro, držite pravicu
Ps 16, 8-9 Gospodin mi je svagda pred očima
Ef 5, 8-21 Živite kao djeca svjetla
Mt 25, 31-40 Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste

Komentar
Krist je pokazao put mira prihvaćajući križ jer je znao da vladar ovoga svijeta nema moći nad njim. Njegov poziv da ustanemo i pođemo dalje drugi je način na koji nas uvodi u pashalni misterij svog križa i uskrsnuća. Postoji unutarnja veza između ponude mira koju nam daje Isus i načina na koji mi to pounutarnjujemo i živimo u svijetu. Možemo li biti na miru – možemo li biti u miru, dok god i jedan od najmanjih trpi nepravdu, glad, golotinju, ukratko, bilo što protivno dostojanstvu koje mu pripada po Božjem stvaranju? Poruka proroka je jasna: vjerodostojno “shalom” – “mir” mjesto je gdje nalazimo cjelovitost i potpunost, gdje se traži dobro i gdje je ustanovljena pravda.
Svi koji su prihvatili Krista i obukli su se u svjetlo traže sve što je dobro i pravo i istinito. Doista, kada primaju siromaha i hrane gladnoga i kada su mirotvorci radi pravde, Kristovo svjetlo sjaji iz njih, jer umrli su s Kristom i s njime su uskrsnuli.
Na kraju, i kao Crkve i kao pojedinci kršćani, biti ćemo pozvani da položimo račun kako smo postali jedno – u miru – s onima koji nemaju mira jer im nedostaje osnovno ljudsko dostojanstvo. Kristova ponuda mira stvara zajedništvo s njim i Ocem, jer prihvaćajući ga, prihvaćamo živjeti u njemu i on u nama. Ovo zajedništvo ostvaruje pomirenje između zemlje i neba, između nas i Boga. Taj dar mira je i izazov i jamstvo: izazov jer nas obvezuje da naučimo kako darivati sebe da bi stvorili mjesta za drugoga. Dar je jamstvo, jer je zapečaćen Kristovom trajnom prisutnosti u našim srcima. Najbolje svojstvo mira je radost.
Molitva
Trojstveni Bože, objavio si nam da djela tame i nepravde moraju biti pobijeđena Isusovom smrću i uskrsnućem. Isusova ponuda mira ohrabruje nas da ga slijedimo u prekidanju veza neljudskosti, nepravde, mržnje i nejedinstva. Osnaži nas svojim Duhom mira da bi uvijek mogli mrziti zlo, ljubiti dobro i držati pravicu. Ne dopusti nam da vičemo «Mir» dok nam je udobno, nego objavi borbu za one koji gladuju i žive u nesigurnosti. Osposobi nas za nalaženje Tvoga mira u poniznom i hrabrom služenju onim najmanjim članovima Tvoje obitelji. Amen.

DODATNE MOLITVE IZ ISTOČNE LITURGIJE

BIZANTSKA CRKVA ANTIOHIJE

Iz jutarnje molitve
Ranom zorom naše se duše okreću Tebi, jer Tvoje zapovijedi zemlju rasvjetljuju. Željeli bismo ispuniti ljubav prema bližnjemu i svetost živeći u strahu Božjem. Jer Ti si naš pravi Bog kojeg slavimo. Poslušaj našu molitvu i ispuni naše molbe. Gospodine, sjeti se svih koji te zazivaju, svaki svojim imenom, i spasi ih svojom moću. Blagoslovi svoj narod, posveti svoju baštinu. Daj mir svojem svijetu, svojim Crkvama, svojim slugama i cijelom svom narodu. Jer je blagoslovljeno Tvoje ime, vrijedno svake časti i hvale, Bože, Oče, Sine i Duše Sveti, sada i u vijeke vjekova. Amen.
(Druga od dvanaest molitava zornica)

