Zagreb, (IKA) – Molitveno bdjenje u zagrebačkoj katedrali pod geslom “Siromah u srcu Crkve” u duhu molitve iz Taizea održano je 23. ožujka. Uz Jeana Vaniera i zagrebačkoga pomoćnog biskupa Vladu Košića, oko “ikone prijateljstva” okupili su se članovi laičkih pokreta i udruga, mladi Zagrebačke nadbiskupije, svećenici, redovnici i redovnice, kao i mnoštvo vjernika.
Dobrodošlicu je uime Ureda za laičke pokrete i udruge Zagrebačke nadbiskupije izrekao vlč. Andrija Vrane. Biblijski tekst Iz 58,6-12 uprizorili su članovi FRAMA-e, Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika, Humanitarne udruge Job i Zajednice “Vjera i svjetlo”.
Potom je Jean Vanier održao razmatranje. Podsjetio je na početke zajednice Arka, kad je u svoj dom prihvatio dvije osobe s mentalnim hendikepom. Počeo ih je slušati, razumijevati njihovu patnju. Shvatio je što to znači za jednu osobu koju su promatrali kao da je neljudsko biće, kao patnju za čovječanstvo.
Treba prepoznati kako je svako ljudsko biće važno, treba slušati krik siromaha, ranjeno srce roditelja, ranjena srca tolikih ljudi koji su bez doma i bez smisla svoga života. Isus nas uči da trebamo biti velikodušni, trebamo se približiti osobi, susretati drugoga, upoznavati drugoga. Trebamo stvarati odnos u kojem se slušajući jedni druge postajemo ravnopravni, stvarati prijateljstvo, a to znači “gubiti vrijeme s nekim”, gubiti vrijeme s nekim tko je željan ljubavi, rekao je Vanier i podsjetio na prispodobu o svadbenoj gozbi, te ohrabrio okupljene da slušaju Isusa, da ga još bolje upoznaju.
Pokraj tolikih stvari pred kojima ne znamo što činiti, On nam govori: pomoći ću ti, dat ću vam zajednicu, jer sam ne možeš ništa učiniti, ali uz pomoć Duha Svetoga toliko toga možeš učiniti. Ali, svi smo previše zauzeti, nemamo vremena za gubljenje vremena, nemamo vremena za gubiti vrijeme s Isusom. Živimo u svijetu buke, brzine, u svijetu Interneta, mobitela, sve vrlo brzo prolazi pokraj nas, i tako procjep između bogataša i siromaha još više raste. Isus nas je došao naučiti slušati krik siromaha. Ne možemo sve učiniti: svatko od nas ima svoje granice, svi imamo svoj posao, obitelj, obveze. No, evanđelje nam govori: uzmi si vremena s nekim tko je siromašan, slušaj ga, uđi u jedan odnos s drugim. A mi se možda toga bojimo, ali možemo otkriti nešto izvanredno.
Ako uđemo u jedan odnos s nekim tko je odbačen, naravno da ćemo mu željeti učiniti nešto dobro i lijepo, ali otkrit ćemo i još nešto: da se i mi mijenjamo. Bit ćemo ozdravljeni, bit ćemo promijenjeni, otkrit ćemo jednu novu slobodu, nećemo više morati robovati vlastitoj kulturi. Bit ćemo doista slobodni ući u slobodu evanđelja. No, to ne možeš činiti sam, trebaš zajednicu, jer zajednica je škola ljubavi, škola u kojoj otkrivamo sve blokade našega srca.
Trebamo zajednicu, ali se trebamo i sami mijenjati, treba se malo bolje upoznati da otkrijemo kako ponekad mogu biti doista težak za druge prijatelje u zajednici. A prihvaćajući siromahe, prihvaćamo Isusa sama, i tako zajedno možemo proslavljati život, poručio je Vanier.
Molitve vjernika izrekli su predstavnici humanitarne udruge Job, Pokreta fokolara, zajednice “Vjera i svjetlo”, mladih, bogoslova, Misionarki ljubavi uime redovničkih zajednica, obitelji, a molitvu je zaključio biskup Košić.
