Draga braćo i sestre, Evanđelje ove nedjelje (Lk 9, 51-62) pokazuje vrlo važan isječak u Kristovu životu: trenutak u kojem – kako piše sveti Luka – “krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu” (9, 51). Jeruzalem je krajnji cilj, gdje Isus, o svojoj posljednjoj Pashi, mora umrijeti i uskrsnuti i tako dovršiti svoje poslanje spasenja.
Od toga časa, nakon te “čvrste odlučnosti” Isus ide ravno do cilja te i osobama koje susreće i koje traže da ga slijede otvoreno i jasno govori koji su uvjeti njegova nasljedovanja: nemati stalno boravište; odvojiti se od obitelji; ne podlijegati nostalgiji za prošlošću.
Ali Isus kaže također svojim učenicima, zaduženim da pođu pred njim na put koji vodi do Jeruzalema i najave njegov prolazak, da ništa ne nameću: ako negdje ne naiđu na raspoloživost za njegovo prihvaćanje, neka odu odatle i pođu dalje.
Sve nas to potiče na razmišljanje. Kazuje nam, primjerice, važnost koju je, također za Isusa, imala savjest: slušati u svom srcu Očev glas i slijediti ga. Isus, u svojem zemaljskom životu, nije bio, takoreći, “daljinski upravljan”: bio je Utjelovljena Riječ, Božji Sin postao čovjekom i u određenom trenutku je donio čvrstu odluku da uzađe u Jeruzalem po posljednji put; tu je odluku donio u svojoj savjesti, ali ne sam, već zajedno s Ocem, u punom jedinstvu s Njim! Svoju je odluku donio u poslušnosti Ocu, u dubokoj, intimnoj poslušnosti njegovoj volji. I zbog toga je ta odluka bila čvrsta, jer je donesena zajedno s Ocem. A u Ocu Isus je nalazio snagu i svjetlo za svoj put.
Tako i mi: moramo naučiti više slušati svoju savjest. Ali pažnja! To ne znači slijediti svoj ja, činiti ono što me zanima, što mi odgovara, što mi se sviđa… To nije to! Svijest je nutarnji prostor osluškivanja istine, dobra, slušanje Boga; to je nutarnje mjesto moga odnosa s Njim, koji govori mojem srcu i pomaže mi prosuđivati, shvatiti put kojim moram ići i, jednom kada donesem odluku, krenuti naprijed, ostati vjeran.
Papa Benedikt XVI. nam je dao veliki primjer u tome, kada mu je Gospodin dao shvatiti, u molitvi, koji korak mora učiniti. Slijedio je, s velikim smislom za razlučivanje i hrabrošću, svoju savjest, to jest volju Boga koji govori njegovu srcu.
Gospa je, s velikom jednostavnošću, slušala i razmatrala duboko u sebi Božju riječ i ono što se događalo Isusu. Slijedila je svoga Sina s dubokim uvjerenjem, sa čvrstom nadom. Neka nam Marija pomogne da postajemo sve više muškarci i žene savjesti, kadri slušati i odlučno slijediti Božji glas!