Molitve za mir iz liturgije sv. Ivana Zlatoustog i sv. Bazilija

U miru, pomolimo se Gospodinu
– Gospodine, smiluj se.
Za mir odozgo i spasenje naših duša, pomolimo se Gospodinu
– Gospodine, smiluj se.
Za mir na cijelom svijetu, za blagostanje svetih crkvi Božjih i za jedinstvo svih, pomolimo se Gospodinu
– Gospodine, smiluj se.
Pomolimo se Gospodinu za anđela mira, vjernog vodiča, čuvara naših duša i naših tijela
– Usliši nas, Gospodine.
Pomolimo se Gospodinu za ono što je dobro i korisno našim dušama, kao i za mir u svijetu
– Usliši nas, Gospodine.
Za dovršenje naših života u miru i skrušenosti
– Usliši nas, Gospodine.
Za kršćanski kraj naših života, miran, bez srama i bez patnje, i za dobar račun pred sudačkom stolicom Krista, zamolimo Gospodina
– Usliši nas, Gospodine.

SIRIJSKA CRKVA ANTIOHIJE

Anafora Jakova, brata Gospodinova
(iz božanske liturgije sv. Jakova)

P: Ubroji nas nevrijedne da postanemo vrijedni tvoga spasenja, da bi oslobođeni svih krivnja i sjedinjeni zajedno vezama ljubavi mogli jedni druge pozdraviti svetim i uzvišenim poljupcem i da bi mogli prinijeti slavu i hvalu Tebi i Tvom svetom Sinu i Tvom Svetom Duhu, koji su sveti i dobri, vrijedni ljubavi i životvorci, koji su jedne naravi s tobom, sada i vazda i u vijeke vjekova.

Z: Amen. Blagoslovi nas Gospodine.
P: Mir s vama.
Z: I s duhom tvojim.
P: Darujmo mir jedni drugima svetim i uzvišenim poljupcem u ljubavi našeg Gospodina i Boga.
Z: Gospodine, Bože naš, učini nas dostojnima tvoga mira.
P: Nakon što je dan taj sveti i uzvišeni mir, poklonimo se našem milosrdnom Gospodinu.
Z: Klanjamo Ti se, naš Gospodine i naš Bože.

Anafora Božićne nedjelje sv. Jakova iz Sarouga, Naučitelja Crkve
P: Gospodine Bože, čiji je spokoj beskrajan i mir nepokolebljiv i čija ljubav ne može prekinuti svoj vez. Svojom milošću stvaraš ljudska bića da budu besmrtna, a kada se usprotive tvojim zapovijedima ljubomorom Sotone osuđena su na smrt. Dolaskom tvoga jedinog Sina našeg Gospodina i našeg životvorca Boga, ispunio si zemlju nebeskim mirom, onim mirom kojega objavljuje mnoštvo anđela, kličući «Slava Bogu na visini, mir na zemlji svima dobre volje». Ispuni naša srca svojom dobrotom, očisti nas od svih ljaga, svakog nepoštenja, svih smrtnih ljubomora, svega zla i svih slabosti.
Učini nas vrijednima razmjenjivanja mira u čistoći, svetim poljupcem; da bi mogli biti dijelom nebeskih i vječnih darova, koje si nam dao po Kristu, našem Gospodinu. Po njemu i u njemu Ti si slavljen i čašćen, sada i u vijeke vjekova.
Z: Amen. Blagoslovi nas Gospodine.
P: Mir s vama.
Z: I s duhom tvojim.
P: Darujmo mir jedni drugima svetim i uzvišenim poljupcem u ljubavi našeg Gospodina i Boga.
Z: Gospodine, Bože naš, učini nas dostojnima tvoga mira.
P: Nakon što je dan taj sveti i uzvišeni mir, poklonimo se našem milosrdnom Gospodinu.
Z: Klanjamo Ti se, naš Gospodine i naš Bože.

