Zadar, (IKA) – Pjevanjem himna “Zdravo Zvijezdo mora”, baš kako je započeo susret s Ivanom Pavlom II. u Zadru 2003. g., započelo je i molitveno bdjenje u prigodi njegova preminuća koje je u nedjelju 3. travnja u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Više od dvije tisuća vjernika okupilo se u katedrali i ispred nje, “u trenutku dubokog sjećanja na našeg vrhovnog pastira koji je srcem dotaknuo i naš grad i nadbiskupiju”, rekao je nadbiskup, dodavši da je Ivan Pavao II. kao rimski biskup promicao tri veličine: uskrslog Isusa Krista, Crkvu i čovjeka. “Božja riječ nam otkriva kozmičku viziju apostola Pavla na zbilje koje je takvim istim apostolskim žarom cijelog svog života promicao Ivan Pavao II. I on je, poput apostola Pavla, Isusa stavljao u srce kozmosa, a čovjeka pred Krista u svojoj vrijednosti i veličini”, rekao je nadbiskup Prenđa, zamolivši da mu “bude dopušteno posuditi svoj skromni glas”, te je pročitao Papinu propovijed s Foruma za pohoda Zadru. “Njemu bih želio dati riječ večeras, da njegove riječi i misli ponovno budu bogatstvo naših srdaca. Da opet zajedno, otvorena srca, čujemo što nam je rekao 2003. g., noseći samo jednu želju: da uskrsli Krist uđe u svako ljudsko srce, da ojača mjesnu Crkvu i da vjernici u uskrslom Kristu vide svoje dostojanstvo i svoju veličinu otkupa”.

Bdjenje je pjevanjem pratio Katedralni zbor sv. Stošije sa solistom Žanom Morovićem, a pjevani su psalmi: “Gospodin je pastir moj”, “Kao što košuta žudi za izvor vodom” i “Smiluj mi se Bože”. Zaključeno je pjesmom “Krist jednom stade na žalu”. Nakon bdjenja brojni vjernici upisivali su se u knjigu sućuti. Nadbiskupi Prenđa i Oblak prigodne riječi upisali su prije početka bdjenja. Dostojanstveni molitveni susret pun emocija i zahvalnosti ispunila su i tri svjedočanstva: umirovljenog zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka, generalnog vikara nadbiskupije mons. Ivana Mustaća i vjernika laika Igora Miletića.
Nadbiskup Oblak je izrazio žalost zbog “zemaljskog rastanka s jednim Božjim čovjekom, velikim papom koji iza sebe ostavlja svijetli trag”, ali i utješenost jer se “u smrti i preminuću Ivana Pavla II. dogodila riječ pisca iz Knjige mudrosti: “Duše su pravednika u ruci Božjoj, njih se ne dotiče muka nikakva”. Sveti Otac je svjedočio riječju, djelom, putovanjima, ali nadasve svojim trpljenjem i bolešću. Zadnjih dana je svjedočio i kad više govoriti nije mogao. Mi za njega molimo, a utješen sam da on moli za nas, Crkvu i svijet, rekao je, dodavši da preminuli Papa sad u Božjem viđenju i slavi nastavlja ono što je radio, čemu je služio, za što je trpio, molio i za što se zalagao na zemlji. On moli za Hrvatsku i hrvatski narod kojeg je toliko volio. Netko mu je ovih dana rekao: “Lako vama Hrvatima, nakon Poljske Papa valjda voli najviše Hrvatsku”.
Nadbiskup Oblak bio je s njim i osobno povezan. U tijeku Drugoga vatikanskog sabora organizirala se radna skupina predstavnika biskupskih konferencija iz cijelog svijeta koji su pratili rad njegovog četverogodišnjeg zasjedanja. Sastajali su se jednom tjedno. Nadbiskup Krakova Wojtyla predstavljao je Poljsku biskupsku konferenciju, a tada pomoćni zadarski biskup Oblak BK Jugoslavije. “Wojtyla je tada malo govorio, ali je silnom pažnjom sve pratio. Zbližilo nas je da smo živjeli u istom, komunističkom sustavu. Upoznali smo se, zapamtili, a kad smo se nakon izbora prvi put susreli, čvrsto me zagrlio i rekao: “Vecchio amico!”, Stari prijatelju. Nekoliko puta sam bio u audijenciji, a kad mu je predsobnik najavio moje ime, rekao je: Marijan Oblak? Lo conosco!, Ja ga poznajem!”, rekao je nadbiskup Oblak, dodavši da bi svakog tko je došao iz Zadra pitao za njega. Na kraju tri posjeta Hrvatskoj, za opraštanja u zračnim lukama, svaki put mu je rekao “Sveti Oče, Dzenkujem barzo! Zahvaljujem mnogo! Hvala za sve što si učinio za Crkvu, Hrvatsku i da si nas posjetio u Zadru”, zaključio je svoje svjedočanstvo nadbiskup Oblak.

Mons. Mustać govorio je u ime generacije svećenika. “Kad je Karol Wojtyla postao papa, bili smo bogoslovi i nije bilo teško oduševiti se i služiti Crkvi. Dok je taj papa bio na čelu Crkve, prihvatili smo njegov način rada s mladima, u katehezi odraslih i ono što je 27 godina govorio o novoj evangelizaciji. Nadahnjivali smo se na djelu i radu Svetog Oca”, rekao je mons. Mustać, dodavši da je imao sreću pratiti Svetog Oca na njegovim Svjetskim susretima s mladima. “Postao je fenomen ljubavi između Svetog Oca i mladih koje je u tako velikom broju okupljao. Nikad im nije podilazio! Od mladih je uvijek tražio visoka moralna načela, pozivao na čistoću, brak, posvećeni život. Bio je to poticaj svakom od svećenika da i mi tako intenzivno znamo raditi s mladima”, istaknuo je generalni vikar. Priprema Papina pohoda u Zadar kao predsjedniku Organizacijskog odbora za doček divno mu je iskustvo i čast. “Na čudesan način smo ga ugostili. To je bio silazak Duha Svetog na svećenike, redovnike, mlade, obitelji, taj blagoslov ostaje. Taj je pohod zapamćen i po poklicima “Ostani s nama”, “Papa mi te volimo”, “Mi smo Papini Papa je naš”, gdje se očitovala vjernost Svetom Ocu i Crkvi. Sad nas zagovara kod Boga Oca”, rekao je mons. Mustać, istaknuvši dirnutost veličinom njegova umiranja i radosti u potpunom predanju Mariji po odlasku s ovog svijeta.
Laik Igor Miletić, otac petero djece, zahvalan je Bogu što se njegova kršćanska formacija na razinama osobe i zajedništva dogodila u vrijeme pontifikata Ivana Pavla II., čiji je utjecaj za njega “temeljno životan i životvoran, odnos oca i sina, vjere i povjerenja, ljubavi i jedinstva”. Od svega što je govorio i poučavao, Miletiću se osobito “usjekao” poziv na svetost svakog čovjeka, vrijednost života i kršćanskog morala, jedinstvo kršćana i poziv na aktivno sudjelovanje laika u novoj evangelizaciji.