Umirovljeni porečko-pulski biskup Antun Bogetić obogatio je našu književnu scenu novom knjigom znakovitog i slikovitog naslova “Moj život, Od Anda do Tihog oceana”. Za razliku od njegovih ranijih spisateljskih i publicističkih uradaka, sadržajno kraćih i tehnički skromnijih, najnovije djelo je i sadržajno i tehnički po svemu impozantno. Na 504 stranice nalazi se 327 fotografija, od kojih je trećina u crno-bijeloj tehnici. Knjiga je biografsko-autobiografskog karaktera, no pisana je manirom vrsnog duhovnog pisca koji u svemu nastoji dati – ponajprije i ponajviše – slavu Bogu, koji je “causa prima” svakog duhovnog podviga i istinskog napretka. Tko je, barem jednom i makar nakratko, susreo mons. Bogetića, znat će da to nije patetično pretjerivanje nego da iz njega zrači “Božja snaga koja se očituje u ljudskoj slabosti”.
U prvom dijelu knjige opisuje se djetinjstvo i odlazak u sjemenište. Slijedi svećeničko ređenje i razdoblje rada u teškim uvjetima za očuvanje kršćanskog i nacionalnog identiteta Hrvata u Istri. Veliko poglavlje zauzima i odziv na misionarski poziv i odlazak u Argentinu. Zatim izbor za biskupa, pad komunizma, raspad Jugoslavije, Domovinski rat i sloboda u samostalnoj Hrvatskoj. Tu je i pastoralno, liturgijsko i teološko aktualiziranje Drugoga vatikanskog koncila te nova evangelizacija, jer sloboda, ma koliko žuđena, sama po sebi nije dostatna za opstojnost vjere i naroda. Brojni su njegovi susreti s Ivanom Pavlom II. i nakon umirovljenja ponovni odlazak u misije, na Tajvan, odakle se nedavno vratio.
Mons. Bogetić rođen je u Premanturi kod Pule 24. travnja 1922. Za svećenika je zaređen 1946. Službu generalnog vikara obnaša od 1968. do 1981. kada odlazi u misije u Argentinu u pokrajinu Chaco, gdje ostaje do 1984. kada biva imenovan porečko-pulskim biskupom. Umirovljen je godine 1988. Nakon umirovljenja bio je, uz papin blagoslov, nekoliko godina (do 2006.) duhovnik bogoslovije i misionar na Tajvanu.
Pokretač je velikih ideja: osniva Kolegij i klasičnu gimnaziju u Pazinu, 1991./92. otvorio je Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater u Puli, koje je do sada dalo 46 biskupijskih svećenika; ponovno dovodi pavline u Sv. Petar u Šumi, gradi novu zgradu ordinarijata, Dom za svećenike i drugo.
Autor je brojnih pastoralnih i duhovnih članaka i priloga u mnogim časopisima, preveo je s talijanskog, španjolskog, portugalskog i drugih jezika brojne vrijedne teološke i duhovne knjige te životopise svetaca. Napisao je “Nadin pradomovina Premanturaca” (1995.), “Do kraja zemlje” (1985.), “Sjemenište RM u Puli i Neokatekumenski put” (1998), “Životopis vlč. Vlatka Lakoseljca” (2007.), “Neokatekumenski put kod nas” (2007.). (ika-dm/sa)