ARMENSKA TRADICIJA

Molitva Duhu Svetomu (sv. Grgura iz Nareka)

Molim se tebi vječni, silni Gospodine, silni Duše, spusti rosu svoje milosti, daruj mojoj duši i mom duhu, koji upravlja mojim osjetima, milost punine dobrohotnosti kojom obiluje Tvoje milosrđe.
Dok moja sposobnost borbe čvrsne, okopaj srce da bi moglo primiti i umnožiti duhovno sjeme.
Ispovijedamo da po tvojoj nadnaravnoj mudrosti naši darovi cvjetaju i rastu u nama.
Ti si onaj koji je posvetio apostole, koji je nadahnuo proroke, učio naučitelje, učinio da nijemi progovore i otvorio zatvorene uši gluhih.
Stoga On, koji je iste naravi kao Ti, koji je jedno s Ocem, koji je prvorođeni Sin, dovršava sve stvari uz Tvoju pomoć, Ti si objavio Boga, jednak u biti s Ocem.
Daj i meni, grešniku, milost govoriti s povjerenjem o otajstvu životvorstva, o Radosnoj vijesti Tvog evanđelja, da idem putem i ukorak s Duhom kroz beskrajni prostor zavjeta koje si Ti nadahnuo.
A kada dođe trenutak da pokušam objasniti tvoju riječ u javnosti, neka tvoja milost meni prethodi, da me nadahne u pravo vrijeme u onome što je vrijedno, korisno i ugodno Tebi. Na slavu i hvalu tvog božanstva i na potpunu izgradnju opće Crkve.
Natkrili me svojom desnicom i učvrsti me milošću svog suosjećanja.
Rasprši iz mojih misli tmurne magle zaboravljivosti, i s njima otjeraj sjene grijeha, da bi mogao biti uzdignut oštrinom svoje pronicavosti iz života na zemlji prema visinama.
Još jednom raširi u meni svjetlo i čudesno uzdizanje prepoznavanja tvoga božanstva, o uzvišeni, da bih bio dostojan činiti i učiti, da bih bio dobar primjer onima koji me slušaju, prijateljima Božjim.
Tebi sva slava, sa svemoćnim Ocem i Jedinim Sinom našim spasom, sada i u vijeke vjekova. Amen.

KALDEJSKA CRKVA

Iz Istočnog Kaldejskog Obreda: Prikazna pjesma iz mise Gospodinova obrezanja

Neka moj mir bude s vama. Slava Bogu. Mir i sigurnost na zemlji; radost i nada svim ljudima, bez razlike. To je radosna vijest rođenja i poslanja Kristova, jučer, danas i zauvijek.
Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir! Krist nas je pozvao da živimo u ljubavi, daleko od rasprava: ni da bi tlačili, bili ljubomorni, ponižavali, niti sudili. Pozvao nas je da djelujemo s dobrohotnošću, kako bi izbrisali svaki nesklad. A Gospodin će nagraditi naš trud. Blago mirotvorcima! To je učenje Isusa Krista. Mir ne može vladati bez prijateljstva, iskrenog razgovora. Ljubav, pravda, istina i jednakost su jamstva trajnog mira. «Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem». O Gospodine mira, daj da živimo poštujući jedni druge, u duhu istine i potvrđivanja, odbacujući ljubomoru, nadvladavajući zlo strpljivošću, uklanjajući ga oprostom i donoseći vladavinu mira po dobroti.

Aleppo – ekumenski grad

Uvod
Grad Aleppo smješten je u Sjevernoj Siriji. Od davnih vremena poznat je kao mjesto sudara različitih civilizacija koje su slijedile jedna iza druge, te kao raskrižje trgovačkih karavana. Tako je povezivao Daleki Istok i Zapad, Sjever i Jug. Dojmljiva tvrđava i drevne tržnice starog grada svjedoče o njegovoj prošlosti.
Aleppo je bio poznat i kao «Borée». Stara predaja tumači da Aleppo – halab na arapskom jeziku – dolazi od riječi halib, što znači mlijeko. Predaja drži da je Abraham prolazio kroz grad i da je ondje pomuzao svoje krave!

