„Sv. Ante se poput apostola osjetio pozvanim krenuti u svijet i da sreću koju ima u duši, jer je upoznao Krista, prenese i drugima. Čovjek koji ide u svijet, ne da naviješta sebe, nego da naviješta spasitelja Isusa, svugdje je dobro došao. Njegov korak nije bilo osvajanje novog prostora, nego približavanje Bogu. To je unutarnje putovanje koje je značajnije nego prostorno“ istaknuo je mons. Bogović, naglasivši da je sv. Antun osobito bio dirnut kad je vidio kako u procesiji u njegovom rodnom Portugalu pronose zemne ostatke franjevačkih mučenika iz Afrike koji su išli tamo propovijedati. „To je sv. Antu tako dojmilo, da je prihvatio mogućnost mučeništva u svom životu. Želio je darovati sebe u potpunosti, da bi Krist bio poznat u svijetu. Nije imao ništa pridržano za sebe. Kuda god išao, svugdje je bio ljudima dar. Najvažnije je da svakim svojim činom i korakom svjedočimo za ljubav Božju. Zato takav čovjek, kao i sv. Ante, nikad ne može biti gubitnik. Jer on je sebe već dao unaprijed“ poručio je mons. Bogović. Istaknuo je da sv. Antun nije očekivao da ljudi prema njemu budu dobri, zato što je on njima dobar. „Ako je on nešto dao drugima, ne očekuje da će i njemu drugi dati. Ne uvjetuje ničim. Potpuno se dariva za službu, za Boga, brata. To je mučenički stav. Čovjek koji se tako postavi prema okolini i narodu, taj je uvijek dobitnik. Jer živi kao dar. A ne kao onaj koji radi, zato jer će nešto zaraditi, dobiti, napredovati u karijeri“ poručio je biskup Bogović. Upozorio je da postoje ljudi koji su poput Jude spremni sve izdati, pa i prijatelja, rodbinu, ako može za karijeru ili za sebe nešto dobiti, ako na nekome može zaraditi. „Sv. Ante nikad nije paktirao s time. On nikad nije poput Jude pitao ‘Što ćete mi dati?’. Ne morate mi ništa dati, ali ja ću samoga sebe dati do kraja, za vas i vaše dobro. To je nasljedovanje njegovog učitelja sv. Franje i u prvom redu Isusa Krista. Sv. Ante je razumio Isusovu riječ: ‘Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje’. Kada čovjek krene s tim duhom, neće se razočarati, jer ne radi zato da bi primio“ istaknuo je mons. Bogović.

Tragom činjenice da je sv. Ante krenuo u evangelizaciju iz rodnog Portugala, biskup Bogović je naveo svete Hrvate koji su dobili apostolsko zvanje da treba ići sebe darivati. Sv. Leopold Bogdan Mandić krenuo je prema Padovi, Sv. Marko Križevčanin je 1619. g. u Košicama u Slovačkoj poginuo svjedočeći vjeru u Krista. Sv. Nikola Tavelić 1391. g. poginuo je u Jeruzalemu. To su naši hrvatski putnici koji su nošeni duhom sv. Ante otišli u svijet, rekao je mons. Bogović. Istaknuo je i da su mnogi otišli iz Hrvatske iz ekonomskih razloga. Kolika je bila njihova ljubav prema domovini pokazao je na primjeru spomena jednog Hrvata u pjesmi Dragutina Domjanića. On je opisao kako je jedan čovjek bio na dnu urušenog rudnika, a oko vrata su mu našli vrećicu. „Mislili su da je u njoj ušteđeni novac koji čuva na srcu. Ali to je bila gruda njegove zemlje Hrvatske. To je nosio sa sobom i kad je otišao daleko, noseći svoju zemlju i vjeru u srcu. A otišao je da radom uzdržava obitelj. Kad su se ljudi pitali otkud je taj čovjek, istraživač je rekao: „Bit’će je to Hrvat, takvi su svuda“. Dakle, mnogi naši Hrvati nose grudu zemlje sa sobom“ rekao je biskup Bogović, istaknuvši: „Bilo bi lijepo kada bi hrvatska država poslala delegaciju i obišla potomke naših ljudi koji su otišli, dati im potrebno, jer Hrvatska im nije mogla biti dobra majka. I ja sam uputio dopis nadležnima da to učine, ali izgleda da još nije vrijeme da se naše iseljeništvo poveže sa svojom domovinom“.

Podsjetivši kako se politička emigracija nije smjela vratiti u Hrvatsku, biskup se prisjetio političkog emigranta koji je zamolio rektora sv. Jeronima u Rimu da mu nađe nekog čovjeka koji se vraća u Hrvatsku. „Htio je barem vidjeti čovjeka koji ide u Hrvatsku, jer oči toga čovjeka će vidjeti domovinu Hrvatsku, a on je neće moći vidjeti. Taj čovjek je plakao kao malo dijete pred nama. Rekao je: ‘Gledam u vaše oči koje će gledati u moju domovinu, a ja je ne smijem vidjeti’. Mnogi su umrli plačući za svojom domovinom, nisu se mogli vratiti. Taj se vratio i naslov svoje knjige ‘Nedosanjani san’, promijenio je u ‘Dosanjani san’. Mnogi su pomogli da ponesemo teškoće rata. Nadam se da i sadašnji naraštaj koji odlazi ne gubi osjećaj domovinske grude kao i ljudi prije i koji su stradali“ rekao je biskup Bogović, potaknuvši da zahvalimo hrvatskim iseljenicima, a među njima su i ljudi iz dragarskog kraja.

Budući da je Sv. Antu u franjevački red privuklo mučeništvo franjevaca koji su ubijeni u Africi, biskup je govorio o vrijednosti mučeništva u podizanju Crkve i svijeta. „Sv. Ante je osjetio veliku snagu u mučeništvu, u predanju cijeloga sebe za spasenje ljudi. I mnogi drugi su bili mučenici, iako nisu bili stvarno mučeni. Takav je bio sv. Ivan Pavao II. koji je išao svijetom noseći muku, a to je prikazivao za dobro drugih ljudi. Puno je putovao, unatoč teškoćama koje je to izazivalo. Ali ništa njemu nije bilo teško podnijeti za dobro drugih, da se navijesti Evanđelje, da se shvati Isusova patnja kao osloboditeljsko, spasiteljsko djelo, a ne ono od čega treba bježati“ rekao je mons. Bogović, istaknuvši da je sv. Ivan Pavao II. „dobro shvatio vrijednost patnje te je na pragu novog tisućljeća pozvao sve narode da popišu svoje spasitelje koji mu mogu osigurati mir u budućnosti. Nije rekao da treba zabilježiti, pamtiti i štovati velike vojskovođe, političare, književnike, glumce, sportaše, nego da treba popisati i častiti one koje je častio sv. Ante, a to su mučenici. Ti su spasitelji svijeta. To je rekao gledajući s praga trećeg tisućljeća u svijet koji je posvađan i eksplozivan“ istaknuo je mons. Bogović. „Mi Hrvati imamo sluha za to zbog svoje povijesti i razumjeli smo Papu. Na čast takvih zaboravljenih, neznanih, bezimenih iz rudnika, rovova, Hude jame i drugih jama, izgradili smo crkvu svih hrvatskih mučenika. Na nama je da ih pokopamo, da time pokažemo da ih poštujemo i pokažemo da ih smatramo ljudima. Jer oni koji su ih bacili u jame, nisu ih smatrali ljudima, nego gnjidama od kojih treba očistiti svijet. A to su naša braća, slike Božje. Zato ih trebamo pokopati“ potaknuo je biskup Bogović, ustvrdivši: „Još nismo dotle dozreli. Još nismo na našem putu došli dotle da javno priznamo njihovo ljudsko dostojanstvo, da cijenimo svoje mučenike. Zato smo promovirali i svehrvatski grob, da se skupe na jednom mjestu. To bi bila snaga naše domovine. Mučenici su bili snaga Crkve. Kad je bilo najviše mučenika, Crkva je najbrže rasla i bila najjača. I naša domovina će biti jača, ako shvatimo vrijednost mučenika koji čekaju da ih pokopamo“ poručio je mons. Bogović.

Istaknuo je primjer kako su u Gračanima gdje su otkopane kosti oko 300 ubijenih ljudi bačenih u jame, kod ostataka jednog čovjeka pronašli kako je u šaci čvrsto držao križić. „To je mučenik. Vidi oko sebe one koji će ga strijeljati, ali nisu oni gospodari njegove vječnosti, nego Isus. Takvih je jako puno i ova je generacija dužna to učiniti, pokopati kosti mučenika svoga naroda“ upozorio je biskup Bogović, istaknuvši da trebamo „vrednovati mučenike s duhom sv. Ante. S duhom sv. Ante vrednovati ljude koji su sebe spremni dati, da bi drugi živjeli. Ne da se vrednuje one koji su spremni sve učiniti da druge ponize, kako bi se oni uzvisili. Trebamo dorasti. Dobili smo državu, a ne znamo kako je održavati. U hodočašću sv. Anti učimo se kretati u svakakvim okolnostima i sačuvati vezu sa svojim iskonom i sa svojom vjerom. Dok se krećemo svijetom, ne zaboravimo potrebu i našeg unutarnjeg rasta, unutarnjeg hoda prema našoj zadnjoj adresi u Bogu. Zadnja adresa je zapisana u krštenju, Otac, Sin i Duh Sveti. Neka nas sve više osvaja ljepota Božjeg bogatstva i Božjih stanova. Tako je sv. Ante shvaćao život“ poručio je biskup Bogović.

Za vrijeme mise mons. Bogović blagoslovio je dva nova zvona i novi mramorni oltar kojega su izgradili majstori Andrej Peričić i Lucian Malta iz zadarskog kamenoklesarskog obrta Martelina. Tijekom devetnice, dragarski župnik Ivan Jordan blagoslovio je novo svetohranište od libanonske cedrovine, ambon i moćnik sv. Ante Padovanskog, oblik ruke kojeg je od polirane mjedi izradio Tomislav Antić iz Kistanja. Relikvijar je vidljivo smješten u bazi oltara, a svečevu relikviju župi je darovalo Antino padovansko svetište.

Povodom jubileja župe, župnik Jordan rekao je da je „četrdeset godina za čovjeka biblijske misli razdoblje u kojem završi jedan naraštaj. To je prilika za novi početak. Isus Krist nam omogućuje da započnemo iznova našu borbu za dobro ovome svijetu“. Don Ivan je zahvalio svima koji su pomogli u uređenju župne crkve, donatorima, podupirateljima i župnim vijećnicima. Na inicijativu župnika Jordana, u prosincu 2018. g. u Dragama je osnovana i Bratovština Sv. Ante Padovanskog koja ima 23 člana, a predstojnik je Željko Barešić. Oni su čuvari moći sv. Ante i voditelji blagdanskih procesija. U procesiji s kipom sv. Ante prvi put sudjelovali su kao bratovština, nosili su svoj barjak i drvene torce pokraj kipa sv. Ante, koji su zaštitni znak mediteranskih bratovština.

Virski župnik don Tihomir Vulin, svećenik rodom iz Draga, prigodno se obratio prisutnima na kraju mise. Osobito je zahvalio prvom dragarskom župniku na čiju je inicijativu župa Drage utemeljena, to je don Mladen Kačan, župnik zadarske župe sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu koji je također koncelebrirao. „Utemeljenje župe se događalo u Branimirovoj godini, 1979. g. Nakon don Grge Negulića koji je 18 godina bio župnik u Pakoštanima, došao je mladi, agilni župnik don Mladen Kačan. Sjećam se kako je silnu volju imao da se izgradi crkva u Dragama. Išlo je to teško i mukotrpno. Nismo vjerovali. Ali po vjeri i volji koju je don Mladen imao, Bogu hvala, crkva se izgradila“ istaknuo je don Tihomir. Zahvalio je i bivšim župnicima Mariju Sikiriću koji je izgradio župnu kuću, Thomasu Vargasu, sadašnjem župniku Jordanu „koji istinski živi Drage, nije činovnik“ i svima koji su doprinijeli podizanju dragarske župe. Pohvalio je povezanost civilnih vlasti u materijalnom ulaganju i župnika Jordana u suradnji za dobro Draga. Don Tihomir je zahvalio i zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću koji u Drage šalje svećenike i župnika koji rezidira te na taj način duhovno podiže južni dio Zadarske nadbiskupije.

U misi su sudjelovali Božidar Longin, župan Zadarske županije, Milivoj Kurtov, načelnik Općine Pakoštane i Ivan Knez, gradonačelnik Biograda.