Osijek, (IKA) – Obavijest o smrti Pape Ivana Pavla II. 2. travnja Osječane je ražalostila i potresla. No, ljudska je tuga bila pomiješana s ponosom. Još je, naime, živo sjećanje na velike pripreme i iščekivanje Papina dolaska u grad na Dravi prije nepune dvije godine. Tako je i u osječkim crkvama, gdje se kao i diljem katoličkoga svijeta 3. travnja slavila druga uskrsna, Bijela nedjelja, sve bilo protkano uspomenama i molitvama za Svetoga Oca.
“Kao svećenik Katoličke crkve mogu reći da sam ponosan što živim u eri pape Ivana Pavla II. Moja cjelokupna svećenička formacija, svećeničko ređenje i 15 godina svečeništva su upravo vezani za toga Papu, kojega sam i osobno nekoliko puta susreo u Rimu, a nikada neću zaboraviti veličanstveni susret prije nekoliko godina kad je u Rimu bilo Slavonsko tamburaško društvo “Pajo Kolarić” i tamburicama Svetoga Oca pozdravilo na Trgu Sv. Petra”, prisjetio se župnik župe Preslavna Imena Marijina Ivan Jurić. Ono što me je u noći objave smrti Svetoga oca zadivilo – to su naši dragi Osječani, a posebno mladež. Oni su hrlili u crkve, a naša donjogradska crkva je bila otvorena do jedan sat poslije ponoći, gdje smo molili krunicu. Osjeća se da je ovo bio Papa, koji je upravo imao otvoreno srce za mlade, i koji im je govorio istinu u lice. Treba pripomenuti kako ni suvremenome čovjeku nije podilazio. Ustajao je protiv eutanazije, abortusa, redovito protiv svakoga rata, nemoralnoga života suvremenoga čovjeka. Cjelokupni moral katoličke crkve Papa je produbljivao i tumačio narodu Božjem. To što je on bio, snažno se osjetilo u Osijeku. I ne samo bio, već i ostao, a Osječani su to itekako posvjedočili. To i danas osjećamo po prepunim crkvama u cijelome gradu, kao da je Uskrs. Zapravo i jest – Papin Uskrs pred licem Božjim”, zaključio je donjogradski župnik Jurić.
Tijekom cijeloga poslijepodneva Donjograđani mogu otići u svoju crkvu. Pred Presvetim oltarskim sakramentom klanja se u šutnji i moli za dušu Ivana Pavla II.