1. Povijesni pregled
Aleppo vrlo rano prima kršćanstvo. Crkveno je grad bio podložan apostolskoj stolici Antiohije, koja je udaljena 80 km, gdje su učenici Kristovi prvi puta nazvani «kršćani» (Dj 11, 26). Povjesničar Mihael Sirijski izvješćuje o predaji prema kojoj je područja Aleppa i Mounbouja evangelizirao apostol Šimun Revnitelj.
Prva kršćanska zajednica u Aleppu živjela je tri stoljeća bez službene hijerarhije uslijed progona poganske rimske uprave. Bilo je nekoliko mučenika, od kojih su najuglednija dva sveca, Sergej i Bacchus i dva liječnika, Kuzma i Damjan.
Nakon službenog priznanja kršćanske vjere početkom 4. stoljeća, u crkva u Aleppu je ustanovljenja pomoćna biskupija Antiohijskog sjedišta; u to vrijeme su izgrađene crkve, osnovani samostani koji su cvali nastambama pustinjaka i sobama monaha.
Stare crkve Aleppa, napušteni grad i ruševine crkava oko grada najbolji su svjedoci tog razdoblja procvata kršćanstva na tom području, poput crkve sv. Šimuna Stilite i crkava u Mouchabbaku, Qalbu i Qorechetu.
Monaški život Aleppa doživio je svoj vrhunac između 4. i 5. stoljeća. Ugled stilita, «Božjih izabranika», širio se izvan regije. Stiliti obuhvaćaju i žene Maranu i Kiru iz vremena aleppskog biskupa Acace (378-432.).
Prisutnost kršćana uzdrmana je i ugrožavana više puta tijekom stoljeća, prvi put pod rimskom i kasnije bizantskom vladavinom, zbog Arijeve hereze i odbacivanja Kalcedonskog koncila. Nakon muslimanskih osvajanja, kršćanstvo je stavljeno pod zimmah (skrbništvo) osvajača.
Pred kraj križarskih ratova i nakon prodora Seleuka, Mameluka, Tatara i Mongola, situacija se stabilizirala u 15. st. kada su Siriju preuzeli Otomani. Oni su priznali nekoliko kršćanskih zajednica kao socio-kulturne entitete koji su uživali određeni stupanj unutarnje samostalnosti (millet).
Kršćani, podijeljeni prema svom porijeklu i predajama, naučili su živjeti jedni uz druge. Ova je situacija bila stvarna u Aleppu zbog blizine stare Bizantsko-Melkitske, Armenske, Maronitske i Sirijske crkve.
U 17. st. trgovci su preplavili Sirijsku metropolu. Osnovana su veleposlanstva da bi štitila njihove interese, a pratili su ih i mnogi vjerski misionari koji su pridonijeli novom duhovnom širenju. Utemeljitelji pet vjerskih Istočnih redova porijeklom iz Aleppa ustanovili su samostane u Libanonu.
U 18. st. ozračje nastalo u Aleppu u prilog jedinstva s Rimom rezultiralo je time da su se Armenska, Bizantsko-Melkitska i Sirijska crkva svaka podijelila u dvije zajednice: pravoslavnu i katoličku.
Kaldejske i Latinske zajednice osnovane su u 19. st. Kasnije, kao rezultat truda protestantskih misionara, nastale su dvije Evangeličke zajednice, jedna Armenska i jedna Arapska.
Početkom 20. st. odnosi među Crkvama nisu bili baš srdačni, ali brojni društveni i nacionalni čimbenici vodili su kršćane tijekom godina bliže jedne drugima, sve do novog razdoblja bratskih ekumenskih odnosa, započetih povijesnim zagrljajem pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore u Jeruzalemu. Kako je u Aleppu bilo prilično plodno tlo, već poznato po svojoj bogatoj vjerskoj tradiciji, sjeme jedinstva pronašlo je svoje prirodno mjesto za rast, sazrijevanje i nošenje plodova dok ne dozriju.
Zbog toga je tijekom posljednjih 35 godina Aleppo doživio brzi razvoj ekumenskih odnosa među mjesnim Crkvama – pravoslavnom, katoličkom i protestantskim. Vjerske vođe su ti koji su pridonijeli stvaranju ekumenskog ozračja prema uputama njihovih pojedinačnih sinoda, ne zanemarujući činjenicu da su i laici nametali ekumenski duh u okolini gdje je jedinstvo među kršćanima od prvotne važnosti.

