Mostar, (IKA) – Stotu obljetnicu (1917-2017) otkad su Slavonija i Srijem u svoje krilo primile gladnu djecu iz Hercegovine koju je uz pomoć brojnih suradnika doveo fra Didak Buntić, Provincijalat Hercegovačke franjevačke provincije obilježit će prigodnim programom u gradu iz kojeg su polazili svi vlakovi s gladnom djecom, u Mostaru 4. i 5. rujna.
U ponedjeljak 4. rujna s početkom u 20 sati održat će se u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača koncert „Tamburaška rapsodija u Hercegovini: 100 tamburaša u povodu 100. obljetnice spašavanja djece od gladi”. Organizator koncerta je Hrvatsko društvo tamburaških pedagoga (HDTP) u suradnji s Hercegovačkom franjevačkom provincijom, a domaćin župa Međugorje. „Tamburaška rapsodija u Hercegovini” je u stvari preslika događaja pod nazivom „Baranjska rapsodija”, koje se svake godine održava u Belom Manastiru u Baranji, u organizaciji HDTP, a radi se o tamburaškom kampu koji traje pet dana, u kojim se intenzivno radi s velikim orkestrom od oko 100 ponajboljih tamburaša i njihovih profesora iz cijele Hrvatske, zatim priređuju koncerti, a sve to pod dirigentskom palicom maestra Alana Bjelinskog. Jedini tamburaški orkestar iz BiH koji sudjeluje u cijelom tom projektu je tamburaški orkestar Misericordia iz Šurmanaca, župa Međugorje, jer su oni aktivni članovi HDTP i sudjeluju u Baranjskoj rapsodiji, a sada će biti i u svojstvu domaćina. Na koncertu će uz orkestar „Tamburaške rapsodije u Hercegovini” nastupiti veliki župni zbor Kraljice Mira iz Međugorja, mezzosopranistica Monija Jarak, bariton Karlo Milićević, Marija Čolak, Darija Ramljak i Dražen Šego.
U utorak 5. rujna u 18 sati je svečano otvorenje DOMPES-a, novoizgrađenog studentskog doma i pučke kuhinje fra Didaka Buntića, nakon čega će sudionici u mimohodu krenuti prema Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosače gdje u 19 sati počinje svečana akademija.
Glavni organizator akademije je Provincijalat Hercegovačke franjevačke provincije, suorganizatori Manifestacija Didakovi dani, te brojne ustanove i pojedinci. Pokrovitelj proslave je predsjedavajući Predsjedništva BIH dr. Dragan Čović, a supokrovitelj predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović koja će također nazočiti svečanosti.
U srijedu 6. rujna u suradnji sa župnim zborom veliki tamburaški orkestar svirat će na svečanoj večernjoj misi na vanjskom oltaru u Međugorju.
Akciju spašavanja djece od gladi prije sto godina pokrenuo je dra Didak Buntić, nakon velike smrtnosti uzrokovane glađu u župama Drinovci (74), Vinica (43), Ružići (28), Humac (25), Tihaljina (22), Gradnići (22), Međugorje (19), Rasno (18), Grude (14), Široki Brijeg (11), Klobuk (10), Mostar (9), Ljuti Dolac (8), Vitina (7), Mostarski Gradac (5), Gorica (4), Blagaj (3), Konjic (2) i Posušje (1). U tim župama ukupan broj je 325 osoba umrlih od gladi.
Upravo kada je izgledalo da će smrt od gladi poharati Hercegovinu diže se Mojsije svoga puka, Spasitelj sirotinje (kako su ga zvali) fra Didak Buntić, tadašnji ravnatelj gimnazije na Širokom Brijegu, dolazi u Zagreb gdje traži i nalazi spas za svoj umirući narod. Tu pronalazi ljude široka srca, članove „Središnjega zemaljskog odbora za zaštitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika” u Zagrebu, Josipa Šilovića, Đure Barasičeka, Velimira Deželića, Petra Rogulje, Ivana Vereša, Eugena Sladovića. Cijela Hrvatska, a posebno Slavonija i Srijem, otvaraju srca i vrata gladnoj bosansko-hercegovačkoj djeci. Suprotstavljajući se svim svojim snagama toj surovoj sudbini jednog srca spomenuti velikani ali i državni činovnici, učitelji i učiteljice, župnici, građani i seljaci – svi oni započinju pisati jednu od najljepših epizoda u povijesti hrvatskog naroda, a možda i šire. Akcija je trajala od ljeta 1917. do 1919. godine. U tim godinama smrti od gladi otrgnuto je, prema procjenama, više od 17.000 djece. Samo iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj je prema službenim podacima zbrinuto 12.270 djece, od kojih se svojim kućama vratilo 9451, a kod dobročinitelja ostalo 2819 djece. Iz Istre, Kvarnera i Hrvatskog primorja na prehrani u Sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji bilo je 2202 djece, iz Dalmacije 3050 djece, a iz Slovenskog primorja 401 dijete. S pravom se tu akciju smatra jednim od najsvjetlijih događaja u ratovima i mržnjama protkanom dvadesetom stoljeću.
No, nakon akcije uslijedio je zaborav koji je bio poguban ne samo zbog prošlosti i onoga što se dogodilo, nego još više zbog budućnosti i onoga što će uslijediti. Nije se spominjalo ono što je bilo bitno za cijelu tu akciju, a to je da su se spašavala djeca bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnost. Hrvatski narod u Sjevernoj i Istočnoj Hrvatskoj otvorio je svoja srca i vrata svojih domova ne samo Hrvatima nego i djeci srpske nacionalnosti i muslimanske vjeroispovjesti. Stoga i ovaj spomen-čin želi otrgnuti zaboravu djelo vrhunske plemenitosti – akciju spašavanja gladne djece u kojoj je hrvatski narod pokazao – naravno, ne samo tada – da ima veliko srce, da je spreman nadići sve granice i u svoje domove u teškim uvjetima primiti gladnu djecu ne samo svoje nego i drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti.