Vatikan, (IKA) – Papa je 16. lipnja primio u privatnu audijenciju mons. Diarmuida Martina, kojeg je imenovao pomoćnim dublinskim nadbiskupom, a koji je donedavno bio stalni promatrač Svete Stolice u Ženevi u raznim uredima OUN-a, među kojima je i Svjetska trgovinska organizacija. On je u razgovoru za Radio Vatikan spomenuo kako u tim uredima postoji pozornost za globalizaciju, te bar na riječima postoje promjene. Tako je Međunarodna organizacija za rad ustanovila povjerenstvo na visokoj razini koje ispituje društvene dimenzije globalizacije. Mons. Diarmuid Martin je rekao kako je u trenutku njegovog dolaska u Ženevu ta organizacija isticala kako ona ne postoji zbog razvoja nego da joj je zadaća naći i izraditi pravila slobodne trgovine. Skrb za razvitak zadaća je drugih ustanova. No, na konferenciji u Dohi u studenom prije dvije godine u završnom je dokumentu već bilo govora kako će sustav međunarodne slobodne trgovine djelovati samo ako postoje osobe koje će ga poticati da radi dobro i na pravi način. Na pitanje kako to da i Vatikan ima svog predstavnika u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji mons. Diarmuid Martin je rekao kako se u toj organizaciji prije svega izrađuje sustav pravila za trgovinu, koja bi otvorila iste mogućnosti siromašnim i bogatim državama. Valja uvjeriti bogate države kako nije dovoljno samo propovijedati slobodnu trgovačku razmjenu nego valja otvoriti tržište proizvodima od kojih će siromašne zemlje imati neku korist. Nadbiskup Martin se nadalje osvrnuo na povijesni dogovor u Dohi gdje su obećani besplatni lijekovi za teške bolesti i zaraze. No, ni nakon devetnaest mjeseci nije ništa učinjeno. Svi su tada bili zadovoljni i smatrali kako će takva odluka mnogo toga promijeniti, rekao je mons. Diarmuid Martin i dodao kako se na taj način ruši ugled i vjerodostojnost međunarodnih ustanova te kako je opraštajući se od Svjetske trgovinske organizacije upozorio na obećanja koje je ta organizacija dala siromašnima. Unatoč nepravilnostima i sporosti, bitno je ne izgubiti strpljenje, biti svjestan da stvari kreću u pravom smjeru i bdjeti da se ne vrate na polazište, te da se zna reći prava pa i jaka riječ u pravo vrijeme i pravim osobama tako da lokalni gospodarski interesi ne prevladaju nad potrebama koje su na prvom mjestu.