Geslo mlade mise mons. Beretića bilo je »Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomaza. Posla me Radosnu vijest donositi siromasima«, a kako je u homiliji rekao »usudio sam se uzeti riječi koje označavaju Mesiju. Svojim đacima sam puno puta govorio da je svaki Isusov učenik dužan ljudima donositi radost. I svećenik treba biti na radost ljudima. Dragi Bog je mene razveselio kad me biskup Matiša poslao u Kanjižu. To je bila moja prva prilika da nosim radost«, rekao je slavljenik.

Tako je osim u Kanjiži radost nosio i u stolnoj župi sv. Terezije u Subotici (od 1975. do 1977. godine), Baču, Tovariševu i Deronjama, na Kelebiji, a od 16. srpnja 1985. godine, gotovo 39 godina radost donosi i u župi stolne bazilike Svete Terezije Avilske u Subotici.

»Pedeset godina sam uronjen u more ljubavi koje Duh Sveti ulijeva u srca Božjega naroda. Hvala Bogu, biskupima i svećenicima koji su mi i poslije mojih padova pomogli ustati. Od mene slaboga je očekivao da idem i donosim rod, a ja sam samo slab čovjek. Zato svaki dan molim Boga za ljude koje je iz ove sredine pozvao u svoju službu i za sve naše bogoslove i sjemeništarce, za redovnike  i redovnice.«

Mons. Beretić je završio citatom fra Bonaventure: »Hoću li Gospode i ja u raj? Želim. Ali sve se bojim, jer tamo će biti slava i sjaj, a ja na niskom stojim.« »Danas molim oproštenje, molim i blagoslov da dragi Bog po Gospinom zagovoru primi moju zahvalu, a preostali dio moga života neka bude Bogu na slavu, a meni i povjerenom narodu na spasenje.«

Svečanosti slavlja doprinijelo je zajedništvo biskupa subotičke biskupije Franje Fazekasa i velikog broja svećenika okupljenih oko jubilarca, kao i veličanstveno pjevanje katedralnog zbora Albe Vidaković pod vodstvom mo. Miroslava Stantića.

Mons. Beretić rođen je u Somboru 1947. godina gdje je završio osnovno školovanje. Po završetku biskupijskog sjemeništa Paulinum, studij teologije je završio na zagrebačkom Bogoslovnom fakultetu, a za svećenika je zaređen 17. veljače 1974. godine u crkvi Presvetog Trojstva u Somboru polaganjem ruku tadašnjeg subotičkog biskupa Matije Zvekanovića.

U Subotičkoj biskupiji obnašao je različite dužnosti, a neke i sada obnaša. Bio je cenzor Subotičke biskupije, član Zbora biskupijskih savjetnika, dekan dekanata Subotica – Stari grad, arhiprezbiter Podunavskog, Bačkog – Stolnog (katedralnog) arhiprezbiterata. Dugi niz godina bio je biskupijski savjetnik, a u više navrata i biskupski vikar. Djelovao je i u više biskupijskih vijeća.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 30. prosinca 1998. godine naslovom kapelana Njegove svetosti. Bio je kateheta u gimnaziji Svetozar Marković i gimnaziji Dezső Kosztolányi, te i predavač na Teološko-katehetskom institutu Subotičke biskupije.

Bio je i dugogodišnji suradnik Katoličkog lista »Bačko klasje«, redovito piše za Katolički list »Zvonik«, jedan je od prvih članova KD »Ivan Antunović«, te je bio i predsjednik društva. Bio je i urednik, a još uvijek je suradnik »Subotičke Danice«. Sastavio je molitvenik „Slava Božja“, a tu su i brojne knjige koje je napisao i priredio. Puno toga je istraživao i radio da se sačuva povijest te župe, Crkve u Bačkoj uopćeno, pa i tih prostora i našega naroda, a to dokazuje i njegova posljednja knjiga koja nosi naslov »Prilozi za povijest Katoličke Crkve u Bačkoj«.

Mons. Beretić poznat je i po svojim propovijedima, a neke od njih objavljene su u knjigama: »Dužijanca u srcu« i »Čudesna bunarićka noć«.

Katedralni župnik mons. Beretić je svom poglavaru već podnio odreknuće od službe (što je dužan svaki svećenik uraditi kad napuni 75 godina života), a kako je u intervjuu za tjednik »Hrvatska riječ« rekao: »Sve sam to već napravio, ali evo imam produljeni boravak.«