Mostar, (IKA) – U franjevačkoj samostanskoj crkvi Svetih Petra i Pavla u Mostaru 14. veljače slavljena je misa zadušnica za sedmoricu franjevaca iz mostarskog samostana koje su partizani 14. veljače 1945. odveli, mučili, ubili te ih bacili u Neretvu. Ubijeni su provincijal fra Leo Petrović (r. 1883.), gvardijan fra Grgo Vasilj (r. 1886.), fra Jozo Bencun (r. 1869), fra Rafo Prusina (r. 1884.), fra Bernardin Smoljan (r. 1884.), fra Kažimir Bebek (r. 1901.) i fra Nenad Venancije Pehar (r. 1910.).
Na misi se molilo i za sve nevine žrtve II. svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata s područja Mostara. Prije mise gvardijan fra Iko Skoko zajedno s više franjevaca i članovima HKUD “Rodoč” zapalili su svijeće i pomolili se na Čekrku, mjestu na kojem se pretpostavlja da su franjevci ubijeni, a potom je predvodio misno slavlje u zajedništvu s provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Miljenkom Štekom, generalnim vikarom Mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanske biskupije don Željkom Majićem i osamnaest franjevaca. Glumac Robert Pehar pročitao je iz knjige “Apokaliptični dani” fra Janka Bubala izvješće o ubojstvu ne samo mostarskih, nego svih šezdeset šest hercegovačkih franjevaca.
U uvodu u misno slavlje fra Iko je između ostaloga ustvrdio: “Drugi svjetski rat i poraće bili su nesumnjivo najteže razdoblje u povijesti hrvatskog naroda u BiH. U razdoblju od 1941. do 1952. u BiH smrtno je stradalo 160 katoličkih svećenika i 9 redovnica. U II. svjetskom ratu i poraću stradalo je oko 10% našeg hrvatskog vjerničkog puka. Samo iz Hercegovine stradalo je oko 16.000 vjernika. Najteža je bila upravo 1945. u kojoj su ubijena 104 svećenika. Toliki broj stradalih nije slučajnost, nego dobro isplanirano uništenje naše Crkve i narodnog bića. Međutim, narod koji se čvrsto veže uz Boga unatoč svim slabostima, grijesima, teškoćama, svim križevima i svim progonima, zatiranjima i mučenjima, jer ima dušu, ne može se ubiti ni uništiti”, zaključio je.
Oslanjajući se na misno čitanje iz Knjige o Makabejcima, u kojoj se govori o svjedočkoj smrti braće Makabejaca za pravu vjeru i živoga Boga, fra Iko je mučeničku smrt hercegovačkih fratara nazvao svjedočkom. “Nisu se dali smesti ni pokolebati u svojoj vjeri iako su gledali smrti u oči”, kazao je, dodavši: “Povijest Crkve je povijest svjedoka. Povijest naše mjesne Crkve i povijest franjevaca u BiH, i dične franjevačke provincije Bosne Srebrene i Hercegovačke franjevačke provincije, je povijest svjedoka. Povijest ovog samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru je povijest svjedoka od 1563. do 1945.” Nakon što je ukratko predstavio ubijene mostarske franjevce završio je upitom: “Što je bio cilj mučenja i ubijanja franjevaca na Širokom Brijegu, Mostaru, Ljubuškom, Kočerinu i drugim mjestima u Hercegovini i šire?” I dodao: “Veliki ruski književnik Aleksandar Solženjicin napisao je kako čistka u njegovoj domovini nije birala nasumice ljude, nego je bila usmjerena na ljude s istaknutim moralnim i duhovnim karakteristikama. Komunistička čistka i u Hercegovini nije bila nasumice, nego je usmjerena na franjevce, svećenike i druge hrvatske velikane duha jer su tako htjeli ubiti duh jednog naroda, te vjeru, našu franjevačku Provinciju i našu Crkvu! Što smo mi naučili iz toga? Naučili smo kako mi ljudi možemo biti okrutni, ali i, kako kaže Kushner o sposobnosti ljudskog duha, pobijediti okrutnost, oprostiti i živjeti! Hvala Bogu što nas poziva, krijepi i snaži da pobijedimo u sebi okrutnost, da oprostimo i da živimo. Blaženi papa Ivan Pavao II. rekao je: ‘Potrebno je, da mjesne Crkve učine sve, da se ne prepuste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo’. Mi smo dio naše mjesne Crkve, zato pomozimo da naša mjesna Crkva preko svakog od nas pojedinačno te preko naše vicepostulature Fra Leo Petrović i 65-orica subraće i naše franjevačke provincije ne prepusti zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo.”
Na misi je pjevao veliki župni zbor “Sv. Cecilija” pod ravnanjem s. Slavice Filipović, a na kraju je župljanka Lucija Hrstić otpjevala pjesmu “Naši pastiri” u čast pobijenih fratara, za koju je sama napisala tekst i note.