Osijek, (IKA) – Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana, uz ovogodišnje geslo Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodiči (Izl 15,1-21), nastavljena je u Osijeku 22. siječnja četvrtim bogoslužjem u retfalačkom prostoru Reformirane kršćanske kalvinske Crkve gdje su se na molitvu i druženje okupili predstavnici kršćanskih Crkava, vjernici i redovnice osječkih redovničkih zajednica. Sudionike molitvenoga hoda je pozdravio i bogoslužje predslavio Petar Sen, biskup Reformirane kršćanske-kalvinske Crkve u RH.
Ekumensko je slavlje počelo pjevanjem 42. psalma na mađarskom jeziku (predslavitelj je najprije psalam pročitao na hrvatskom) te je Sen okupljene uveo u bogoslužje kraćom meditacijom te, prije propovijedi, pročitao ulomak iz Knjige Izlaska. „Isus nas poziva ne suditi, ne procjenjivati druge, ne osuđivati drukčije od nas. Isus zapovijeda da ne činimo drugome ono što ne bismo sebi, ne siliti sebe činiti silu drugima. Promišljajući o desnici, vidimo privilegiranost onoga koji sjedi s desne strane i mi bismo tako… Pružanjem desnice (mira), pružaš sve ono što si od Krista dobio. Što si dobio od Krista i u čemu je razlika između vjernoga Kristu i drugoga? U toj desnici Božjoj shvatimo kušnje koje su, možda, opasne i preispituju iskustva vjere da bismo se još više nadograđivali. Fundament, osnova naše vjere je Isus Krist nepromijenjen, uvijek isti jučer i sutra i danas kada vas potičem da se Krist ne mijenja u vama, već da se mi mijenjamo u pokornosti jer on je najbolji, jedini Bog u Svetom Trojstvu”, poručio je biskup Sen. Nakon zajedničke molitve i pjesme, predslavitelj je pozvao predstavnike kršćanskih Crkava i zajednica na obraćanje.
Vlč. Domagoj Lacković, župni vikar retfalačke rimokatoličke župe Uzvišenja sv. Križa, u obraćanju u ime Rimokatoličke Crkve je razmatrao evanđeosku temu (Lk 18,35-43) o slijepcu koji kaže: Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se! želeći progledati, a Isus će mu: Progledaj! Vjera te tvoja spasila. „Puno ljudi oko nas hodaju slijepi. Duhovno slijepi, na žalost, najčešće toga i nisu svjesni. Ali, moramo priznati da smo često i mi duhovno slijepi. I što je najgore bespotrebno slijepi jer postoji lijek za sljepoću. Logično je zapitati se: Zašto ti ljudi nastavljaju živjeti u svojoj bespotrebnoj sljepoći? Jedni su odustali od potrage, pretpostavljajući da je njihovo stanje beznadno. Drugi se spotiču u duhovnoj tami jer nitko s njima nije podijelio svjetlo. Bespotrebno slijepi? Užasne li pomisli, pogotovo kada postoji lijek. Fundus našeg oka, naših očiju, našega vida, naravno duhovnog, s vremenom oslabi i nije više tako oštar kao što bi trebao biti i mi tada teško primjećujemo Božju ruku na djelu oko sebe. Slika koju vidimo je iskrivljena; to je izobličena percepcija u kojoj sve izgleda mračno i beznadno. Čovjeku se čini kako je svijet u cijelosti užasno mjesto, da ništa u njemu nije dobro ni lijepo, da život nije ništa drugo, nego beskonačan niz manjih ili većih razočaranja, nepravde, muke i patnje. Ta vrsta duhovne sljepoće sprječava nas vidjeti pozitivnu stranu stvari oko nas jer stvarnost, ma koliko god se činila lošom, uvijek ima i onu drugu stranu – stranu svjetla. Postoje svijetli trenutci ljubavi, brige, milosrđa, nesebičnosti i suosjećanja u kojima se naš ranjeni i polomljeni život iscjeljuje. Sve ovisi za čim tragamo, što tražimo i što mi biramo vidjeti. Svi smo mi pozvani i ohrabreni tražiti nazočnost i Božju ruku koja će nas dotaknuti i ponovno uspostaviti našu sposobnost viđenja stvari onakvih kakve one u istinu i jesu, a samim time i naše međusobno zajedništvo. Jer zar mi nismo ponekad toliko duhovno slijepi da nismo u stanju vidjeti ni ono što je u našoj neposrednoj blizini – u obitelji, u susjedstvu, u Crkvi? Slijepi prosjak iz Evanđelja, u biti, jedini – vidi. On jest fizički slijepa osoba, ali on Isusa Krista vidi svojim duhovnim očima! Vidi ga jer ga želi vidjeti. Zato i mi moramo svaki dan iznova u sebi buditi žeđ za gledanjem Isusa jer on svakako želi vidjeti nas. Dok lutamo tamnom stranom života, duhovno slijepi, to nismo u stanju vidjeti, ali izašavši na svjetlo, na Božje svjetlo, naše oči se polako otvaraju. I zato, samo, ako budemo voljni dijeliti Božje svjetlo s bližnjima, imamo šanse svi ostvariti jedinstvo na koje nas Krist poziva”, poručio je Lacković.
