Molitveno bdjenje u bazilici Sv. Marije Velike u Rimu

Rim, (IKA) – U Bazilici Svete Marije Velike u Rimu uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo održano je bdjenje, koje je 14. kolovoza predvodio kanonik Bazilike umirovljeni biskup Franco Gualdrini. Nakon 400 godina obnavlja se tradicija koju je uveo papa Sergio I. u sedmom stoljeću, a koja je pala u zaborav 1566. godine.

Za Istočnu Crkvu, sve od Efeškog koncila 431. godine, svetkovina Gospina Uznesenja na nebo ili kako se izvorno na istoku zove: “Prijelaz” ili “Usnuće”, to je svetkovina nad svetkovinama, u čast Majci Božjoj. U Istočnim se Crkvama slavi kao “Uskrs Majke Božje”, te je bdjenje nazvano “Bdjenje Uznesenja Majke Božje na nebo ili Uskrs Majke Božje”. Bdjenje u čast Uznesenja Blažene Djevice Marije prošireno je posebno među slavenskim narodima kao i uskrsno bdjenje na Veliku subotu, tako da ta činjenica u potpunosti osvjetljava povezanost između Kristova Uskrsa i Uznesenja Blažene Djevice Marije koja prelazi sa zemlje na nebo. Sam čin bdjenja započinje na isti način kao i ono uskrsno, s upaljenim svijećama i svečanim kađenjem. Zatim se umeću takozvani “tropari” iz ruske liturgije, tj. prelazi se iz poetske kompozicije u pjesmu koja je slična antifonama.

Ugledni mariolog o. Ermanno Toniolo ističe da u zapadnoj tradiciji ta svetkovina vuče svoje korijene iz istočne tradicije, dakle dolazi s Istoka, tako da se može reći da se u tradiciji i istoka i zapada na određeni način živjelo i sada živi ono jedinstvo koje Crkva želi u potpunosti ostvariti, a to znači da diše s oba plućna krila. U tom bdjenju preuzeti su ruski “tropari”, jer su službeno uvedeni u rusku liturgiju kao “Usnuće” i “Uznesenje”. Molitve o Usnuću nas uvode u dubinu samog misterija tog događaja, dok nam one o Uznesenju pomažu da osjetimo Marijinu blizinu, koja, dok je uznesena na nebo, istovremeno nas prati na našem životnom putu, želeći nam pokazati usmjerenje prema cilju. Tako da slaveći Marijino uznesenje na nebo, istovremeno se prisjećamo i naše buduće stvarnosti. O. Toniolo u slavlju te svetkovine vidi posebno velike mogućnosti za ekumenizam. Ta nas svetkovina može jako zbližiti, pomoći nam da se bolje upoznamo te da daleko više uzajamno vrednujemo blago naše vjere.