Draga braćo i sestre, dobar dan!
U drugom čitanju ove nedjelje sveti Pavao kaže: “Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa (to jest Petar), bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji” (1 Kor 3, 23). Problem pred kojim se našao apostol je podjela u korintskoj zajednici, gdje su se formirale skupine koje su pozivale na razne propovjednike smatrajući ih svojim vođama, govorili su: “‘Ja sam Pavlov’, ‘A ja Apolonov’, ‘A ja Kefin’…” (1, 12). Sveti Pavao tumači da je taj način razmišljanja pogrešan, jer zajednica ne pripada apostolima, već oni, apostoli pripadaju zajednici; zajednica pak, u cjelini, pripada Kristu!
Iz te pripadnosti proizlazi da u kršćanskim zajednicama – biskupijama, župama, udrugama, pokretima – razlike ne mogu osporiti činjenicu da svi, po krštenju, imamo jednako dostojanstvo: svi mi, u Isusu Kristu, smo djeca Božja. To je naše dostojanstvo: mi smo u Isusu Kristu djeca Božja. Oni koji su primili službu vođenja, propovijedanja, dijeljenja sakramenata, ne smiju se smatrati vlasnicima posebnih ovlasti, već se staviti u službu zajednice, pomažući joj radosno kročiti putom svetosti.
Crkva danas povjerava svjedočenje toga načina pastoralnog života novim kardinalima, s kojima sam jutros slavio misu. Pozdravimo sve kardinale pljeskom… Jučerašnji konzistorij i današnje euharistijskog slavlje pružili su nam dragocjenu prigodu da iskusimo katolicitet, univerzalnost Crkve, koju dobro predstavlja razne provenijencije članova kardinalskog zbora, okupljenih u tijesnom zajedništvu oko Petrova nasljednika. Neka nam Gospodin dadne milost da radimo za jedinstvo Crkve, da gradimo to jedinstvo, jer je jedinstvo važnije od sukoba.
Neka trenuci liturgije i slavlja, koje smo imali priliku doživjeti posljednja dva dana, u svima nama ojačaju vjeru, ljubav prema Kristu i prema njegovoj Crkvi! Pozivam vas da podupirete te pastire i pomažete im svojom molitvom, da uvijek revno vode narod koji im je povjeren pokazujući svima Gospodinovu nježnost i ljubav. Koliko samo treba molitvu biskup, papa, da pomogne Božjem narodu ići naprijed na svom putu! Kažem “pomoći”, to jest služiti Božjem narodu, jer je poziv biskupa, poziv kardinala i pape upravo ovaj: biti služitelj, služiti u Kristovo ime. Molite za nas, da budemo dobri služitelji: dobri služitelji, a ne dobri gospodari! Svi zajedno: biskupi, prezbiteri, posvećene osobe i vjernici laici moramo pružati svjedočanstvo Crkve vjerne Kristu, nošene živom željom da služi braći i spremne proročkom hrabrošću ići ususret očekivanjima i duhovnim potrebama muškaraca i žena našega doba. Neka nas Gospa prati i čuva na tome putu!