1. Jučer smo slavili godišnji liturgijski spomen svih vjernih mrtvih. Iz Crkve, rasute po svijetu, uzdigao se složni zaziv Bogu života i mira da primi u svoje Kraljevstvo beskrajnog svjetla sve duše, osobito najnapuštenije i najpotrebitije njegova milosrđa. Kršćanska molitva za preminule – u čijem je znaku cijeli mjesec studeni – mora se moliti u svjetlu Kristova uskrsnuća. Kaže doista apostol Pavao: “A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima… Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!” (1 Kor 15,17.19-20).
Današnji svijet više no ikad ima potrebu ponovno otkriti smisao života i smrti u pogledu vječnog života. Izvan njega, suvremena kultura, rođena kako bi veličala čovjeka i njegovo dostojanstvo, preobražava se na paradoksalan način u kulturu smrti, jer, izgubivši Božji obzor, postaje zatvorenikom svijeta, živi u strahu i postaje nažalost poprištem mnogobrojnih osobnih i kolektivnih bolesti.

2. Drago mi je navesti, u tome pogledu, tekst sv. Karla Boromejskog, čiji ćemo liturgijski spomen sutra slaviti. “Moja će duša”, pisao je, “neprekidno hvaliti Gospodina koji nikada neće prestati obilno razdjeljivati darove. Dar je Božji što si od grijeha pozvan na pravednost; dar je Božji što si poduprt da ne padneš; dar je Božji snaga koja ti se daje da možeš ustrajati do kraja; dar će Božji biti i uskrsnuće tvoga mrtvog tijela, tako da, ni jedna vlas s tvoje glave neće biti izgubljena; dar će Božji biti proslava nakon uskrsnuća; i, napokon, dar će Božji biti što ćeš ga moći neprestano slaviti u vječnosti…” (Homilija, 5. rujna 1583.). Dok pozivam na meditaciju tih prosvjetljujućih misli svetoga milanskog nadbiskupa, koristim priliku da izrazim svoju zahvalnost onima koji su mi, o spomendanu sv. Karla, uputili čestitke za imendan. Zahvaljujem prije svega na molitvama koje ste mi zajamčili i od srca ih uzvraćam, zazivajući na sve obilje nebeskih milosti.

3. Obraćajući se sada Presvetoj Mariji, molimo je da podupre osobito našu molitvu za pokojne. U ovoj Godini krunice, revno pohađajmo školu Djevice, da s njom razmatramo otajstvo Krista umrloga i uskrslog, nadu vječnoga života za svakoga čovjeka.

Nakon Angelusa
Svi smo danas u duhu dijelili boli zajednice San Giuliana di Puglie, toliko kušane tragičnom smrću brojne svoje djece. Još jednom želim tim dragim obiteljima poručiti da im je Papa blizu i da moli za njih, moleći od Gospodina, po zagovoru Marije, Majke milosrđa, utjehu vjere i kršćanske nade.