Jean Vanier, Kanađanin, rođen je 1928. u Švicarskoj. U to je vrijeme njegov otac bio kanadski veleposlanik, a poslije i generalni guverner Kanade. Početkom II. svjetskog rata njegova se obitelj vraća u Kanadu, a Jean kao trinaestogodišnjak odlazi u časničku školu britanske Kraljevske ratne mornarice. Postaje mornarički časnik britanske, a poslije kanadske Kraljevske mornarice. Godine 1950. napušta mornaricu i upisuje studij filozofije i teologije pri Katoličkom institutu u Parizu. Tamo je upoznao dominikanskog svećenika o. Thomasa Philippea koji postaje njegovim duhovnim ocem i prijateljem. Godine 1962. postaje doktor filozofije i kratko vrijeme predaje filozofiju na sveučilištu u Torontu. Napušta obećavajuću karijeru sveučilišnog profesora da bi se pridružio o. Thomasu koji je u međuvremenu postao duhovnikom jedne ustanove za osobe s mentalnim hendikepom u selu Trosly-Breuil na sjeveru Francuske. Na njegov poticaj u kolovozu 1964. osniva zajednicu Arka, prihvativši u svoj dom dvije osobe s mentalnim hendikepom. Iz te prve zajednice nastale u Francuskoj u katoličkoj tradiciji, razvio se međunarodni pokret ekumenskog duha koji danas čini 140 zajednica širom svijeta.
Cilj Arke je stvoriti dom za osobe s mentalnim hendikepom. Njezine kuće su obiteljskog tipa, poput svih ostalih unutar sela ili naselja u kojima žive. Najkrhkije osobe središte su života zajednice pozivajući druge da s njima dijele svoj život. Širenjem zajednica u drugim zemljama i kulturama, Jean Vanier počinje držati nagovore i duhovne obnove širom svijeta. Nakon jedne od duhovnih obnova u Ontariju 1968. osniva pokret Vjera; dijeljenje, zajednice koje se jednom mjesečno okupljaju na zajedničku molitvu i susret. Tri godine poslije zajedno s Marie-Helene Mathieu, tada predstojnicom Kršćanskog ureda za osobe s invaliditetom u Francuskoj, osniva pokret “Vjera i svjetlo”. Pokret je nastao u Lurdu u tijeku hodočašća koje je okupilo 12.000 osoba – mladih, osoba s mentalnim hendikepom i njihovih roditelja.
U Hrvatskoj više od 15 godina djeluje dvadesetak zajednica Vjere i svjetla, a udruga Korablja, koja se osniva ovih dana, već neko vrijeme priprema osnivanje zajednica Arka.
Jean Vanier osnivač je inicijative – pokreta lntercordill koji potiče studente na interkulturalno iskustvo života među siromasima i drugim osobama s ruba društva u zemljama u razvoju. Do godine 1981. bio je odgovoran za svoju zajednicu u Troslyu, kao i za Međunarodnu federaciju zajednica Arka. Danas posvećuje svoje vrijeme obilasku zajednica, držeći istodobno duhovne obnove i nagovore diljem svijeta.
Taj čovjek mira i vizionar ljudskog društva dobitnik je brojnih nagrada i počasti poput nagrade Pavao VI. (1997), francuske Legije časti, nagrade Rabbi Gunther Plaut Humanitarian-2001., Companion de I’Ordre du Canada, Blessed are the peace makers-2006. Imao je veliki utjecaj u razvoju svijesti o postupcima i stavovima prema osobama s mentalnim hendikepom, a preko njih i drugim osobama s ruba društva.
Pisac je brojnih knjiga, prevedenih na 29 jezika, u kojima naglasak stavlja na ljudsku krhkost, sućut, pomirenje te važnost slavljenja naše zajedničke ljudskosti. Kod nas su do sada, u izdanju Kršćanske sadašnjosti, prevedene njegove knjige: Susrećem Isusa, Hodam s Isusom, Sveta povijest osobe, Pronaći mir, te Zajednica i rast. Usprkos svojim brojnim putovanjima diljem svijeta (u Hrvatskoj je bio već nekoliko puta), ostaje blizak svojoj zajednici u Trosly-Breuilu, gdje i danas živi.