Pojasnio je da je sama obnova nakon potresa podijeljena na tri dijela gdje se obnavlja crkva, stari dio samostana i klizište oko samostana. Kazao je da obnova samostana ide svojim tijekom, ali obnova crkve je praktički stala zbog određenih zahtjeva konzervatora koji inzistiraju na očuvanju pronađenih zidnih freski.

No, o. Čirko istaknuo je da je važnija živa Crkva i sigurnost vjernika. „Inzistiranje konzervatora na spašavanju slika koje su jedva vidljive može ići na štetu konstruktivne obnove. Zabranjivati sanaciju na mjestima gdje je nužna sigurnost i stabilnost crkve i samostana, može dovesti u pitanje sigurnost ljudi”, upozorio je o. Čirko.

“Naime, nakon uklanjanja žbuke uočena su nova oštećenja slavoluka koja zahtijevaju izradu novog projekta. Potrebno je razgraditi slavoluk crkve i postaviti novi jer ukoliko se to ne napravi, svaki idući potres dovest će do njegovog urušavanja i do ugrožavanja sigurnosti vjernika”, istaknuo je o. Čirko.

„Crkva postoji radi vjernika. Crkva nisu zidovi. Vjernici su ona živa Crkva koja se okuplja unutar zidova. Važno je promijeniti mentalitet jer ako imamo uske poglede i nemamo širu sliku, mislim da se  nikad neće završiti, rekao je o. Čirko.

Sredstva iz Fonda solidarnosti moraju se potrošiti do svibnja sljedeće godine, ali zbog otkrića novih oštećenja upitno je hoće li sve biti gotovo u roku. O. Čirko je upozorio da, “ukoliko se ne budu donosile odluke i smjernice da se to vrijeme skrati, počinje proces zatvaranja crkve, možda i zauvijek, a crkva nije napravljena da bude samo spomenik”. 

Ono što je ključno je dobiti smjernice. tj. da projektanti i statičari na temelju tih smjernica naprave projekt. To iziskuje određena sredstva koja nisu uključena u Fond solidarnosti, a skidanje fresaka iziskuje milijunske iznose, upozorio je o. Čirko.

O. Čirko je uputio poziv vjernicima na procesiju:

Donosimo i cjelokupni raspored trodnevnice: