Kistanje, (IKA) – Mons. Nikola Dučkić, župnik Kistanja, proslavio je pedeset godina svoga svećeništva predvodeći u subotu 1. listopada svečano misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa u Kistanjama. To je slavlje bilo ujedno svjedočanstvo duha i prikaz polustoljetne povijesti Janjevaca u čijim životima don Nikola zauzima istaknuto i jedinstveno mjesto, kao čovjek koji je svećeničkim djelovanjem obilježio i pomogao život Janjevaca, i u doba zadnjeg progona i odlaska Hrvata Janjevaca s Kosova 1991. g. “Naš župnik” je sinonim za ime i život mons. Dučkića, istaknuli su sudionici proslave zlatnog jubileja. Propovijedao je don Josip Dučkić, nećak don Nikole, uime svećenika podrijetlom s Janjeva i iz Letnice prigodnu riječ je održao dr. don Petar Palić, generalni vikar Dubrovačke biskupije, a na kraju mise recital zahvale u kojem su mladi iz Kistanja opisali osobnost, aktivnosti i poslanje don Nikole priredila je s. Blaženka Delonga, redovnica u Kistanjama. Suslavilo je oko pedeset svećenika iz Hrvatske, među kojima je bilo 18 svećenika podrijetlom iz Janjeva, odakle je i don Nikola rodom, te zadarski nadbiskup Želimir Puljić i prizrenski administrator Dode Gjergji. Brojni Janjevci iz cijele Hrvatske na misi zahvalili su Bogu za dar služenja don Nikole, njegovo ljudsko i svećeničko svjedočanstvo izrazivši poštovanje i duhovnu povezanost sa svojim župnikom. Don Nikola je prvi Janjevac župnik u Janjevu nakon pedeset godina. Župnik župe sv. Nikole u Janjevu bio je petnaest godina (1974.–1989.). Potom je jedanaest godina župnik svetišta Majke Božje u Letnici (1989.-2000.). Župnik u albanskom mjestu Binču u župi sv. Antuna bio je od 1969.-1974. g., prije toga kapelan u Stubli. Don Nikola je 26 godina bio dekan Kosovskoga i Makedonskoga dekanata (1969.-1995.) u Skopsko-prizrenskoj biskupiji, konzultor i desetogodišnji ekonom skopsko-prizrenski. Prizrenski biskup Nikola Prela 1993. g. imenovao je don Nikolu biskupskim vikarom za Hrvate na Kosovu i zamolio ga da se brine za Hrvate koji su odselili u Hrvatsku. Tada je dobio dozvolu kardinala Franje Kuharića da im izdaje dokumente temeljem kopija matičnih knjiga koje je učinio kako bi Janjevci imali sređene životne podatke. Početkom Domovinskog rata u Zagrebu otvara ured za prognane Hrvate s Kosova. U Kistanjama gdje živi 1250 Janjevaca don Nikola je župnik sedamnaest godina, od 2002. g. Don Nikola dolazi u Kistanje 1999. g. Tri je godine bio sužupnik Kistanja s mr. don Gašparom Dodićem, do 2002. g. Prva skupina Janjevaca u Kistanje dolazi u ožujku 1997. g.
Don Josip Dučkić u propovijedi je istaknuo da don Nikola pripada svom hrvatskom narodu rođenjem, sviješću i srcem: “Biskup ga je slao od župe do župe i gdje god je došao, radio je sa srcem na slavu Božju, za spas Crkve i dobro svog naroda”. Pomagao je siromahe ne gledajući tko je Hrvat, Srbin ili Rom. Tragom evanđeoskog navještaja o apostolima na uzburkanom moru i susretu s Isusom koji im kaže “Ja sam, ne bojte se” (Iv, 6,18), don Josip je rekao da se i Crkva u Janjevu u jednom trenutku svoje sedamstoljetne povijesti, na ulasku u osmo stoljeće, našla na uzburkanom moru povijesnih događaja, raspada države i komunizma koji je kao silan protivan vjetar prijetio njenom potonuću. “Baš tada, kad su mladići dobivali pozive za vojsku rezervnog sastava, za koje se znalo da će ih slati u rat na svoju staru domovinu, Hrvatsku, našao se na čelu jedan čovjek, svećenik, koji je poput Isusa na lađi apostolima rekao “Ja sam, ne bojte se”. Upustio se u za mnoge nerazuman posao. Ali bio je hrabar poći sa svojim narodom tamo gdje nisu bili prostrti crkveni tepisi niti se očekivao lagodan život. Ipak, uz sve to, vidjela se zora novog dana koja je davala nadu za nov početak, novog života. Premda su neki govorili “To je neuspjeli Mojsije”, mi danas vidimo i svjedočimo da je to ipak bio uspjeli Mojsije. I to je zlato”, istaknuo je don Josip.
Don Nikola rodio se 12. svibnja 1941. g. u Janjevu, u obitelji sa sedmero djece Marijana Dučkića i Marije rođ. Đurić. U dječjim igrama je uvijek imao ulogu svećenika, vodeći procesije do svog dvorišta gdje je bila misa. Ta je igra postala stvarnost, istaknuo je don Josip. Podsjetio je i kako je dva dana prije polaska u sjemenište u Pazin, don Nikolu ispratio njegov otac uz riječi: “Polaziš u sjemenište, a nemam ti ništa dati. Zarekao sam se da pješice idem u Letnicu, hodočastiti Gospi Letničkoj. Njoj te predajem, to ti je moj dar za sjemenište”. “O sretna li izvanjska siromaštva, kad u sebi imaš takva zlatna bogatstva”, istaknuo je don Josip. I molbu biskupu u Letnici don Nikola je prije polaska u sjemenište predao pješice hodočasteći Gospi. Uvijek je bio odličan učenik i student, požrtvovan. U njegovo vrijeme župne službe mise zornice u Janjevu bile su u pet sati ujutro.
Don Nikola je čovjek koji ostaje u trajnoj memoriji Janjevaca kao “naš župnik” među klerom, redovništvom i vjernicima laicima, iako je Janjevo imalo mnogo vjernih i zaslužnih pastira i dalo sinova koji rade na njivi Gospodnjoj diljem Lijepe naše, rekao je dr. Palić, podsjetivši da je i njega don Nikola “poslao u sjemenište” i pratio na svećeničkom putu. Desetak svećenika i desetak redovnica krenulo je u svoje zvanje na poticaj i u vrijeme don Nikole kao župnika. Dr. Palić istaknuo je don Nikolin stas i gromki glas, otvorenost srca, osmijeh, ljubav i zalaganje u sjemeništu u Skopju gdje je u gimnaziji predavao latinski jezik. Bio je bliski suradnik skopsko-prizrenskog biskupa Joakima Herbuta i administratora Prizrenske biskupije Marka Sopija. Tragom Papina poticaja da budemo Crkva u izlasku, dr. Palić je rekao da su prvi koraci don Nikolina svećeništva kao kapelana u Stubli i župnika u Binču među Albancima učili ga otvorenosti. Svladao je albanski jezik kako bi povjerenim vjernicima navijestio Božju riječ. “Niste nikad ljude dijelili po nacionalnoj pripadnosti i vjeri. Duboko svjesni svojih korijena i pripadnosti narodu Hrvata, poštovali ste druge u njihovoj različitosti, čime ste zaslužili i njihovo poštovanje. Svoju otvorenost pokazali ste u svojoj 33. godini kad Vas je biskup Herbut zamolio da preuzmete župu Janjevo”, rekao je dr. Palić don Nikoli, istaknuvši da je tada bilo nezahvalno preuzeti župu Janjevo zbog podjele u vjerničkoj zajednici i istine Kristovih riječi da nije prorok bez časti doli u svom domu i zavičaju. “No, kad čovjek svu svoju sigurnost stavi u Kristove ruke i baci mreže na stranu za koju smatra da neće donijeti bogati ulov, Gospodin obilato daruje i izlijeva milosti. Po Vama je Gospodin izlio puno milosti na Janjevo, njegove vjernike i na druge župne zajednice”, rekao je dr. Palić, navodeći podjelu sakramenata, blagoslove kuće, mise zornice, trodnevnice i devetnice, pučke pobožnosti i pučke misije: “U svim tim životnim trenucima svjedočili ste svećeničku ljubav i otvorenost prema svim vjernicima”. Doprinos don Nikole je slavlju 675. obljetnice prvoga pisanog spomena župe Janjevo 1978. g., posveta obnovljene župne crkve u Janjevu 1985. g., posjet kardinala Kuharića, apostolskog nuncija, sv. Majke Terezije, brojne mlade mise. “Svi su se ti milosni trenuci odvijali pod čvrstom i organizacijski sposobnom rukom našeg župnika kojeg je resilo ljubazno gostoprimstvo”, rekao je dr. Palić, istaknuvši Dučkićevu ljubav prema liturgiji, rad s ministrantima, liturgijski osmišljene polnoćke i vazmena bdjenja te druga euharistijska slavlja praćena skladnim i profesionalnim pjevanjem mješovitog i dječjeg zbora. Bio je primjer pedantnosti i točnosti. “Brojna duhovna zvanja u Janjevu rađala su se u otvorenosti života u obiteljima, a i u vjerničkoj zajednici se osjećala prisnost između svećenika i vjernika. Svećenik nije bio netko dalek i stran, nego je sa svojim narodom dijelio dobro i zlo. Don Nikola je poticao, prepoznavao i podržavao plamen Božjeg poziva u srcima mladića i djevojaka i na tome smo mu zahvalni”, rekao je dr.Palić, poželjevši da se u janjevačkim obiteljima ne ugase iskre života ni duhovnog zvanja.