Samir Vrabec, potpredsjednik Evangeličke Crkve i član prezbiterija, osvrnuo se u razmatranju na evanđeoski tekst o jerihonskom slijepcu, predviđen u materijalima SMO za razmatranje, kazavši: „Slijepac je čuo da Isus prolazi, vidio ga je Duhom svojim, a ostali su ga ušutkavali i sigurno je čuo veliki broj različitih glasova, kao što postoje i u današnjem svijetu… Na rukopoloženju u Hrastinu cjelokupno bogoslužje bilo je na mađarskom jeziku, no osjećao sam se vrlo ugodno, iako nisam razumio ni riječ. Svi glasovi, pjesme nisu izazivali kakofoniju jer srcem se osjetilo da se u njima slavi Isus Krist, naš uskrsli Gospodin. Vidjeti unutarnjim očima njegovo djelovanje u životima drugih kršćana znači biti u zajedništvu. Djelima pokazujemo da je naš Gospodin jedan i svi zapravo slijedimo isti Put.”
U bratskomu obraćanju u ime Saveza baptističkih crkava u RH Josip Dobutović, pastor pripravnik Baptističke Crkve u Osijeku, osvrnuo se na propovijed i značenje ruke ‘desnice’ u kontekstu SMO i u osobnome životu: „Od rođenja sam ljevoruk jer desna ruka od poroda nije imala funkciju i normalno mi je boriti se u životu lijevom rukom, a u toj borbi pred sobom imao sam biblijske slike… i kada Bog je Bog ušao u život rehabilitirao je desnu ruku koja daje Bogu slavu. I sve što se događa neka je na dublju slavu Božju. Pozvani smo da ruka Božja i Duh Božji u nama djeluju skladno tako da dajemo slavu Bogu i onda kada nije po našoj volji.” Teolog prof. dr. sc. Peter Kuzmič, dekan Visokog evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku i nekadašnji domaćin SMO u Evanđeoskoj pentekostnoj crkvi u Osijeku, obratio se vjernicima kao dugogodišnji molitelj SMO prisjetivši se sudjelovanja na ekumenskim slavljima kod osječkih kapucina, te je čestitajući novomu biskupu 42-godišnjem Petru Senu, najmlađemu biskupu u staležu Crkava reformiranih i u Hrvatskoj, kazao: „Lijepo je bilo zajedništvo tijekom bogoslužja u Hrastinu na kojemu je Sen rukopoložen i uveden u službu, a u zajedništvu su sudjelovali i nadbiskup Đuro Hranić i biskup Antun Škvorčević, predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, koji je održao sjajni govor… Isus je molio Oca da svi njegovi učenici budu jedno u ljubavi i tu je molitvu proširio da svi budu jedno (Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno), da svijet prepozna da su Isusovi, a to je jedinstvo kršćana bez obzira na jezik, konfesionalnu denominaciju jer svi koji slijede Isusa jesu jedno. U tom smislu, već imamo jedinstvo u Kristu. Svi koji su njegovi prepoznaju se kao braća i sestre.” Generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. mr. Ivan Ćurić u obraćanju je kazao kako ovaj molitveni susret motri kao ‘proljeće zajedništva kršćanskih Crkava: „Ovi tjedni molitvene osmine ostavljaju plodove i sve nas različite kršćanske zajednice grije jedan Duh Božji. To je povijest i u sadašnjosti. Sve nas i danas krijepi navještaj Božje Riječi i osjećamo kako se ‘sličan sličnomu veseli’, propituje sebe, svoj put i svoj život sjedinjen u bogatstvu naših sličnosti i bogatstvu različitosti.” Nakon obraćanja potonjih, predslavitelj je pozvao na zajedničku molitvu Oče naš izgovorenu na hrvatskom jeziku i blagoslovio okupljene. Naposljetku je vjernike na mađarskom jeziku pozdravila Ilona-Hedvig Andel, župnica crkvene općine Osijek-Retfala Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve, koja je animirala pjevanje klavijaturnom pratnjom. „Mene toliko ljubi Bog da mi biskup osobno večeras prevodi. Hvala vam, slušajući vas dobila sam ‘mrvice’ jer razumjeh tek par hrvatskih riječi, ali sam sretna jer više mi i nije potrebno – gdje se čuje ime Gospodina Isusa Krista može samo značiti radost, spasenje i zajedništvo jer on je tu među nama i zahvalna sam za Riječ. Također, hvala što ste u tolikom broju ovdje i očekujem vrlo brzo završetak crkve i vas ponovno u crkvi. Ova ploča u bogoslužnom prostoru (izrađena u povodu 500 godina reformacije) podsjeća kao da smo u crkvi. Gdje se Riječ Gospodnja čuje, to je po Duhu Svetom u nama posvećeno mjesto kao Crkva. Molite za našu crkvenu općinu da se sve lijepo i dobro ostvari na radost sviju nas i na slavu Božju!” Župnica je pozvala na nastavak zajedništva uz druženje u župnom dvoru. Molitveni hod SMO nastavlja se 23. siječnja s početkom u 17 sati u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi (J. J. Zmaja 25).