2. Aleppo danas
Aleppo je grad s 1.500.000 stanovnika. Kršćani su u manjini, čine 10 % od pretežno muslimanske populacije. Arapski je službeni jezik, ali među kršćanima ima nekih koji govore armenski i sirijski. Aleppo ima jedanaest kršćanskih zajednica priznatih kao taifeh; tri pravoslavne eparhije (Armenska Apostolska, Antiohijska Grčka Pravoslavna, Antiohijska Sirijska Pravoslavna), šest katoličkih eparhija (Grčka-Melkitska, Armenska, Sirijska, Maronitska, Kaldejska, Latinska) i dvije protestantske zajednice (Armenska i Arapska).
Potpuno je jasno da svaki vjerski vođa, premda žive na istom području, ima jurisdikciju samo nad osobama vlastite zajednice. Sve zajednice imaju priznate svoje statute od strane države i pravno su neovisne s obzirom na ženidbene potvrde, crkvene sudove, bogoslužje, upravljanje imovinom, administrativnu upravu i dr. Jedna posebna praksa za Aleppo jest zatvaranje u nedjelju nekoliko privatnih škola, tvornica i trgovina iako je službeni sveti dan petak. Kršćani koji rade nedjeljom dobivaju slobodno vrijeme da pohode svoje vjerske službe. Liturgijska slavlja i glavni crkveni događaji, poput ženidbe i krštenja, događaju se nedjeljom, a stvarno posjećivanje kršćana premašuje službeni postotak.
U Aleppu je otvoreno i služi 36 crkava, i još pored njih 17 kapela i 21 samostan. Vjernike opslužuje 98 svećenika, redovnika i pastora, te 75 časnih sestara. Aleppo ostaje izvor svećeničkih i vjerskih zvanja i on je sjedište triju manjih sjemeništa i triju programa za formaciju mladih.
Dobrotvorne, obrazovne i kulturne ustanove pod patronatom Crkve, kao i škole, bolnice, klinike, starački domovi, sirotišta i dr., uvelike doprinose socijalnom razvoju grada i služe svima, bez diskriminacije.
Osim toga, Aleppo se ističe po svom duhu društvenosti i dobrosusjedskim odnosima s muslimanima. Odnosi među vjerskim vođama i među ljudima, kršćanima i muslimanima slično su bratski i srdačni, obilježeni obostranim poštivanjem i suradnjom na socijalnom području, te podijeljenim sudjelovanjem u nacionalnim dužnostima. Kršćani imaju svoje predstavnike u parlamentu, u službenim i administrativnim tijelima, uživaju sva građanska prava i jednaki su u očima zakona. U ovom kontekstu pozvani su svjedočiti pred svojim sugrađanima po svom dobrom vladanju, svoju pravičnost i svoje jedinstvo.
Ovaj mozaik kršćanskih zajednica nalazi svoje jedinstvo zahvaljujući činjenici da se vjerski vođe sastaju redovito – zadnju subotu svakog mjeseca – da bi raspravili pastoralna pitanja i da bi donijeli zajedničku odluku o socijalnim problemima i nepredviđenim situacijama. Obvezali su se na odbacivanje svakog oblika prozelitizma, da bi pomogli jedni drugima u očuvanju interesa Crkava, i da bi tako svjedočili pred muslimanima. Imaju Vijeće vođa aleppskih kršćanskih zajednica, koje ima i svoje vlastito tajništvo, daje izjave i izdaje opće upute.

3. Unutarnji ekumenski odnosi
Potaknute ovim ekumenskim duhom, Crkve u Aleppu mogle su ostvariti značajan napredak na tri područja: duhovno udioništvo; pastoralno razumijevanje i suradnja u dobrotvornom radu.

a) Duhovno udioništvo:
Biskupi i svećenici sudjeluju u krštenjima, ženidbama, zaruka i obredima sprovoda u različitim Crkvama. Često ovi obredi postaju ekumenski događaji, te ostavljaju pozitivni dojam na vjernike. Svoj vrhunac ekumenski odnosi u Aleppu dosižu svake godine tijekom Molitvenog tjedna za jedinstvo kršćana. Mjesna ekumenska komisija vodi brigu o slavljenju i također priprema prigodnu knjižicu kako bi pomogla vjernicima u sudjelovanju u molitvama. Prvo slavlje dovodi vjernike u zajedništvo. Drugo okupljanje je za mlade ljude. Treće molitveni skup sabire sav kler i popraćen je bratskom agapom. Posebnu ekumensku proslavu, na armenskom jeziku, organiziraju tri armenske zajednice grada, koje zajedno proslavljaju i obilježavanje nacionalnih i vjerskih događaja.
Treba biti istaknuto i to da svećenici različitih zajednica (njih preko 95) poznaju jedni druge i u dobrim su odnosima. Kao rezultat toga, izdan je ekumenski godišnjak za sve zajednice u Aleppu.