Uz podizanje žive Crkve, dr. Palić je istaknuo i Dučkićevo umijeće materijalne izgradnje crkvenih zdanja kao svjedočanstvo don Nikoline gorljivosti za Dom Gospodnji. U Binču je izgradio novu crkvu, iz temelja je obnovio crkvu u Janjevu (1981.-1985.), obnovio je svetište u Letnici – izgradio kuću za hodočasnike, arkade u crkvenom dvorištu gdje su ispovjedaonice i grob župnika iz turskih vremena, mučenika fra Antuna Maroevića, izgradio je veliku župnu crkvu Sv. Nikole u Kistanjama (2000.-2007.). U katehizaciji je spojio autoritet i ljubav te je razvijao niz raznih susreta s djecom i za djecu, npr. recitacije predškolaca pred špiljom Gospe Lurdske u janjevačkom crkvenom dvorištu.
Zauzimanjem don Nikole u Janjevo dolaze Milosrdne sestre svetog Križa iz Đakova, čije su redovnice, podrijetlom Janjevke, sudjelovale i u misi zlatnog jubileja u Kistanjama. Na misi su bile i milosrdnice i s. Radoslava Kevo, provincijalka Splitske provincije sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, među kojima i tri janjevačke redovnice iz Kistanja, Janjevka s. Hermenegilda Filić, Marijina sestra iz Osijeka, sestre Presvetog Srca Isusova među kojima su dvije Janjevke i s. Ozana Gucić, koja je radila dugo u Nišu, a sad je u Zemunu. Ta je školska sestra franjevka Mariborske provincije jedna od najstarijih sestara Janjevki. Trenutačno je 38 svećenika, 30 redovnica i desetak kandidata u raznim karizmama, podrijetlom iz Janjeva. Pjevanje na misi predvodio je Mješoviti župni zbor i dječji zbor pod ravnanjem s. Blaženke Delonga te klapa Janjevo. Uz don Nikolu su bili svećenici Janjevci, mons. Ante Cirimotić iz Skopja i mons. Ivan Čolak na službi u Vodicama, koji su prošle godine proslavili pedeset godina svog svećeništva. Na kraju mise don Nikola je od svih vjerničkih skupina primio prigodne darove, misnice, štolu, svijeće, slike, krunicu, knjige, sve simbolički u znaku njegovog života i svećeništva. Na misi su bili i načelnici i gradonačelnici zadarskog i šibenskog kraja, šibenski župan Goran Pauk i članovi Društva Janjevo iz Zagreba. Don Nikola je svima zahvalio rekavši da su mu najveći dar vjernici.
Priznanje slavljeniku i svim sudionicima izrazio je i mons. Puljić. Prigodnu riječ uputio je i don Matej Palić, sadašnji župnik Janjeva već 26 godina, gdje trenutačno živi 230 Hrvata i malo Albanaca katolika. Hrvati su počeli napuštati Janjevo krajem 1991. g. Četrdeset i dvojica mladića koja su završila vojsku tada su dobili pozive za odlazak u rezervni sastav. Nisu htjeli ratovati protiv svog naroda u Hrvatskoj. Odbili su taj poziv u vojsku. Bojeći se represalija, njihove obitelji su prve otišle u Zagreb na jesen 1991. g. Druga skupina Janjevaca je otišla 1992. g. Nakon mise u zgradi OŠ u Kistanjama priređen je agape za sve sudionike proslave zlatnog jubileja mons. Dučkića. On svoje zvanje osobito duguje poticaju svog župnika u Janjevu. Na kraju 5. razreda, salezijanski svećenik Vinko Sraka, podrijetlom Slovenac, pitao ga je: “Kolja, hoćeš ti biti svećenik?” Kolja je nadimak za Nikola, na albanskom. “Hoću”, odmah je odgovorio Nikola, ne očekujući to pitanje župnika, premda je bio redoviti ministrant i tu je klicu nosio u sebi. “To obećanje mom župniku da ću biti svećenik uvijek me kasnije držalo da to i ostvarim”, rekao je don Nikola o čijem je životu, iako je to osobno odbijao, ali na dugo inzistiranje Društva “Janjevo”, LTV snimio i dokumentarac na DVD-u, kao trajni dokument o jednom dijelu povijesti života janjevačke zajednice na Kosovu i u Hrvatskoj.