MORALNI TEOLOG PROTIV ISTRAĆIVANJA NASLJEDNIH BOLESTI UMJETNO ZAĐETIH LJUDSKIH ZAMETAKA
Hamburg (IKA )
Hamburg, 2. 8. 1995. (IKA) - Moralni teolog iz Mainza, Johannes Reiter i predsjednik njema~ke Lije~ni~ke savezne komore Karsten Vilmar, izrazili su svoja mičljenja o planu da se po prvi put u Njema~koj nad embrijem u epruveti provede istraživanje o nasl
Hamburg, 2. 8. 1995. (IKA) – Moralni teolog iz Mainza, Johannes Reiter i predsjednik njema~ke Lije~ni~ke savezne komore Karsten Vilmar, izrazili su svoja mičljenja o planu da se po prvi put u Njema~koj nad embrijem u epruveti provede istraživanje o nasljednim bolestima. Prema hamburčkom tjedniku Die Welt, direktor Univerzitetske ženske klinike u Luebecku, Klaus Dietrich, želi provesti dijagnosti~ko ispitivanje prije implantacije (prije unočenja zametka u maternicu). Pritom se ispituje viče umjetno oplošenih jajnih stanica i nakon tri dana, kad zametak ima osam stanica jedna se stanica uzme na ispitivanje o nasljednim bolestima. Potom se u maternicu unose samo oni embriji koji nisu genetski defektni. Prema novinskim izviječđima, tu tehniku veđ prakticiraju lije~nici u Belgiji, SAD-u i Velikoj Britaniji, a u svijetu je na taj na~in do sada rošeno 19 djece.
Moralni teolog razjasnio je njema~koj katoli~koj izvječtajnoj agenciji da predimplantacijska dijagnoza povla~i za sobom mnogovrsne zlouporabe. Naprimjer porast, u Njema~koj zabranjene, zametne terapije. Time bi se odobrila, od katoli~koga crkvenog u~iteljstva zabranjena, umjetna oplodnja iz epruvete. Reiter zahtijeva od zakonodavaca najhitnije donočenje jedinstvenog “genetskog zakona”. Mnoga podru~ja humane genetike moraju biti najhitnije zakonski regulirana.
Reiter dalje razjačnjava kako predimplantacijska dijagnostika prijeti selekciji embrija: bolesnim embrijima bi se uskratila moguđnost da se rode. Začtita ljudskog života ipak ne može biti podijeljena; ne smije biti ograni~enja uslijed bolesti ili tobožnje ločije kvalitete.
Nejasno je, nije li se predimplantacijska dijagnostika povezala s 1991. odba~enim njema~kim zakonom o začtiti embrija. To omoguđava zahvate u ljudski embrij; kada “ti zahvati ne služe njegovom o~uvanju”. Dietrich drži svoja nastojanja, prema izviječđu Die Welta, prihvatljivim i želi se blagovremeno osigurati kod Komisije za etiku na svome fakultetu kao i kod kielske lokalne vlasti.
Prema Vilimarovim procjenama ne postoji izri~ita zabrana za takvu predimplantacijsku dijagnostiku u zakonu o začtiti embrija. Naprimjer: zakon dopučta moguđnost izbora embrija kada se prenosi ozbiljna nasljedna bolest. Ali, postupak zadire u podru~je eugenike i zato ga se eti~ki ne može uzeti samo kao rutinski postupak.
Dietrich je veđ dva puta izvrčio poba~aj kod zabrinutih žena, buduđi da je pregled tekuđine u placentu pokazao da bi dijete poslije bolovalo od upale sluznica (mukovicidoze). Kod oboljenja od mukovicidoze, naj~ečđeg nasljednog oboljenja u Europi, pacijent trpio od guste sluzi, koja očteđuje dične putove i probavne organe, čto naj~ečđe dovodi do prerane smrti.