Misno slavlje i obred posvećenja u župnoj crkvi sv. Tome apostola u Tkonu na Pašmanu predslavio je opat Jeronim Adam Marin, prior samostana na Ćokovcu i predsjednik Slavenske benediktinske kongregacije.

Misa i obred služeni su u tkonskoj župnoj crkvi jer je ona prostranija od samostanske crkve sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu.

Opat Jeronim je spomenuo benediktinca Petra Pletikosića koji je 1808. iz ćokovskog samostana s braćom bio prognan, a pokopan je u tkonskoj župnoj crkvi 1850. kao posljednji benediktinac.

U crkvi u kojoj je položeno preminulo tijelo koludra Petra, za vrijeme obreda u prostraciji je bilo živo tijelo posvećenika Bartola, rekao je opat, poručivši: „Posljednju riječ nemaju smrt ni grijeh, jer je Bogu uvijek moguć novi početak“.

„Svetkovinu Bezgrešnog Začeća BDM Crkva rado naziva ‘Početkom boljeg svijeta’, jer je Marija prvina novog stvaranja, slika Crkve kakvu je Bog od vječnosti želio“, rekao je o. Jeronim, istaknuvši da je bezgrešno začeće „početak velike i odlučujuće bitke u borbi koja je nagovještena već na prvim stranicama Pisma: ‘Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene’“.

Podsjetio je posvećenika Bartola da je na tu borbu i on pozvan. Istaknuo je da je i dosadašnji život brata Bartola Mihaela bio borba, a da će se ta borba nastaviti i ubuduće, „kad bude stupao u četi ćokovske braće. To će biti borba „pod vodstvom Evanđelja“, vojevanje „Kristu Gospodu, istinskom Kralju“, kako to napisa sv. Benedikt u svome Pravilu“, rekao je o. Jeronim.

Kao uvod u obred monaškog posvećenja, opat je pojasnio da se sva tri benediktinska zavjeta mogu razumjeti kao odgovori na tri pitanja koja Bog postavlja palom Adamu. Ta biblijska pitanja trajni su poziv kojim Bog svakog čovjeka vraća istini njegovog života.

U tom svjetlu, zavjet stabilnosti postaje odgovor na Božje pitanje: „Gdje si?“ – to je poziv da monah, poput Marije koja postojano stoji pod križem, ostane ondje gdje ga Bog želi i gdje ga braća trebaju.

Zavjet poslušnosti je odgovor na pitanje: „Tko ti kaza?“ – u mnoštvu glasova koji se nameću svojim obećanjima, monah razlučuje i slijedi jedini glas koji ne zavodi – Božji glas, kojemu se Marija, „službenica Gospodnja“, potpuno podložila.

Zavjet obraćenja odgovara na Božje pitanje: ‘Da nisi jeo?’ – poziva monaha da se uvijek iznova vraća unutar granica koje su mu postavljene, stalno tražeći Božju volju otvorenim srcem i za Njegova iznenađenja – poput Marije koja pita ‘Kako će to biti?’, potpuno vjerujući Onome čije misli nisu naše misli.

U obraćanju posvećeniku Bartolu na kraju propovijedi, navodeći njegovo geslo: „Sva radost tvoja neka bude Gospodin“ (Ps 37,4), o. Jeronim je rekao: „Dragi Bartole Mihaele, monah ima samo jedan zadatak, samo jedno poslanje: biti budan. Raduje nas što ćeš bdjeti s nama, s nama postavljati pitanja i s nama tražiti odgovore, kako bismo zajedno Kristu, kad dođe kao kradljivac u noći, budni otvorili vrata – kako bi sva naša radost bio Gospodin, za svu vječnost“.

Brat Bartol Mihael, Hrvoje Beban, rođen je u Splitu 1986. godine. Nakon studija muzikologije i rada na Muzičkoj akademiji u Zagrebu pridružio se ćokovskoj zajednici benediktinaca koji su jedina muška benediktinska zajednica u Hrvatskoj.

Novicijat je započeo 2021. i prve zavjete položio 2022. godine. Na dan monaškog posvećenja najprije se doživotno zavjetovao, a potom primio monaško posvećenje.

I njegovi doživotni zavjeti bili su svečani, no još je svečaniji dar posvećenja kojeg je od Boga primio. Zbog tog razloga benediktinski monasi cijeli obred radije nazivaju monaško posvećenje.

U slavlju su sudjelovali ćokovski monasi, nekoliko benediktinaca iz inozemstva te više braće franjevaca i dijecezanskih svećenika. Svečanom slavlju pridružili su se brojni članovi posvećenikove rodbine i prijatelji, ćokovski oblati, dobročinitelji i domaći vjernici.