b) Pastoralno razumijevanje:
Postoji pravo razumijevanje na pastoralnoj razini među različitim Crkvama Aleppa. Zapravo, svi oni priznaju krštenje drugim Crkvama, kao i mješovite ženidbe. Običaj je da žena slavi bogoslužje s muževljevom zajednicom. Molbe za prijelaz iz jedne Crkve u drugu su, međutim, samo rijetko prihvaćene, kada se radi o ozbiljnim i valjanim razlozima.
Sve privatne škole, bratovštine i vjeronaučni centri imaju ekumenski karakter. Vrijedi primijetiti da je katekizme, koji su u upotrebi u svim školama u Siriji sastavila ekumenska komisija. Taj projekt je navijestio pomak na području ekumenizma.
Treba istaknuti i to da «Biblijsko društvo» vodi protestant te da Institut za teologiju Katoličkog katekizamskog društva, kao i pravoslavni pokreti, svi djeluju na promicanju ekumenskog duha. Nadalje, svi materijali izdani u ime Crkava Aleppa, poput dijecezanskih biltena i župskih listova, obilježeni su ekumenskim duhom.
Nekoliko ekumenskih međukonfesionalnih komisija djeluje u suradnji s Srednjoistočnim Vijećem Crkava (za mlade – za obitelji – za promicanje ženskih pitanja – za zdravlje…).
U novoj općini grada nedavno je posvećena nova crkva, koja služi i pravoslavnima i katolicima; ta će crkva biti otvorena svim kršćanima.
Jedna od naših zajedničkih briga jest problem emigranata, koji teško pogađa Istočne crkve. Borimo se protiv tih teškoća u duhu ekumenske solidarnosti. Naš plan je usredotočen na tri razine:
Imamo korijene u arapskim zemljama: odatle važnost za nas da se brinemo o primjerenosti arheoloških nalazišta i da ohrabrujemo skupine mladih ljudi da posjećuju drevne crkve u ruševinama i da proučavaju povijest naših Crkava Istoka.
Imamo zajedničku povijest s našom muslimanskom braćom i sestrama: odavde važnost naše prisutnosti i našeg zajedničkog življenja u jednoj te istoj domovini.
Imamo povlastice kojih nema u drugim zemljama: odatle važnost upozoravanja kršćana na nepodlijeganje privlačnostima razvijenih zemalja.
c) Suradnja u dobrotvornom radu:
Kao što smo već spomenuli, Crkve Aleppa zapažene su po svojoj suradnji na humanitarnom i dobrotvornom području, organiziraju pripomoć starim osobama, siročadi, siromasima, obiteljima u teškoćama, hendikepiranim osobama…, dok su bolnice i klinike usvojile ekumensku crtu u ponašanju ne praveći razlike među ljudima različitih konfesija. U Aleppu, duhovno zajedništvo je konkretno utjelovljeno u zajedništvu ljubavi prema bližnjemu.
Nadamo se da ćemo započeti i teološki i doktrinarni dijalog, ovako vrlo odsutan u našim ekumenskim odnosima, koji su, kao što se može primijetiti, ograničeni na duhovno, pastoralno i humanitarno područje. Uz to, još uvijek tražimo načina da sjedinimo datum Uskrsa, što je središnja briga među vjernicima. Trenutno, neke Crkve slave Uskrs prema Gregorijanskom kalendaru, druge prema Julijanskom kalendaru, što je sablazan kada se trudimo oko jedinstva. Također nas uznemiruje pojava nove, neovisne crkvene zajednice u Aleppu, koja ne sudjeluje u ekumenskom djelovanju, kao što i odbija priznati krštenje drugim Crkvama i širi se napadačkim oblikom prozelitizma.
4. Vanjski ekumenski odnosi
Nekoliko biskupa i vođa vjerskih zajednica u Aleppu imaju službene odnose s međunarodnim ekumenskim vijećima i ustanovama, te sudjeluju u bilateralnim teološkim razgovorima sa sestrinskim Crkvama. Ovo uključivanje je, također, korisno za naše mjesne ekumenske odnose.
Među tim institucijama:
· Svjetsko vijeće Crkava organiziralo je različite susrete u Aleppu. Najvažniji od njih imao je za temu ujednačavanje datuma Uskrsa. Događaj je postao poznat kao «Aleppsko savjetovanje».
· Srednjoistočno vijeće Crkava našlo je plodno tlo za ekumenizam u Aleppu; iz tog razloga, ono je otvorilo ured koji se bavi obrazovanjem kršćana, te organizira različita ekumenska događanja od interesa za obitelj, mlade i žene (te aktivnosti uključuju, na prvom mjestu, tečajeve za pedagošku formaciju).
· Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana prati ekumenska događanja u gradu i poslalo je nekoliko predstavnika u svrhu primicanja dijaloga među sestrinskim Crkvama Istoka, te oživljavanja procesa ujedinjenja.
Trebali bi istaknuti i to da su svi posjeti Aleppu, koje patrijarsi poduzimaju u različitim prigodama, prilika za ekumenski događaj.
Posjet pape Ivana Pavla II. Siriji od 5.-8. svibnja 2001. godine, sigurno je dao svježi poticaj ekumenskom duhu i ozračju bratske ljubavi među Crkvama. Iako okolnosti nisu dopuštale Svetom Ocu da posjeti Aleppo, cijeli grad, sa svojim vjerskim vođama i velikim brojem vjernika, došao je u glavni grad Damask da bi ga dočekao i sudjelovao u slavlju koje je predvodio Papa, kao i u ekumenskom susretu u njegovu čast.

Zaključak
U zaključku našeg općeg pregleda ekumenskih odnosa u Aleppu, zahvaljujemo Bogu za putovanje koje smo poduzeli zajedno i prinosimo mu svoju tjeskobu zbog onog što nas još uvijek razdvaja, vjerujući da će Gospodin, Stvoritelj svakog jedinstva, pretvoriti našu želju u stvarnost. «Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti – Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga! Amen.» (Ef 3, 20-21).

Prijevod: JOSIPA VALENTIĆ, JURE ZEČEVIĆ

Uredio: br. Jure Zečević, ocd, Remete